- 1 -              Rev 713/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 713/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. N. iz K. G., kojeg zastupa punomoćnik R. T., odvjetnik u Z., i punomoćnica S. M., odvjetnica u V., protiv tuženika D. D. iz K., koga zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnici u B., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-2971/14-2 od 28. listopada 2015. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-1225/12-18 od 28. listopada 2013., u sjednici održanoj 16. lipnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u stavku I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. veljače 2012. pa do isplate, dok je u stavku II izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži nalaganje tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.070,00 eura zajedno sa ugovorenom kamatom od 5% godišnje od 21. siječnja 2007. pa do 21. siječnja 2012., a od toga dana pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena sve to u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Z. b. d.d. na dana plaćanja, kao i na naknadu parničnih troškova uvećanih za zakonske zatezne kamate. U stavku III izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna.

 

Presudom drugostupanjskog suda žalba tužitelja je djelomično odbijena, a djelomično prihvaćena, dok je žalba tuženika odbijena kao neosnovana, te je presuda prvostupanjskog suda djelomično potvrđena u pobijanom dosuđujućem dijelu u stavku I izreke i odbijajućem dijelu u stavku II izreke, djelomično preinačena u odluci o parničnim troškovima u stavku III izreke na način da je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.025,75 kuna.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP) iz razloga što smatra da odluka o sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a o kojem je revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali shvaćanje iz drugostupanjske odluke nije podudarno s tim shvaćanjem. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju tužitelja, ukine ili preinači stavak II i III prvostupanjske presude i presudu drugostupanjskog suda te usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz dosudu troškova postupka u korist tužitelja. Potražuje trošak revizije.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

 

2. ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

 

U ovom predmetu drugostupanjska presuda je u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 6.070,00 € zajedno sa zateznim kamatama donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP pa je za dopuštenost revizije u tom dijelu mjerodavna odredba čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

 

Dakle, ispunjene su pretpostavke za podnošenje redovne revizije propisane čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, pa je kao takvu ovaj sud i razmatrao.

 

Stoga je ovaj sud u tom dijelu prema odredbi čl. 392.a st. 14. ZPP ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku koji je prethodio reviziji, u bitnom je utvrđeno:

 

- da ugovor o zajmu od 15. siječnja 2011. predstavlja pravno valjani ugovor na temelju kojeg je tužitelj pozajmio tuženiku iznos od 5.400,00 kuna od kojeg iznosa je tuženik vratio 900,00 kuna,

 

- da ugovor o zajmu od 21. siječnja 2007. tužitelj nije predao tuženiku novčani iznos pozajmice i da se radi o prividnom pravnom poslu.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da je ugovor o zajmu od 15. siječnja 2011. valjani pravni posao te je naložio tuženiku vratiti tužitelju preostali iznos zajma od 4.500,00 kuna s pripadajućim kamatama. U odnosu na drugi dio zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 6.070,00 eura u protuvrijednosti domaće valute nižestupanjski sudovi zaključuju da je prividnim ugovorom o zajmu od 21. siječnja 2007. prikriven ugovor o zajmu od 29. prosinca 2005. koji također predstavlja prividan ugovor slijedom čega ocjenjuju da niti jedan od navedenih ugovora nema učinka među ugovornim stranama u smislu odredbe čl. 385. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), pa je neosnovano potraživanje tužitelja na temelju takvih ugovora.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Iz sadržaja revizije proizlazi da tužitelj osporava zaključak suda da fiktivan pravni posao ne proizvodi pravne učinke među strankama, da ne obrazlaže koji zapravo pravni posao prikriva, što je bila prava namjera stranaka, odnosno da ne obrazlaže učinke sklopljenog ugovora o zajmu i činjenicu da je potpisivanjem istog došlo do novacije obveze, a svakako priznanja duga. Na taj način upućuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

Međutim, u reviziji ne opravdava razloge postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka. Stoga ovi revizijski razlozi nisu uzeti u obzir.

 

Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP protiv drugostupanjske presude revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa pretežni revizijski navodi kojima tužitelji ustraju u pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

Slijedom navedenog, budući da ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. i čl. 386. ZPP nije utvrdio da postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 16. lipnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.