- 1 -              Rev 221/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 221/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Ž. Z. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika G. Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P., R., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-6194/11-2 od 12. ožujka 2013. kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-458/11 od 1. ožujka 2011. i odbačen prijedlog za ovrhu te potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-458/11-5 od 28. ožujka 2011., u sjednici održanoj 16. lipnja 2020.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

I. Prihvaća se revizija ovrhovoditelja i ukidaju točke I. i III. rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-6194/11-2 od 12. ožujka 2013. i predmet se vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-458/11 od 1. ožujka 2011. odredio je ovrhu na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2430/07 od 5. prosinca 2008. radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 14.223,60 kuna sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos, nepodmirenog dijela parničnog troška u iznosu od 3.413,25 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 5. prosinca 2008. do isplate, troška žalbenog postupka u iznosu od 808,25 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2009. do isplate kao i radi namirenja troškova ovršnog postupka u iznosu prema rješenju suda.

 

Rješenjem poslovni broj Ovrpl-458/11-5 od 28. ožujka 2011. odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

 

Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gžovr-6194/11-2 od 12. ožujka 2013. pod točkom I. uvažio je žalbu ovršenika, ukinuo je rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-458/11 od 1. ožujka 2011. te je odbacio prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja od 24. siječnja 2011. Pod točkom II. odbio je žalbu ovršenika kao neosnovanu te je potvrdio rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-458/11-5 od 28. ožujka 2011., dok je pod točkom III. izreke naložio ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku trošak žalbenog postupka u iznosu od 615,00 kn, u roku od 8 dana.

 

Protiv točke I. i III. drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona, navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, osobito imajući u vidu da o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predložio je prihvatiti reviziju i preinačiti pobijano rješenje tako da sud odbije žalbu ovršenika kao neosnovanu kao i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka¸ te potvrdi rješenje o ovrsi.

 

Ovršenik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, s time što se prema odredbi čl. 19. st. 1. OZ-a u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/2019) u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kako je to primjerice navedeno u točkama 1.-3. tog članka.

 

U reviziji je ovrhovoditelj naznačio sljedeće pitanje:

 

"Da li ovrhovoditelj u ovršnom postupku pokrenutom na temelju ovršne isprave može potraživati manje od onoga na što bi po ovršnoj ispravi imao pravo?

 

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je prvo postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, ovrhovoditelj se pozvao na odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-3990/11 od 22. svibnja 2012., Gžovr-1429/11-3 od 29. ožujka 2011. i Gžovr-4470/11-2 od 12. lipnja 2012. i iz kojih proizlazi (suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda izraženom u pobijanoj odluci), da ovrhovoditelj u ovršnom postupku može zahtijevati namirenje manjeg iznosa svojeg potraživanja prema ovršeniku od iznosa na kojeg bi imao pravo po ovršnoj ispravi.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispitao je pobijano rješenje samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

Odredbom čl. 35. st. 1. OZ propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je odredbom čl. 35. st. 3. OZ propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja ovrhovoditelja na dopunu ili ispravak.

 

U prijedlogu za ovrhu, ovrhovoditelj je naveo da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditelja i ovršenika utvrđenih ovršnom ispravom u iznosu od 5.471,40 kuna, čime je prestala obveza isplate dijela troškova parničnog postupka u iznosu od 5.471,40 kuna, dok je ostao nepodmiren dio parničnog troška u iznosu od 3.413,25 kuna, trošak žalbenog postupka te cjelokupna glavnica s pripadajućim zateznim kamatama sukladno čemu je naznačena i tražbina čije se prisilno ostvarenje traži.

 

Drugostupanjski sud je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu jer da tražbina označena u prijedlogu za ovrhu nije istovjetna tražbini iz ovršne isprave. Nadalje, drugostupanjski sud zaključuje da "prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja ne sadrži točnu i pravilnu oznaku predmetne tražbine određenu sukladno izreci ovršne isprave u smislu odredbe čl. 35. st. 1. OZ, to je isti prijedlog za ovrhu valjalo odbaciti pravilnom primjenom odredbe č. 35. st. 3. OZ."

 

Ocjena je ovog suda da izraženi stav drugostupanjskog suda nije pravilan.

 

Naime, ovrhovoditelj je ovlašten od ovršenika zahtijevati namirenje cijele svoje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili pak dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev (jer je primjerice dio tražbine namiren prije pokretanja ovršnog postupka ili je pak obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem).

 

Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtjeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO), tako da se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

 

U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu, naznačiti, uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ, i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji mu (po njegovom shvaćanju) nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka - u konkretnom slučaju uključujući i nepodmireno potraživanje dijela parničnog troška, dijela zateznih kamata i glavničnog potraživanja.

 

Proizlazi, dakle, da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 35. st. 1. i 3. OZ kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu, s obrazloženjem koje je kod toga potpuno nejasno i nerazumljivo, pa je počinjena i bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. u vezi čl. 21. OZ.

 

Međutim, ne postoje uvjeti za preinaku drugostupanjske odluke jer, ukinuvši rješenje o ovrsi te odbacivši iz navedenih razloga prijedlog za ovrhu, drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode, pa je stoga na temelju odredbe čl. 394. st. 4. u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP uz prihvaćanje revizije pobijanu drugostupanjsku odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 16. lipnja 2020.