- 1 -              Rev 136/2015-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 136/2015-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. b. Z. d.d., OIB: ..., Z., koju zastupa punomoćnik Z. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice M. M.-S., OIB: ..., iz S. B., koju zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik u S. B., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv dijela presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1128/14-2 od 12. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-1068/12-9 od 21. veljače 2014., u sjednici održanoj 16. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1128/14-2 od 12. lipnja 2014. i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-1068/12-9 od 21. veljače 2014. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog saržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika J. M. R. iz Z. posl. Br. Ovrv-1933/12 od 12. listopada 2012. kojim se nalaže tuženici isplatiti tužitelju iznos od 606.655,25 kn sa zateznom kamatom kako je to opisano kao pod toč. I. izreke, dok je pod toč. II. izreke ukinut platni nalog za iznos od 54,00 kn koji se odnosi na troškove ovršnog postupka te je u tom dijelu odbijen dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan. Pod toč. III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 28.374,56 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana, potvrđena je prvostupanjska presuda, te je odbijen zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbe.

 

Protiv dijela drugostupanjske presude  kojim je potvrđena prvostupanjska presuda (toč. I. i III. izreke) tuženica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova sastava revizije.

 

Odgovoru na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Iako izrijekom tuženica ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ne obrazlaže u čemu se ta povreda sastoji. Stoga taj razlog nije uzet u obzir sukladno odredbi čl. 386. ZPP.

 

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

U ovom predmetu je riječ o potraživanju tužitelja iz mjenice koja je izdana tužitelju kao osiguranje vjerovniku za isplatu tražbine tužitelja prema trgovačkom društvu po ugovoru o dugoročnom kreditu, a tuženica je ispostavila dvije vlastite mjenice s mjeničnim očitovanjem kojim dozvoljava imatelju mjenice da može bianco akceptnu mjenicu u svako doba ispuniti po svojoj volji, domicilirati i učiniti dospjelim za iznos uplaćenog duga te po istim pokrenuti postupak naplate.

 

U postupku je utvrđeno da je mjenica bila izdana kao bianco mjenica (čl. 2. Zakona o mjenici - "Narodne novine", broj 74/94 – dalje: ZM) čije sastojke je naknadno ispunio tužitelj te da nije bilo posebnog sporazuma o popunjavanju mjenice, a tuženica je, između ostalog, prigovorila protuugovornom ispunjenju u odnosu na dospjelost mjenice i s time u vezi istakla prigovor zastare mjenične obveze.

 

Nižestupanjski sudovi (prvostupanjski sud između ostalih razloga, a drugostupanjski sud isključivo) temelje odluku na stajalištu da protiv mjenične tražbine tuženica nije ovlaštena na podnošenje prigovora vezanih uz osnovni posao, pa da se ne može pozivati na dospjelost kredita u odnosu na korisnika kredita. Pritom sudovi utvrđuju da je dospijeće obveza iz ugovora o kreditu 31. ožujka 2010., da je tužitelj mjenicu popunio 18. rujna 2012., protestirao 20. rujna 2012. te podnio prijedlog za ovrhu 10. lipnja 2012. koji dan se smatra danom podnošenja tužbe, da je tužitelj postupao u zakonskim rokovima propisanim odredbama čl. 43. st. 3. i čl. 78. st. 1. ZM te da stoga za predmetno potraživanje nije nastupila zastara u roku od tri godine od dana dospjelosti.

 

Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

 

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (broj Su-IV-46/2007) od 16. travnja 2007. zauzeto je pravno shvaćanje u odnosu na prigovore mjeničnih obveznika imatelju tzv. "bianco mjenice" (čl. 16. st. 2. ZM): 1. "Ništava je odredba sporazuma o popunjavanju bianco mjenice po kojoj je imatelj bianco mjenice ovlašten po svojoj volji učiniti bianco mjenicu dospjelom. U tom slučaju dospjelost mjenice se određuje u skladu s osnovnim pravnim poslom." i 2. "Bianco mjenica izdana radi osiguranja kredita popunjava se u skladu s međusobnim sporazumom vjerovnika i dužnika. Ako nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave, imatelj mjenice ju je dužan popuniti u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla. Prigovori na označenu dospjelost mogu se uspješno isticati prema vjerovniku iz osnovnog posla, a prema budućem imatelju samo ako ju je stekao zlonamjerno ili je pri stjecanju postupao s velikom nepažnjom."

 

Stoga nije pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da se prigovori mjeničnog dužnika, koji je jamčio za obvezu iz osnovnog posla, a što je nesporno tuženica u ovom predmetu, da bianco mjenica nije ispunjena u skladu s osnovnim poslom, ne mogu uspješno isticati prema mjeničnom vjerovniku, koji je ujedno i vjerovnik iz osnovnog posla.

 

Osnovano revidentica ukazuje na sporno pitanje protupravnog ispunjavanja mjenice vezano za dan dospijeća tražbine iz ugovora o kreditu jer je na istoj tužitelj naznačio dan dospjelosti 18. rujna 2012., dok nižestupanjski sudovi utvrđuju dan dospjelosti 31. ožujka 2010. kao krajnji rok vraćanja kredita ugovoreno toč. 5. tog ugovora, dok tvrdnju tuženika da je tužitelj otkazao ugovor o kreditu dana 2. listopada 2007., zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu raspravljali.

 

Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava nisu utvrđene naprijed navedene odlučne činjenice to ne postoje uvjeti za preinačenje nižestupanjskih presuda. Navedenim je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo prihvatiti reviziju tuženice, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U nastavku postupka prvostupanjski sud će raspraviti sporna pitanja ukazana ovim rješenjem, a zatim će donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku.

 

S obzirom da je ovaj sud ukinuo nižestupanjske presude, o troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 16. lipnja 2020.