- 1 -              Rev 1190/2017-3

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1190/2017-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice M. W. (OIB: ...) i II. tužitelja D. W. (OIB: ...), oboje iz R., koje zastupa punomoćnica B. P., odvjetnica iz  R., protiv I. tuženika M. B. (OIB: ...) i II. tuženice D. B. (OIB: ...), oboje iz R., koje zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V., J.1, Š., S., J.2 & J.3 iz R., radi naknade štete i otklanjanja uzroka imisija, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-3175/2016-2 od 1. prosinca 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-3/2016-10 od 28. srpnja 2016., u sjednici održanoj 16. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              I. Prihvaća se kao djelomično osnovana revizija tuženika te ukida presuda Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-3175/2016-2 od 1. prosinca 2016. i presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-3/2016-10 od 28. srpnja 2016., u dijelu odluke kojom su tuženici obvezani sanirati vanjske terase koje isti koriste i koje se nalaze ispred ulaza u stan tuženika na adresi ..., kao i na način da u cijelosti uklone opločenje gornje i donje terase, očiste podlogu i polože hidroizolacijske slojeve po sveukupnoj površini obje terase pri čemu sve radove treba izvršiti pod nadzorom koji će zajamčiti poštivanje pravila struke, da izvrše kontrolu svih izvedenih opšava u razini stropne ploče ili krovišta u stanu tužitelja te po potrebi izmijene opšave ili izvesti nove opšave na mjestima gdje ti opšavi eventualno nisu izvedeni kao i da spriječe prodor oborinskih voda koje s ulične strane mogu dospjeti ispod hidroizolacijskog sloja koji završava na spoju betonske ploče donje terase, zemljanog dijela dvorišta na način da hidroizolacijski sloj izdignu vertikalno uz rubove terasa najmanje 15 cm, a sve sukladno projektu sanacije kojeg su tuženici u obvezi izraditi i u dijelu odluke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka - te predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. Revizija tuženika u dijelu odluke kojom su tuženici obvezani sanirati štetu u stanu u vlasništvu tužitelja na adresi ...., R., na način da u stanu tužitelja i to kuhinji, blagavaonici i ulaznom predprostoru (hodniku) mjesta propuštanja vlage dobro očiste, premažu premazom protiv vlage kao i da oliče strop kuhinje i zidove kuhinje i hodnika, odbacuje se kao nedopuštena.

 

              III. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

 

              "1. Nalaže se tuženicima sanirati štetu u stanu u vlasništvu tužitelja na adresi ..., R., na način da u stanu tužitelja i to kuhinji, blagavaonici i ulaznom predprostoru (hodniku) mjesta propuštanja vlage dobro očiste, premažu premazom protiv vlage kao i da oliče strop kuhinje i zidove kuhinje i hodnika, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

Nalaže se tuženicima sanirati vanjske terase koje isti koriste i koje se nalaze ispred ulaza u stan tuženika na adresi ..., kao i na način da u cijelosti uklone opločenje gornje i donje terase, očiste podlogu i polože hidroizolacijske slojeve po sveukupnoj površini obje terase pri čemu sve radove treba izvršiti pod nadzorom koji će zajamčiti poštivanje pravila struke, da izvrše kontrolu svih izvedenih opšava u razini stropne ploče ili krovišta u stanu tužitelja te po potrebi izmijene opšave ili izvesti nove opšave na mjestima gdje ti opšavi eventualno nisu izvedeni kao i da spriječe prodor oborinskih voda koje s ulične strane mogu dospjeti ispod hidroizolacijskog sloja koji završava na spoju betonske ploče donje terase, zemljanog dijela dvorišta na način da hidroizolacijski sloj izdignu vertikalno uz rubove terasa najmanje 15 cm, a sve sukladno projektu sanacije kojeg su tuženici u obvezi izraditi, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

              2. Nalaže se 1 i 2-tuženiku da solidarno naknade 1 i 2-tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 35.093,75 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 28. srpnja 2016.g. pa do isplate u skladu s odredbom članka 29 stavak 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 78/15), u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.".

 

              Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli reviziju (tzv. izvanrednu) pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a. Predlažu revizijskom sudu preinačiti drugostupanjsku presudu ili istu ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

              Revizija je djelomično osnovana i djelomično nedopuštena.

 

              Odredbama čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a) propisano je: "U slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

              1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

              2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

              3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.".

 

              U izvanrednoj reviziji stranka treba (prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a) određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Predmetom spora zahtjevi su tužitelja na obvezivanje tuženika:

 

              a) da saniraju štetu u stanu u vlasništvu tužitelja (dalje: prvi zahtjev), te

 

              b) da saniraju vanjske terase (dvije dvorišne) koje se nalaze ispred ulaza u stan tuženika i koje koriste tuženici za pristup svojem stanu (dalje: drugi zahtjev).

 

              U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

              - da "su tužitelji vlasnici stana na adresi ... u R. položenog na  na 1. katu koji se sastoji od kuhinje, blagovaonice, dvije sobe, kupaonice i WC-a, ostave i dva hodnika, balkona i dvije konobe, ukupne površine 74,81 m2, koji se nalazi na drugoj etaži 214/1000 i upisan (da) je u k.o. T.-S. poduložak br. 2, z.k.ul.br. 1020",

 

              - da "su tuženici vlasnici stana na 2. katu iste zgrade koji se sastoji od dnevnog boravka, tri sobe, kuhinje, kupaonice i WC-a, ostave, hodnika i balkona, ukupne površine 78,20 m2, koji se nalazi na trećoj etaži 223/1000 i upisan je u k.o. T.-S., poduložak br. 3, z.k.ul.br. 1020",

 

              - da "u stan tužitelja voda prodire odozgo, ali ne izravno iz stana tuženika nego iz dvorišnih prostora koji koriste tuženici i koji su tuženici vlastitim sredstvima uredili kao dvije terase, gornju i donju",

 

              - da "ove terase povezuju vanjsko stubište kojim tuženici pristupaju u svoj stan",

 

              - da "se kuhinja tužitelja s prostorom za blagovanje u kojima su zatečeni tragovi vlage nalazi ispod donje terase, a ulazni predprostor koji je sastavni dio stana tužitelja u kojem su također zatečeni tragovi vlage ispod gornje terase",

 

              - da "je uzrok prodiranja oborinskih voda u ulazni predprostor u stanu tužitelja neizvedena hidroizolacija gorenje terase, da su keramičke pločice kojima je opločena gornja terasa položene lijepljenjem na armiranobetonsku podnu ploču, opločenje da je fugirano, a oborinske vode da se zadržavaju na terasi, prolaze kroz fugu u armiranobetonsku ploču i kroz njih u nutrinu ulaznog prostora u stan tuženika",

 

              - da "je uzrok prodiranja vode u kuhinji s prostorom za blagovanje nekvalitetno izvedena hidroizolacija donje terase".

 

              Drugostupanjski sud je tužbene zahtjeve ocijenio osnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) prihvatio uz osnovno te odlučno shvaćanje:

 

              - da "je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su tuženici koji su izgradili predmetne terase i koriste ih za pristup svome stanu odgovorni za prodor vode u stan tužitelja, te da su dužni otkloniti nedostatke koji su uzrokovali nastanak štete, kako to propisuje odredba članka 1047. st. 1. ZOO-a",

 

              - da "neosnovano tuženici tvrde da je prodiranje vlage u prostor tužitelja uzrokovano nestručnim renoviranjem stana tužitelja od strane prethodnog vlasnika, jer takve tvrdnje nemaju uporišta u nalazu i mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo M. N., niti pak u drugim dokazima izvedenim tijekom postupka",

 

              - da je "prvostupanjski sud s pravom prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka za graditeljstvo M. N. smatrajući ga stručnim i u skladu s pravilima znanosti i vještine",

 

              - da "je na žalbene navode tuženika za odgovoriti da prvostupanjski sud temeljem odredbe članka 8. ZPP-a prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, a dokazivanje prema odredbi članka 220. ZPP-a obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke pri čemu sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica",

 

              - da "postupajući u skladu s prethodno citiranim odredbama prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice za ovaj spor, provodeći upravo one dokaze koji su bili relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica, te je na temelju tako pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno zaključio da su tužitelji dokazali osnovanost svog tužbenog zahtjeva".

 

              Tuženici su reviziju podnijeli pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a i u njoj naznačili pitanje:

 

              „Smije li sud u okvirima parničnog postupka naložiti vlasniku nekretnine koje točno, taksativno navedene radnje treba poduzeti/izvesti na svojoj nekretnini, kako bi otklonio neposredne/posredne imisije na susjedovoj nekretnini. Predstavlja li takva odluka povredu prava na slobodan odabir?“ Da li takva odluka znači zadiranje u nadležnost upravnog tijela iz oblasti urbanizma i graditeljstva? Ako sud smije tako odlučivati, na podlozi čega tj. koje dokumentacije/mišljenja/nalaza smije i može sud o tome valjano odlučivati?",

 

              te istaknuli (obrazlažući razloge važnosti tog pitanja) da je ono "važno radi osiguranja jedinstvene primjene materijalnog prava i ostvarenja ravnopravnosti svih u odnosu na primjenu zakona", ukazujući na odluku Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-993/2012-2 od 14. travnja 2014.

 

              a) o reviziji tuženika u odnosu na prvi zahtjev

 

              Reviziju tuženika valja razmotriti u svijetlu shvaćanja da odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a predviđaju, kako to iz njih proizlazi, postojanje u reviziji određeno naznačenog pravnog pitanja zbog kojeg se revizija podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, sve s izloženim razlozima zbog kojih revident smatra da je to (pravno) pitanje važno (ovdje odlučno) za odluku o konkretnom sporu - ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Takav se pristup zahtjeva za dopuštenost izvanredne revizije zbog njezine specifičnosti - u kojoj se razlikuje od redovne revizije, a koja specifičnost traži veću aktivnost (angažiranost) revidenta u sastavljanju revizije: revident mora dati razloge za podnošenje i dopuštenost upravo izvanredne revizije - i to u svezi onih odredaba ZPP-a na kojima je temelji, odnosno on mora uvjeriti sud u potrebu da sudi o njegovoj izvanrednoj reviziji - i da se angažira (ovdje, zbog konkretnih razloga revizije) u ujednačavanju ili promijeni sudske prakse.

 

              U odnosu na prvi zahtjev revizijski sud primjećuje da od odgovora na postavljeno pitanje, onako kako je formulirano, ne ovisi odluka o sporu - pa postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Naime, postavljenim pitanjem problematizira se može li se obvezati vlasnika nekretnine koje točno radnje treba izvesti (ovdje bitno) na svojoj nekretnini, kako bi otklonio imisije na susjedovoj nekretnini, dok se prvi zahtjev odnosi na (suprotnu) situaciju: kada se obvezuje vlasnika nekretnine (s koje dolaze imisije) da „sanira“ štetu na tuđoj nekretnini, onoj od tužitelja (koja je oštećena zbog tih imisija).

 

              Slijedom toga, u odnosu na prvi zahtjev, po revidentima naznačeno pitanje (onako kako je formulirano) nije važno za njihovu konkretnu pravnu poziciju i odluku o konkretnom sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (toliko da bi trebalo ispunjavati svrhu izvanredne revizije: usuglašavati shvaćanja u svezi s kojima je pitanje postavljeno).

 

              Stoga je reviziju tuženika (u tom dijelu) valjalo odbaciti odlukom iz točke II. izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a, prema kojoj: "Vijeće iz stavka 1. ovoga članka će reviziju iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona odbaciti i ako ocijeni da pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.").

 

              b) o reviziji tuženika u odnosu na drugi zahtjev

 

              Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a, dakle samo u dijelu u kojem se pobija - i zbog postavljenog pravnog pitanja (u odnosu na drugi zahtjev), revizijski sud ocjenjuje da se radi o pravnom pitanju o kojem ovisi odluka u predmetnom sporu i važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a sve budući da je pobijana odluka posljedica stava nižestupanjskih sudova u odnosu na to pravno pitanje - o kojem postoji suprotna praksa revizijskog suda.

 

              Naime, revizijski sud je u više svojih odluka u istovrsnim postupcima već zauzeo pravno shvaćanje, pa tako i u:

 

              a) odluci posl. br. Rev 662/1991-2 od 9. rujna 1993., prema kojoj:

 

              "U pretpostavci da sud osnovanim nađe zahtjev tužitelja za pružanje zaštite u pogledu ovih štetnih imisija koje dolaze sa zemljišta tuženika, istaći je da suglasno odredbi iz čl. 5. ZOVO ova stvarnopravna zaštita uz zahtjev za suzdržavanje može sadržavati i zahtjev, da vlasnik susjedne nekretnine s koje dolaze imisije stanje te nekretnine tako izmijeni, da više ne bude imisija (u opsegu koji prelazi uobičajenu mjeru) pri čemu pogođeni vlasnik susjedne nekretnine ne može određivati način kako da vlasnik izmijeni stanje nekretnine s koje dolaze imisije, ako je moguće na više načina spriječiti (prekomjerne) imisije",

 

              b) u odluci posl. br. Rev 970/08-2 od 12. prosinca 2012., prema kojoj:

 

              "Kod toga treba istači da tužitelj nije ovlašten sam tražiti na određeni način poduzimanje radnji koje su potrebne da se onemoguće prekomjerne imisije i na način kako on to smatra potrebnim, već to zavisi od okolnosti slučaja i prvenstveno sukladno nalazu i mišljenju vještaka, pri čemu te mjere moraju biti u onoj mjeri koje sprječavanju daljnje prekomjerne posredne imisije, a ujedno da na najmanji način opterećuju nekretninu s kojih dolaze prekomjerne posredne imisije".

 

              Slijedom toga, sud u okviru parničnog postupka (osim u iznimnim slučajevima - onda kada ne postoji niti jedan mogući drugi način) ne može naložiti vlasniku nekretnine koje točno, taksativno navedene radnje treba poduzeti (ovdje bitno) na svojoj nekretnini - odnosno ne može određivati vlasniku (ili korisniku) nekretnine da na točno određeni način izmijeni stanje te svoje nekretnine (s koje dolaze imisije): on mora otkloniti ili spriječiti štetne imisije - ali je na njemu odabir kako će to učiniti.

 

              To je ujedno i odgovor na u reviziji postavljeno pitanje.

 

              Kod toga revizijski sud ukazuje:

 

              - da vlasnik nekretnine (stana), kao posebnog dijela, ima pravo, kako to proizlazi iz odredaba čl. 110. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZV-a), u vezi s odredbama čl. 1047. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO-a) tražiti od vlasnika nekretnine sa koje štetne imisije potječu, da otkloni uzrok tih imisija (ovdje: da do prodora vode ili vlage u stan tužitelja više ne dolazi) i naknadi (sanira) nastalu štetu,

 

              - da se, međutim, vlasniku nekretnine, ako je već i u obvezi otkloniti utjecaj štetnih neposrednih imisija koje prelaze uobičajene, normalne granice, dakle one prekomjerne - a koje dolaze od te njegove nekretnine (i koje utječu na prava druge osobe ili otežavaju korištenje drugih nekretnina) nije moglo i ne može naložiti koje bi konkretne radove imao izvesti na toj svojoj nekretnini.

 

Slijedom navedenog, budući da su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog shvaćanja (pristupa) pogrešno odlučili o tako postavljenom drugom zahtjevu - gledano u svijetlu već zauzetog shvaćanja revizijskog suda, valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke, u stavku I. izreke ovog rješenja (na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a).

 

              Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a).

 

              U ponovljenom suđenju potrebno je imati na umu izloženo shvaćanje revizijskog suda i u njegovom smislu raspraviti predmet spora - te potom ponovno odlučiti o tom zahtjevu tužitelja, odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbama čl. 375. ZPP-a.

 

              Za konačnu odluku ostavljaju se troškovi podnesene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a), o čemu je odlučeno odlukom iz točke III. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 16. lipnja 2020.