- 1 -              Rev-x 406/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 406/2017-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. pok. M. iz V. D., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u S., protiv tuženika: 1. S. osiguranje d.d. S., kojeg zastupa punomoćnica Z. P., odvjetnica u S. i 2. V. B. pok. F. iz S. (punomoćnik za primanje pismena: odvjetnik M. Š. iz S.), radi naknade  štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gžx-383/2012 od 26. lipnja 2014., ispravljena rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gžx-383/2012 od 29. travnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu broj P-588/95 od 25. studenoga 2011., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja  prihvaćen je djelomično tužbeni zahtjev  i tuženici solidarno obvezani isplatiti tužitelju, na ime naknade nematerijalne štete iznos od 100.000,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja, dok je zahtjev za naknadu tog oblika štete odbijen za iznos od 45.000,00 kn.

 

Prihvaćen je nadalje i tužbeni zahtjev za solidarno obvezivanje tuženika na naknadu izgubljene zarade za rad u slobodno vrijeme za razdoblje od 1991.do 2011. godine. U ukupnom iznosu od 12.884,55 EUR-a sa zateznim kamatama čiji su rokovi dospijeća pobliže označeni u izreci presude, dok je dio zahtjeva za naknadu tog vida štete odbijen za iznos od 11.744,44 EUR-a.

 

U cijelosti je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu štete iz osnove izgubljene zarade kod poslodavca  za razdoblje od 1991.do 2011. godine u ukupnom iznosu od 371.068,44 kn.

 

Rješenjem je konstatirano djelomično povlačenje tužbe (za isplatu iznosa od 9.000,00 kn), te su tuženici obvezani naknaditi tužitelju parnični trošak, i to onaj pod 1. u iznosu od 36.610,11  kn a tuženik pod 2.u iznosu od 48.712,08 kn.

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbijaju se: žalba tužitelja te, djelomično, žalba tuženika pod 1. kao neosnovane i prvostupanjska presuda potvrđuje u dijelu kojim je:

 

a) u odnosu na tuženika pod 1. prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete preko pravomoćno dosuđenog iznosa od 65.000,00 kn za daljnji iznos od 35.000,00 kn, i to:

- za pretrpljene fizičke bolove preko pravomoćno dosuđenih 20.000,00 kn za daljnjih 5.000,00 kn (ukupno: 25.000,00 kn);

- za pretrpljeni strah preko pravomoćno  dosuđenih 3.000,00 kn, za daljnji iznos od 10.000,00 kn (ukupno: 13.000,00 kn);

- za duševne boli zbog umanjene životne aktivnosti, preko  pravomoćno dosuđenih 38.000,00 kn, za daljnji iznos od 17.000,00 kn (ukupno: 55.000,00 kn);

- za duševne boli zbog naruženosti preko pravomoćno dosuđenih 4.000,00 kn, za daljnjih 3.000,00 kn (ukupno: 7.000,00 kn);

sve sa zateznim kamatama od  25.studenog  2011. godine do isplate.

 

b) odbijen  tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 45.000,00 kn;

 

c) odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete iz osnove izgubljene zarade u slobodno vrijeme u iznosu  kunske protuvrijednosti za 11.744,44 EUR-a;

 

d) odbijen tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete  za izgubljenu zaradu kod poslodavca  (u ukupnom iznosu od 371.068,44 kn sa zateznim kamatama).”

 

Drugostupanjskim rješenjem je odlučeno:

 

„I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje u dijelu kojim je (toč.I.izreke rješenja) konstatirano djelomično povlačenje tužbe za iznos od 9.000,00 kn.

 

II. Ukida se pobijana presuda u dijelu kojim je u odnosu na tuženika pod 1. prihvaćen  zahtjev za naknadu štete iz osnove izgubljene zarade (za rad u slobodno vrijeme) u iznosu kunske protuvrijednosti za ukupno 12.884,55 EUR-a sa zateznim kamatama (toč. II. izreke presude ) te u odluci o troškovima postupka ukoliko se odnose na tuženika pod 1. (toč. II. izreke rješenja) i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.“

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod točkom I. d), a kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete za izgubljenu zaradu kod poslodavca, reviziju je podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi radi pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud pobijanu odluku preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj posebno ne obrazlaže pa ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbama čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP ovaj sud nije našao postojanje ovog revizijskog razloga.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne  i materijalne štete koju tužitelj trpi  u vezi sa prometnom nezgodom do koje je došlo 12. prosinca 1990. u V. D., u kojoj je tužitelj nastradao kao pješak, a prometnu je nezgodu svojom nepravilnom vožnjom skrivio drugotuženik, osiguranik prednika prvotuženika ( Z. S.).

 

U revizijskoj fazi postupka sporan je samo zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete koja se sastoji u izgubljenoj zaradi koju je gubio kod svog poslodavca za vrijeme bolovanja.

 

Nižestupanjski sudovi odbili su tužitelja sa ovim zahtjevom prihvativši tuženikov prigovor zastare kao osnovan obzirom je navedeni zahtjev tužitelj postavio tek podneskom od 25. veljače 2009.

 

Navedeno pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

 

Odredba čl. 377. ZOO propisuje kada je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneno gonjenje je predviđen dulji rok zastare zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog gonjenja.

 

U predmetnom slučaju tužitelju je šteta nastala tako što je drugotuženik počinio kazneno djelo- teško djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 168. st. 3. u svezi sa čl. 163. st. 1. kažnjivo po članku 168. st. 3. Krivičnog zakona RH („Narodne novine“ broj 25/77, 50/78, 25/84, 52/87, 43/89, 8/90, 9/91, 33/92, 39/92, 77/92, 91/92 - dalje KZRH) a prema odredbi iz čl. 19. i 20. KZRH vrijeme potrebno za zastaru kaznenog gonjenja određeno je u trajanju od 10 godina, pri čemu se početak roka zastare ne određuje prema saznanju oštećenika za štetu i štetnika, već prema danu kad je krivično djelo počinjeno.

 

Tužitelj u tužbi navodi da je po zanimanju automehaničar te da je radio u slobodno vrijeme privatno i mjesečno zarađivao bar 300,- DEM, te da stoga potražuje taj iznos u vidu rente od 1. siječnja 1991. pa unaprijed.

 

Tužitelj tek u podnesku od 25. veljače 2009. zahtijeva naknadu štete s naslova izgubljene zarade odnosno tek podneskom od 30. lipnja 2011. precizira tužbeni zahtjev potraživanje s naslova izgubljene zarade kod poslodavca.

 

Stoga su sudovi pravilno odbili ovaj dio tužbenog zahtjeva obzirom je prometna nezgoda bila 12. prosinca 1990. a tužitelj je prvi puta zahtjev za naknadu štete s osnova izgubljene zarade kod poslodavca postavio u podnesku od 25. veljače 2009. odnosno protekom roka od 10 godina sukladno odredbi čl. 377. ZOO.

 

Radi navedenog valjalo je, na temelju članka 393. ZPP, reviziju tužitelja odbiti i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 16. lipnja 2020.

 

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.