U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

   Općinski sud u Puli-Pola, Prekršajni odjel, rješavajući po sucu tog Suda, Tatjani Japundžić Prović, uz sudjelovanje Željke Juričko kao zapisničara, u prekršajnom postupku po prigovoru okrivljenog Đ.H., zastupanog po odvjetniku  iz Pule, Davoru Perušku, na prekršajni nalog PU ISTARSKE – Sektora upravnih i inspekcijskih  poslova, Inspektorata unutarnjih poslova, pod brojem: 511-08-19/1-153-62/2/18.T.R. od 10.kolovoza  2018., zbog djela prekršaja iz čl. 61. st. 1. Zakona o zaštiti od požara (»Narodne novine«, br. 92/10.), na temelju čl. 183. Prekršajnog zakona (»Narodne novine«, br. 107/07., 39/13. 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) nakon zaključene glavne i javne rasprave, 15.lipnja 2020. objavio je i

p r e s u d i o  j e                                                                                                    

Okrivljeni:

      Đ.H., od oca M., rođen  godine u P.,  

      nastanjen u  L., ___________ državljanin R Hrvatske,

      OIB:________,  nekažnjavan,

kriv je

     što je   14.srpnja 2018. u 10,30sati na otvorenom prostoru odnosno  u dvorištu terase caffe-bara Dab u Š., Š. 48, ne vodeći dovoljno računa da ne izazove požar, izazvao požar iz nehaja tako što je iz pepeljare koja se nalazila na stolu caffe-bara u papirnatu maramicu uzeo neugašenu cigaretu i bacio u visoku travu, uslijed čega je izgorjelo oko 16m2 suhe trave,  na koji je  način postupio protivno odredbi čl. 8.st.3. Zakona o zaštiti od požara,

      čime je  počinio prekršaj iz čl. 61. st. 1. Zakona o zaštiti od požara, pa mu se na temelju istog propisa uz primjenu čl.37.Prekršajnog zakona

izriče

-  novčana kazna u iznosu od 1.000,00 ( tisuću )kuna

    Izrečenu novčanu kaznu okrivljenik je  prema odredbi članka 33.st.10.  Prekršajnog zakona dužan platiti u roku od 1 ( jedan ) mjesec  po pravomoćnosti presude,  a ukoliko to ne učini, ta će se novčana kazna naplatiti prisilno.  

 

Poslovni broj: Pp J-184/2019-43

   Na temelju čl. 152. st. 3. i čl. 183. st. 2. Prekršajnog zakona, sud upozorava okrivljenika da, ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.  

   Na temelju  članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan nadoknaditi troškove prekršajnog  postupka u paušalnom iznosu od 200,00 ( dvjesto )kuna u roku određenom za plaćanje novčane kazne, a ako to ne učini u navedenom roku, ti će se troškovi prema odredbi članka 152. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno. 

Obrazloženje

10.kolovoza 2018. Sektor upravnih, inspekcijskih i poslova civilne zaštite PU istarske, aktom gornji broj, izdao je prekršajni nalog protiv okrivljenika proglašavajući ga krivim i kažnjavajući za počinjenje prekršajnog djela kako je činjenično opisano i pravno ga podvodeći pod odredbe Zakona o zaštiti od požara, kako je navedeno u izreci ove presude.

   Na izdani prekršajni nalog okrivljenik je podnio pravodoban prigovor osnovom poricanja prekršaja, pa je predmet proslijeđen na daljnje postupanje ovom sudu koji je izdani prekršajni nalog stavio van snage i obzirom na zapriječenu novčanu kaznu ( od 2.000,00 do 15.000,00   kuna ) proveo glavnu raspravu dostupnu javnosti.

    U svojoj obrani koju je iznio kao pisano očitovanje i putem odvjetnika iz P., D. P., te koja je iščitana na glavnoj raspravi, okrivljenik navodi da vezano na događaj nema osnovnih elemenata prekršaja i kažnjivog ponašanja ( krimena djela ) jer se u konkretnom slučaju u naravi nije ništa ni dogodilo. To što se dogodilo ne može se smatrati požarom, iako je jasno da je na nekoliko trenutaka bilo otvorene vatre, ali da se radilo o minimalnoj vatri-opaljenju- koja je od samog trena nastanka bila pod apsolutnom kontrolom. Tijek slučaja da se čak ne može podvesti niti pod definiciju nehaja- jer se faktično nekoliko metara kvadratnih koje je izgorjelo u trenutku ne može smatrati požarom niti ugrozom bilo koje vrste. Okrivljeni da je boravio na terasi kafića i pepeljaru ispraznio na pod bez bilo koje namjere, te da je jasno i nesporno da nije nastupila apsolutno nikakva posljedica. Da bi se, i ukoliko bi se ipak pokušala utvrđivati nečija odgovornost zbog tog što se dogodilo moralo prvenstveno utvrditi sigurnosne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti odnosno uvjete koje mora ispunjavati ugostiteljski objekt uz primjenu mjera sigurnosti radi zaštite i izbjegavanja nastanka požara, a navedena obveza da leži na strani vlasnika –odgovorne osobe koja vodi ugostiteljski objekt temeljem načela objektivne odgovornosti, a to ni u kom slučaju nije i ne može biti okrivljenik. Po zakonskoj definiciji same pravne norme na koju se podnositelj optužnog prijedloga poziva navedeni čin ne može se smatrati požarom jer i nije izazvao ni prouzročio bilo kakve posljedice, slijedom čega na navedeni čin ne može biti ni primijenjena sankcija jer se ne može govoriti ni o nehajnom postupanju. In concreto da se radilo o slučaju koji nema elemenata prekršaja, niti je bilo ugroženo nikakvo dobro, nije nastupila nikakva šteta, nije postojala niti nikakva opasnost jer je sam čin i bio pod apsolutnom kontrolom od samog nastanka tih nekoliko sekundi kojih je trajao čin. Nevjerojatno je da je bio tko odnosno policijski službenik navedeni čin podveo pod zakonsku definiciju požara jer za to nema osnovnih elemenata.

    U dokaznom postupku proveden je uvid u prigovor, list broj 2 u spisu predmeta, obavijest o počinjenom prekršaju, listovi 9 i 10, zapisnik o očevidu, listovi 12 i 13, priložene fotografije, listovi od 14 do 16 u spisu predmeta, službenu zabilješku, list  17,

Poslovni broj: Pp J-184/2019-43

 

pa opunomoćeni branitelj okrivljenika ne stavlja primjedbe i nema što izjaviti glede predmetne dokumentacije, osim da se radi o beznačajnom djelu, pa da se na fotografijama i ne vidi da se uopće išta i dogodilo. Također je provedeno ispitivanje policijskog službenika Z.K., pa slijedom njegove izjave proizlazi da je kritične zgode upućen na intervenciju na kritično mjesto, obzirom da je upućena dojava da je nastao požar, pa da je  dolaskom na kritično mjesto vidio da je nastao neki požar, jer je bila izgorjela neka suha trava koja se nalazi uz put koji se nalazi uz ugostiteljski objekt. Da je u dojavi bilo navedeno da su na mjestu događaja zatekli počinitelja, a kada je došao, a ne može se sjetiti da li je postupao sam ili je sa njim bio još neki kolega, zatekao je okrivljenog Đ. H. koji je mirno sjedio. Obzirom da se uz opožarenu površinu nalazio zid, te nije bilo vjetra ili slično zbog čega bi se požar mogao proširiti, to po njegovoj procjeni nije postojala nikakva mogućnost proširenja požara. Isto tako, požar je ugašen tako da nije bilo potrebe intervencije vatrogasaca. Primjećuje da se radilo o neodržavanoj površini na kojoj se nalazila suha trava, te se radilo o manjoj površini na kojoj je izgorjela suha trava. Ista površina ne održava se niti danas, a što je vidio prije par dana kada je bio na istom mjestu.

   Svjedok, na upit opunomoćenog branitelja, odgovara da kritične zgode nije postojala mogućnost ugroze općih dobara, odnosno ljudi i imovine, ali da oni „moraju napisati“ odnosno evidentirati događaj. Požar da bi se i tako ugasio i sam, pa i u slučaju da nitko nije intervenirao, tako da nije bilo potrebe ni uporabe vatrogasnog aparata. Da ne zna da li je uopće korišten vatrogasni aparat.

   Na temelju iznesene obrane okrivljenika, iskaza svjedoka i po uvidu u optužni akt i dokumentaciju kako se navodi, ovaj je sud utvrdio činjenično stanje i analizom istog ocijenio dokazanim okrivljenje tužitelja. Naime, i iz obrane okrivljenika slijedi da on ne poriče da bi postupio na način kako navodi tužitelj ( i sam ukazuje da je ispraznio pepeljaru ), već poriče da su ostvarena obilježja prekršaja odnosno da nije ostvaren ni prekršaj, obzirom na proizašle posljedice, kao i okolnosti izvršenja odnosno krivnju okrivljenika. Međutim, legalnom definicijom prema čl.2.st.1.toč.2. Zakona o zaštiti od požara zakonodavac požar pojmovno određuje kao samopodržavajući proces gorenja koji se nekontrolirano širi u prostoru, a konkretne zgode izgorjela je trava koja se nalazila na kritičnom mjestu i u čijoj se blizini ( fotografija list broj 16 spisa ) nalazi drveće, te je vatra koja je izazvana ugašena kako se ne bi nekontrolirano širila (“.... na nekoliko trenutaka bilo otvorene vatre ...“). Nadalje, kao konstitutivni element zakonskog bića ovog prekršaja propisan je kao stupanj krivnje nehaj, a prema odredbi čl.28.toč.3.Prekršajnog zakona normira se: „(3) Počinitelj postupa nesvjesnim nehajem kada nije svjestan da može počiniti prekršaj iako je prema svojim osobnim svojstvima i okolnostima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.“, a kako obrana sama ističe odgovornost vlasnika odnosno odgovorne osobe ugostiteljskog objekta za okoliš istog, to je okrivljenik bio dužan i mogao biti svjestan mogućnosti zapaljenja suhe trave u konkretnom trenutku ( 14.srpnja u 10,30sati ). Isto tako ne može se prihvatiti da nije postojala opasnost od širenja požara obzirom na okruženje i koje je vidljivo iz priloženih fotografija i na koje nisu stavljene primjedbe.

  U kontekstu navedenog, ovaj je sud prihvatio okrivljenje tužitelja, smatrajući da daljnje provođenje dokaza nije opravdano svrhom već suprotno razlozima ekonomičnosti postupanja, pa je  okrivljenika proglasio krivim i istom, imajući u vidu njegovu dosadašnju nekažnjavanost i da je vatra odmah ugašena te bez intervencije nadležnih službi, kao i  da je nastala   neznatna šteta odnosno da se radilo o površini koja nije održavana, što je cijenio olakotnim, uz ne nalaženje posebnih otegotnih okolnosti,  izrekao ovu mjeru kazne kojom se po njegovoj prosudbi, unatoč ublaženju mogu postići svi ciljevi prekršajnog procesuiranja. 

   Poslovni broj: Pp J-184/2019-43

  Izreka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 139.st.3. Prekršajnog zakona, u svezi  Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ( pod I ), kojom se paušalni iznos za troškove prekršajnog postupka određuje u rasponu od 100,00 do 5.000, 00 kuna, a odnosi  se na troškove postupka nastale provođenjem postupovnih radnji, obzirom na složenost i trajanje postupka.

U Puli -Pola, 15.lipnja 2020.               

  

    Uputa o pravnom lijeku:     Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Puli-Pola, Prekršajnom odjelu, u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

 

Dostaviti: 1. okrivljeniku Đ.H., _________, L.

                2. opunomoćenom branitelju

                3. tužitelju- Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Istarska, Inspektorat unutarnjih poslova

                   4. spis