Poslovni broj: 89 Pž-3682/2019-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 89 Pž-3682/2019-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, Josipa Turkalja, suca izvjestitelja i Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, protiv tuženika G. P., OIB …, P., kojeg zastupa punomoćnik G. R., odvjetnik u P., radi trpljenja uknjižbe zajedničkog prava vlasništva, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-132/2019 od 28. ožujka 2019., u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika G. P. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-132/2019 u točki I. njene izreke.

 

Obrazloženje

 

Sud prvog stupnja presudio je: „I. Nalaže se tuženiku trpjeti upis uknjižbe zajedničkog prava vlasništva Republike Hrvatske i G. P. na nekretnini označenoj kao čest. zem. … z.ul. … k.o. P., uz istodobni njegov izbris iz zemljišne knjige.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: „Nalaže se tuženiku trpjeti upis uknjižbe zajedničkog prava vlasništva Republike Hrvatske i G. P. na nekretninama označenim kao čest. zem. …/… z.ul. … k.o. K., uz istodobni njegov izbris iz zemljišne knjige.“.

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“

 

Protiv dijela ove presude pod točkom I. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11-pročišćeni tekst i 25/13; dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti odnosno preinačiti.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je trpljenje uknjižbe zajedničkog prava vlasništva na nekretnini.

 

Tuženik u žalbi ne navodi u čemu se sastoji bitna povreda odredaba parničnog postupka, a ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka čl. 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, a na koje povrede pazi po službenoj dužnosti.

 

Pogrešno je tuženikovo stajalište da je tužitelj upis svog vlasništva trebao provesti u izvanparničnom postupku podnošenjem prijedloga za upis u zemljišne knjige. To stoga, što se tužbenim zahtjevom traži trpljenje upisa uknjižbe zajedničkog prava vlasništva, a pri čemu je prethodno pitanje je li tužitelj stekao vlasništvo na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 34/91; dalje: ZPZ).

 

Među strankama nije prijeporno da je tuženik u zemljišnim knjigama na kčbr …/… zkul … K.O. P. uknjižen kao vlasnik na temelju odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje spora o pravima općina, gradova i županija od 6. prosinca 1997.

 

Sud prvog stupnja utvrdio je da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama i katastru upisana kao pašnjak, da je bila u društvenom vlasništvu na dan 24. srpnja 1991., te da je na dan 24. srpnja 1991. bila dijelom izvan a dijelom unutar utvrđenih granica građevinskog područja.

 

Ove odlučne činjenice žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju.

 

Na žalbeni navod da sporna nekretnina uopće nije poljoprivredno zemljište, već obuhvaća ceste, puteve, izgrađene kuće, valja odgovoriti da tuženik nije dokazao da na dan 24. srpnja 1991. predmetno zemljište nije bilo poljoprivredno. Osim toga, tužitelj niti ne tvrdi da je isključivi vlasnik predmetnog zemljišta, već da se radi o zajedničkom vlasništvu koje se na dan 24. srpnja 1991. dijelom nalazilo izvan, a dijelom unutar utvrđenih granica građevinskog područja.

 

Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da Odluka Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 6. prosinca 1997., temeljem koje je tuženik uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine, ne predstavlja odluku ovlaštenog tijela u smislu odredbe članka 35. stavka 2. Zakon o vlasništvu drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 81/15-pročišćeni tekst i 94/17-ispravak pročišćenog teksta dalje: ZV), pa se tuženik na temelju odluke komisije nije mogao upisati kao vlasnik u zemljišne knjige. Naime, komisija Vlade Republike Hrvatske imala je ovlasti voditi postupak preuzimanja imovine te arbitriranja u raspodjeli samo te imovine na novonastale jedinice lokalne samouprave, a ne i prenositi vlasništvo Republike Hrvatske na jedinice lokalne samouprave.

 

Budući da je predmetno zemljište bilo dijelom izvan, a dijelom unutar granica građevinskog područja, da se radilo o društvenom vlasništvu, da je u zemljišne knjige upisano kao poljoprivredno zemljište, te da tuženik nije dokazao da se na dan 24. srpnja 1991. nije radilo o poljoprivrednom zemljištu, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 3. stavka 1. ZPZ-a u vezi s odredbom čl. 84. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 55/13) kada je tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu prihvatio.

 

Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

U nepobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

 

Napominje se sudu prvog stupnja da ispravi grešku u pisanju poslovnog broja prvostupanjske presude (čl. 342. ZPP-a).

 

Zagreb, 15. lipnja 2020.

 

Predsjednica vijeća

Draženka Deladio