Poslovni broj 20 Gž-1908/2018-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. V., OIB: …, iz H., i 2. A. V., OIB:…, iz H., oboje zastupani po punomoćniku T. K., odvjetniku iz V., protiv tuženika D. G., OIB: …, iz H., zastupanog po punomoćniku G. Z., odvjetniku iz L., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, posl.br. P-1768/2012-54 od 23. srpnja 2018., 15. lipnja 2020. godine,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, posl.br. P-1768/2012-54 od 23. srpnja 2018. godine u točki I. izreke u dijelu koji se odnosi na glavnicu do iznosa od 18.893,30 kn sa zateznim kamatama kako slijedi:

-          na iznos od 18.387,86 kn od 11.10.2009. 

-          na iznos od      168,48 kn od 01.01.2011.

-          na iznos od      168,48 kn od 01.01.2012.

-          na iznos od      168,48 kn od 01.01.2013.,

i u dijelu koji se odnosi na parnični trošak do iznosa od 7.267,16 kn.

 

2. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, posl.br. P-1768/2012-54 od 23. srpnja 2018. godine u točki II. izreke u dijelu koji se odnosi na glavnicu do iznosa od 2.099,26 kn sa zateznim kamatama kako slijedi:

-          na iznos od 2.043,10 kn od 11.10.2009. 

-          na iznos od      18,72 kn od 01.01.2011.

-          na iznos od      18,72 kn od 01.01.2012.

-          na iznos od      18,72 kn od 01.01.2013.,

i u dijelu koji se odnosi na parnični trošak do iznosa od 807,46 kn.             

 

              3. Prihvaća se žalba tuženika, te se citirana presuda preinačuje u točki I. izreke u dijelu koji se odnosi na glavnicu na način da se odbija tužbeni zahtjev prvotužiteljice preko iznosa od 18.893,30 kn do iznosa od 21.720,20 kn i u dijelu koji se odnosi na parnični trošak na način da se odbija zahtjev prvotužiteljice za naknadom parničnog troška preko iznosa od 7.267,16 kn do iznosa od 8.577,99 kn. 

 

4. Prihvaća se žalba tuženika, te se citirana presuda preinačuje u točki II. izreke u dijelu koji se odnosi na glavnicu na način da se odbija tužbeni zahtjev drugotužitelja preko iznosa od 2.099,26 kn do iznosa od 2.413,36 kn i u dijelu koji se odnosi na parnični trošak na način da se odbija zahtjev drugotužitelja za naknadom parničnog troška preko iznosa od 807,46 kn do iznosa od 953,10 kn.

 

 

Obrazloženje

 

              Citiranom presudom naloženo je tuženiku da prvotužiteljici naknadi štetu u iznosu od 21.720,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama i da joj plati parnični trošak u iznosu od 8.577,99 kn (točka I. izreke), da drugotužitelju naknadi štetu u iznosu od 2.413,36 kn sa zakonskim zateznim kamatama i da mu plati parnični trošak u iznosu od 953,10 kn (točka II. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (točka III. izreke).

 

Protiv točke I. i II. izreke citirane presude žalbu podnosi tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11; dalje-ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.

 

U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju žalbene navode, predlažući da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženik naknadi štetu u iznosu od 29.353,80 kn. Navedeni iznos obuhvaća troškove vraćanja vinograda u prijašnje stanje nakon izvršenog smetanja posjeda od strane tuženika.

 

Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud utvrđuje da je u predmetu istog suda koji se vodio pod poslovnim brojem P-3106/09 dana 21. svibnja 2010. doneseno pravomoćno rješenje kojim je utvrđeno da je tuženik smetao prvotužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu nekretnine čkbr. 6743, upisane u z.k. ul. 8274, k.o. V. L. u naravi vinograd, livada i vinogradarska kuća uzduž međašne linije koja graniči s nekretninom tuženika čkbr. 6742/1, upisane u z.k. ul. 2007, k.o. V. L. dužinom od 26,75 metara na način da je 9. listopada 2009. odstranio 7 armiranih vinogradskih betonskih stupova i 10. listopada 2009. odstranio 26 čokota vinove loze, te da mu je naložena uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da postavi 7 armiranih vinogradskih betonskih stupova i red nasada od 26 čokota. Prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik nije postupio po navedenom pravomoćnom rješenju, dakle da nije uspostavio ranije posjedovno stanje i da tužitelji nisu pokrenuli ovršni postupak temeljem navedene odluke. Prvostupanjski sud utvrđuje da su tužitelji upisani kao suvlasnici nekretnine upisane u z.k. ul. 8274, k.o. V. L. i to prvotužiteljica u omjeru od 9/10 dijela i drugotužitelj u omjeru 1/10 dijela. Na temelju nalaza i mišljenja agronomskog vještaka J. H. i građevinskog vještaka T. Ž. prvostupanjski sud utvrđuje da visina štete koja se ogleda u potrebi navoženja zemlje, stabiliziranja nekretnine radi klizanja terena, nabave, dopreme i postave armature za 26 trsova, te sanaciji škarpe armirano-betonskim zidom iznosi 20.880,96 kn bez PDV-a, odnosno 26.101,20 kn s PDV-om, a da trošak nabave, sadnje i njege vinove loze kroz 3 godine do rodnosti trsova za 26 čokota vinove loze iznosi 2.691,00 kn, dok šteta radi gubitka uroda 26 trsova vinove loze kroz 3 godine od 2010. do 2012. da iznosi 561,60 kn. Kako ukupan iznos štete na nekretnini tužitelja iznosi 24.133,56 kn, prvostupanjski sud dosudio je prvotužiteljici iznos od 21.720,20 kn (9/10 dijela), a drugotužitelju iznos od 2.413,36 kn (1/10 dijela), dok je odbio tužbeni zahtjev za iznos PDV-a.

 

Tijekom postupka tuženik je osporavao zahtjev tužitelja uz obrazloženje da je riječ o presuđenoj stvari jer da se tužitelji pozivaju na rješenje o smetanju posjeda poslovni broj P-3106/09, a da su propustili u zakonskom roku od 30 dana, propisanim člankom 444. ZPP-a, podnijeti prijedlog za ovrhu, pa da je stoga nastupila prekluzija ostvarivanja uspostave prijašnjeg stanja i potraživanja naknade štete, pa da tužbeni zahtjev predstavlja pokušaj zaobilaženja odredbe članka 444. ZPP-a. Prvostupanjski sud smatra da je takav prigovor tuženika neosnovan jer da se odredba članka 444. ZPP-a odnosi na ovršni postupak (zahtijevati ovrhu rješenja o smetanju posjeda), pa da nije nastupila prekluzija prava jer da se ovdje radi o parničnom postupku gdje se zahtijeva naknada štete.

 

Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, međutim nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljima dosudio cjelokupni iznos procijenjene štete (bez PDV-a) iz razloga koji se navode u nastavku obrazloženja. Pri tome nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a.

 

Naime, mišljenje je ovog suda da je osnovano pozivanje tuženika na prekluziju koja je nastupila temeljem odredbe članka 444. ZPP-a. Šteta se prvenstveno popravlja uspostavom prijašnjeg stanja, ako je ono moguće. U konkretnom slučaju uspostava prijašnjeg stanja je moguća i tužitelji su imali mogućnost u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja o smetanju posjeda tražiti od tuženika u ovršnom postupku da uspostavi prijašnje stanje na način da na njihovoj nekretnini postavi 7 armiranih vinogradskih betonskih stupova kao i red nasada od 26 čokota. Tužitelji to nisu učinili i u ovom postupku potražuju naknadu štete, a štetu predstavljaju troškovi uspostave prijašnjeg stanja. Ako bi se prihvatio njihov zahtjev, time bi se poništio učinak odredbe članka 444. ZPP-a, odnosno prekluzivnog roka od 30 dana i «zaobišla» bi se navedena odredba, te bi tužitelji u ovom parničnom postupku ostvarili ono što su propustili ostvariti unutar strogog prekluzivnog roka iz članka 444. ZPP-a. Zbog toga je ovaj sud mišljenja da tužitelji, koji su propsutili u ovršnom postupku zatražiti uspostavu prijašnjeg stanja, ne mogu osnovano zahtijevati naknadu troškova uspostave prijašnjeg stanja u ovom postupku. Pri tome treba naglasiti da se to odnosi na troškove postave 7 betonskih stupova i sadnju 26 čokota. Troškovi postave 7 betonskih stupova iznose 450,00 kn, dok troškovi sadnje 26 čokota iznose 2.691,00 kn. Slijedom navedenog, nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 3.141,00 kn.

 

Preostali zatraženi iznos je osnovan. Naime, kada je tuženik izvršio smetanje posjeda, on je također i izvršio denivalaciju terena- otkop dijela sraslog zemljanog materijala, odnosno odstranio je armaturu na dijelu prvog reda vinograda tužitelja uz među, odstranio je zemlju i razdijelio je po svojoj nekretnini. To nije sporno, iako ta radnja nije obuhvaćena izrekom pravomoćnog rješenja o smetanju posjeda, pa posljedično tome, tužitelji nisu imali mogućnost tražiti uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja u odnosu na tu radnju u ovršnom postupku. Stoga osnovano zahtijevaju trošak uspostave prijašnjeg stanja u tom dijelu (za te radnje) u ukupnom iznosu od 20.430,96 kn.

 

Nadalje, s obzirom da je tuženik počupao 26 trsa vinove loze, tužitelji osnovano potražuju naknadu štete za gubitak uroda kroz tri godine u ukupnom iznosu od 561,60 kn.

 

Slijedom iznesenog, tužitelji osnovano potražuju iznos od 20.992,56, od toga prvotužiteljica iznos od 18.893,30 kn, a drugotužitelj 2.099,26 kn, pa je u tom dijelu valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu, a za iznos od 3.141,00 kn valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbiti i to zahtjev prvotužiteljice za iznos od 2.826,90 kn, a zahtjev drugotužitelja za iznos od 314,10 kn.

 

S obzirom na preinačenje prvostupanjske presude, valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku. Naime, tužitelji su uspjeli sa 46%, te im pripada 46% od ukupnog parničnog troška koji iznosi 18.329,04 kn, odnosno iznos od 8.431,34 kn.

 

Tuženik je zatražio žalbeni trošak koji obuhvaća trošak sastava žalbe s PDV-om od 1.562,00 kn i trošak sudske pristojbe na žalbu od 1.182,00 kn, ukupno 2.744,00 kn. Kako je tuženik u žalbenom postupku uspio sa 13% (osporavao je iznos od 24.133,56 kn, a uspio je osporiti iznos od 3.141,00 kn), pripada mu 13% od navedenog troška, odnosno iznos od 356,72 kn, koji je iznos valjalo odbiti od parničnog troška tužitelja (8.431,34 kn), tako da tužiteljima ukupno pripada parnični trošak od 8.074,62 i to prvotužiteljici iznos od 7.267,16 kn, a drugotužitelju iznos od 807,46 kn, pa je za navedeni iznos valjalo potvrditi odluku o parničnom trošku, a u preostalom dijelu je preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

 

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 368. stavka 1. i 373. točke 3. ZPP-a.

 

              Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točki III. izreke.

 

U Rijeci 15. lipnja 2020.

 

 

Sudac

 

Ksenija Dimec

 

 

 

Općinskom sudu u Varaždinu

 

Vraćamo vam spis s pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.