1                             Poslovni broj: 16 UsIrs-156/19-9

 

Pos

REPUBLIKA HRVATSKA                                                             

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I 

 

R J E Š E N J E

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje Z. A. kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. J. iz K., … zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu B. & B. j.t.d., Z., …, protiv tuženika Gradonačelnika Grada K., K., Dr. … zastupanog po opunomoćenici S.P.B., radi stavljanja na raspolaganje, nakon javne rasprave održane i zaključene 5. lipnja 2020. i objave odluke na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje ZUS), 15. lipnja 2020. 

 

 

p r e s u d i o   j e

                       

1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Gradonačelnika Grada K. KLASA: UP/II-112-02/19-01/4 URBROJ: 2182/10-02-19-2 od 18. studenog 2019.

              2. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja službenika ovlaštenog za privremeno obavljanje poslova pročelnika Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalne, imovinskopravne poslove i zaštitu okoliša Klasa: UP/I-112-02/19-01/47 Urbroj: 2182/10-05-19-1 od 2. listopada 2019.

 

                                                                      r i j e š i o  j e

 

1. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Odbija se tužiteljev prijedlog za određivanjem privremene mjere.

 

                                                           Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-112-02/19-01/4 Urbroj: 2182/10-02-19-2 od 18. studenog 2019. (u daljnjem tekstu: drugostupanjsko rješenje) odbija se žalba izjavljena na rješenje službenika ovlaštenog za privremeno obavljanje poslova pročelnika Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalne, imovinskopravne poslove i zaštitu okoliša Klasa: UP/I-112-02/19-01/47 Urbroj: 2182/10-05-19-1 od 2. listopada 2019., (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje), kao neosnovana.

Prvostupanjskim rješenjem tužitelj se, zbog nepostojanja odgovarajućeg slobodnog radnog mjesta u Upravnom odjelu za prostorno uređenje, komunalne, imovinskopravne poslove i zaštitu okoliša, za koje ispunjava propisane uvjete na koje bi se mogao rasporediti nakon donošenja novog Pravilnika o unutarnjem redu, stavlja na raspolaganje s danom izvršnosti. Istim rješenjem utvrđuje se tužiteljevo pravo na naknadu plaće u visini plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio stavljanju na raspolaganje kao i druga prava iz službe u upravnom tijelu u kojem je doneseno rješenje, za vrijeme raspolaganja u trajanju od mjesec dana i dva tjedna, u kom razdoblju je oslobođen obveze dolaženja na posao.

Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi pobija zakonitost osporenih rješenja navodima u kojima u bitnome tvrdi kako su ista temelje na diskriminatornom postupanju po osnovi političke prepadanosti, koje pitanje tužitelj namjerava posebno dokazivati u odgovarajućem postupku pred nadležnim tijelima. Uvodno ističe kako je 29. svibnja 2015. raspoređen u svojstvu vježbenika za obavljanje vježbeničke prakse i osposobljavanje za obavljanje poslova referenta za protokol i odnose s javnošću u Upravnom odjelu za lokalnu samoupravu i društvene djelatnosti, na koje mjesto nije primljen kao član H. d. z., već kao vrhunski sportaš. Nakon što je za to radno mjesto položio državni ispit, rješenjem od 1. lipnja 2016. zadržan je i raspoređen u službi na radno mjesto za koje je u 2016. i 2017. ocijenjen ocjenom vrlo dobar. Nakon što je u svibnju 2017. na vlast izabran kandidat nezavisne liste, tužitelj kao član suprotne političke stranke postaje nepoželjan na svom radnom mjestu te je, nakon što je Pravilnikom o unutarnjem redu upravnih tijela Grada K. ukinuto dotadašnje radno mjesto „referent za protokol i odnose s javnošću“, degradiran na radno mjesto „komunalnog i poljoprivrednog redara – referenta“. Poslovi koji spadaju u opis ukinutog radnog mjesta obuhvaćeni su radnim mjestom „Viši referent za informatičke poslove i odnose s javnošću“, za koje radno mjesto se umjesto srednje stručne spreme, novom sistematizacijom zahtijeva viša stručna sprema. U stvarnosti obavljanje poslova ukinutog radnog mjesta „referent za protokol i odnose s javnošću“ preuzela je druga osoba čije radno mjesto nije bilo predviđeno u navedenoj sistematizaciji. Iz toga zaključuje kako je ukidanje radnog mjesta provedeno s ciljem kako bi se tužitelja degradiralo na radno mjesto nižeg koeficijenta, iako je kod tuženika i dalje postojala potreba za obavljanjem poslova koje je do tada tužitelj uspješno izvršavao. Za obavljanje poslova na novom radnom mjestu tužitelj je ocijenjen ocjenom dovoljan, iako nikada nije upozoravan na neuredno ili nesavjesno obavljanje radnih zadataka.

Ukazuje na nezakonitost nove sistematizacije i napominje kako je tuženik u obzir morao uzeti sva sistematizirana radna mjesta, a ne samo ona u Upravnom odjelu u kojem je radio tužitelj. Tužitelj je još u svom podnesku od 24. rujna 2019., kao i u žalbi na rješenje o stavljanju na raspolaganje, ukazivao na nepostojanje jasnih kriterija pri izradi same sistematizacije. Primjenom nejasnih kriterija, osim tužiteljevog radnog mjesta, ukinuta su radna mjesta na kojima su bila raspoređena trojica službenika, tužiteljeve političke pripadnosti. Iako tuženik tvrdi kako je riječ o novom radnom mjestu, radno mjesto „komunalni i poljoprivredni redar – referent“ u potpunosti je jednako poslovima opisanim na radnom mjestu „viši referent – komunalni i poljoprivredni redar“. Jedini razlog zbog kojeg se tužitelj ne može rasporediti na novo radno mjesto je nepostojanje poljoprivredne stručne spreme, iako se zapravo radi o jednakim poslovima, koje je tužitelj i do tada obavljao. Tužitelju je poznato kako su prethodno opisana radna mjesta na kojima su poslove obavljali tužitelj i njegove kolege iste političke pripadnosti, ostala upražnjena kao i da za iste nije raspisan natječaj. Iz svega da proizlazi kako je donošenje novog Pravilnika samo  „kozmetička“ izmjena sistematizacije, koja je imala za cilj ukloniti službenike nepoželjne političke pripadnosti.

Pored toga, ističe kako je i prije donošenja rješenja o stavljanju na raspolaganje, 30. rujna 2019. stekao stručni naziv – stručni prvostupnik ekonomije te upisao specijalistički diplomski stručni studij Ekonomski i normativni okvir poduzetništva, o čemu je tuženik uredno obaviješten. Smatra kako je zbog te činjenice u konkretnom slučaju tuženik trebao primijeniti odredbu članka 105. stavaka 2. ZSN, jer su sistematizacijom predviđena brojna radna mjesta za koja se traži stručno znanje prvostupnika ekonomske struke ili čak i niža sprema, a za koja tužitelj ispunjava uvjete. Tuženik je bio dužan tužitelju ponuditi odgovarajuće radno mjesto u bilo kojem trgovačkom društvu ili ustanovi osnovanoj od strane tuženika, ukoliko takvo radno mjesto postoji, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Donošenjem ovakvih rješenja povrijeđena su osnovna načela zakonitosti i utvrđivanja materijalne istine kao odredbe Zakona o suzbijanju diskriminacije. Predlaže osporena rješenja poništiti, tuženiku naložiti vraćanje tužitelja na rad te istom nadoknaditi troškove upravnog spora.

Uz to, kako je zbog nezakonite odluke o stavljanju na raspolaganje, tužitelj ostao bez jedinog prihoda, čime je ugrožena egzistencija njegove obitelji, predlaže da sud do pravomoćnog okončanja spora odredi privremenu mjeru kojom se tužitelj vraća u službu na dotadašnje odnosno odgovarajuće radno mjesto.

U odgovoru na tužbu tuženik uzvraća kako su osporena rješenja donesena u pravilno provedenom postupku na temelju točno utvrđenog činjeničnog stanja. Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o ustrojstvu upravnih tijela Grada K. (Službeno glasilo Grada K., br. 9/19), koja je stupila na snagu 17. srpnja 2019., ukinut je Upravni odjel za financije, gospodarstvo i EU fondove i ustrojen novi Upravni odjel za programe Europske unije, gospodarstvo, strateško planiranje razvoj, financije, javnu nabavu i naplatu potraživanja te je izmijenjen djelokrug preostala dva upravna odjela Grada K.. Pravilnikom o unutarnjem redu tijela Grada K. (Službeno glasilo Grada K., br. 10/19), koji je stupio na snagu 29. kolovoza 2019., došlo je do ukidanja pojedinih radnih mjesta unutar Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalne, imovinskopravne poslove i zaštitu okoliša. Donošenju rješenja o rasporedu prethodio je postupak u kojem je trebalo utvrditi ispunjavanje uvjeta za raspored na pojedina radna mjesta svih zatečenih službenika tog upravnog tijela kao i postupak utvrđivanja koji službenik ima prednost kod rasporeda temeljem bolje ocjene dosadašnjeg rada i učinkovitosti. Nakon provedenog postupka, 30. rujna 2019. donesena su rješenja o rasporedu službenika, dok su za dva službenika, među kojima je i tužitelj, donesena  rješenja o stavljanju na raspolaganje, budući u navedenom Upravnom odjelu nije bilo slobodnih radnih mjesta. Neosnovani su tužiteljevi navodi o diskriminatornom postupanju tuženika, jer je prvostupanjsko rješenje doneseno u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, zbog nemogućnosti rasporeda na radno mjesto sukladno Pravilniku, ZSN i Zakonu o općem upravnom postupku te prema podacima dostupnim iz osobnog očevidnika tj. dokumentacije iz osobnog dosjea službenika. U konkretnom slučaju ne radi se o diskriminaciji i segregaciji tužitelja, već isključivo o realizaciji važeće sistematizacije na temelju navedenih akata. Ne osporavajući tužiteljeve sportske rezultate i postignuća, napominje kako ta činjenica u natječajnom postupku za prijam u službu nije uopće razmatrana, niti je to za tužitelja bila prednost u odnosu na druge osobe koje su se prijavile na natječaj i ispunjavale tražene opće i posebne uvjete natječaja.

Gradonačelnik Grada K. je na prijedlog pročelnika/službenika ovlaštenih za privremeno obavljanje poslova pročelnika upravnih odjela donio Pravilnik o unutarnjem redu upravnih tijela Grada K. kojim je izvršen preustroj upravnih tijela. Kao bitnu činjenice ističe kako se tužitelj nije žalio na rješenje o rasporedu na radno mjesto „komunalni i poljoprivredni redar – referent“, da je tužitelj cijelo vrijeme službe u upravnim tijelima od 1. lipnja 2015. bio raspoređen na radno mjesto „referenta“ koje prema Uredbi o klasifikaciji radnih mjesta u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, br. 74/10) spada u III. kategoriju radnih mjesta, koji poslovi obuhvaćaju izvršavanje jednostavnijih i pretežno rutinskih upravnih, administrativnih i stručnih poslova. Tužitelj je cijelo vrijeme odnosno prije i nakon promjene vlasti bio raspoređen na radna mjesta iste potkategorije „referent“ i ostvarivao istu plaću pa je njegov navod o degradiranju nakon promjene vlasti neosnovan.

U odnosu na navode o novoustrojenom radnom mjestu „viši referent za informatičke poslove i odnose s javnošću“ navodi kako je to radno mjesto bilo upražnjeno do 1. lipnja 2019., kada je na isto premješten službenik koji je već bio u službi Grada K. i koji je ispunjavao uvjete za raspored na to radno mjesto. Tužitelj se nije žalio na rješenje o ocjeni za 2018. te je, protivno tužiteljevim tvrdnjama, isti od strane službenika ovlaštenog za obavljanje poslova pročelnika Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalne, imovinskopravne poslove i zaštitu okoliša Grada K. ne samo upozoravan, već mu je zbog lake povrede službene dužnosti izrečena opomena rješenjem Klasa: UP/I-114-01/18-01/1 Urbroj: 2182/10-05-18-01 od 10. rujna 2018. (kojem su prethodila dva rješenja iz kolovoza i rujna 2018.), koje rješenje je potvrđeno rješenjem Službeničkog suda Š. – k. županije. Navedeno napominje u prilog tvrdnji kako se tužitelj u nedostatku konkretnih i valjanih argumenata redovito poziva na diskriminaciju zbog političke pripadnosti.

U odnosu na tužiteljeve navode o nepravilnostima nove sistematizacije napominje kako je tuženik zaprimio tri inspekcijska nalaza Ureda državne uprave .., Službe za opću upravu o izvršenom inspekcijskom nadzoru kojima je, između ostalog, utvrđeno kako nema nezakonitosti u postupku donošenja Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o ustrojstvu upravnih tijela Grada K. i Pravilnika o unutarnjem redu upravnih tijela Grada K..

Potom se poziva i citira odredbe članka 105. stavci 1. - 3. i članka 108. stavak 1. ZSN i navodi kako u preostala dva upravna odjela Grada K., nakon rasporeda službenika tih upravnih odjela, nije preostalo niti jedno slobodno radno mjesto na koje bi se tužitelj mogao  rasporediti. Ističe kako je u primjeni članka 108. stavak 1. navedenog Zakona, tri od pet službenika koji su nakon donošenja novog Pravilnika bila stavljena na raspolaganje, premještena i raspoređena u druga upravna tijela Grada K., na radna mjesta u okviru njihove stručne spreme za koje su ispunjavali propisane uvjete. Tužitelj neosnovano navodi kako su trenutačno upražnjena radna mjesta na kojima su poslove obavljali on i njegove kolege, jer su ta radna mjesta ukinuta. Tužitelj je na raspolaganje stavljen rješenjem od 2. listopada 2019., dok je uvidom u personalni dosje tužitelja utvrđeno kako je isti tek 9. listopada 2019. podneskom obavijestio tuženika da je stekao stručni naziv stručni prvostupnik ekonomije 30. rujna 2019. kao i da je upisao specijalistički diplomski stručni studij. Kriteriji propisani Zakonom o radu primjenjuju se tek u slučaju postojanja više službenika koji ispunjavaju uvjete za raspored na jedino slobodno radno mjesto. Prema službenim podacima iz kartice poreza na dohodak od nesamostalnog rada tužitelj nema uzdržavanih članova obitelji.

Iako institut trajnog premještaja iz članka 108. ZSN nije propisan kao obveza već kao mogućnost, Grad K. je i u ovom slučaju primijenio navedenu odredbu u slučaju tri od pet službenika koji su stavljeni na raspolaganje. Kako nije bilo mogućnosti za premještaj i raspored tužitelja na slobodno radno mjesto u neki drugi upravni odjel, Grad K. je uputio podnesak odnosno upit ustanovama i poduzećima kojima je vlasnik ili osnivač o mogućnostima premještaja. Do isteka raspolaganja niti jedna ustanova ili poduzeće kojima je Grad K. osnivač ili vlasnik nisu ponudili mogućnost za premještaj tužitelja. Kod izloženog predlaže se tužba kao neosnovana odbiti.

U podnesku od 15. svibnja 2020., kojim se očituje na navode iz odgovora na tužbu, tužitelj tvrdi kako se tuženikovi navodi temelje na prilozima koji mu nisu dostavljeni niti se isti na njih može očitovati. Ustrajan u tvrdnji kako se osporena rješenja temelje na diskriminaciji po političkoj pripadnosti, predlaže ovom sudu to pitanje raspraviti u okviru upravnog spora. Tužiteljevo radno mjesto je ukinuto iako je i dalje postojala potreba za obavljanjem poslova tog radnog mjesta. I sam tuženik navodi kako je radno mjesto „viši referent za informatičke poslove i odnose s javnošću“ bilo upražnjeno do 1. lipnja 2019. odnosno više od godine dana od nove sistematizacije i rasporeda tužitelja na novo radno mjesto. U odnosu na inspekcijske nalaze na koje se tuženik poziva, navodi kako inspekcijskim nadzorima nije utvrđivano jesu li pri stavljanju na raspolaganju uzeta sva sistematizirana radna mjesta koja je tuženik morao uzeti u obzir niti se utvrđivalo prema kojim kriterijima je izrađivana nova sistematizacija.

Tijekom spora održana je rasprava na kojoj je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Na ročištu održanom 18. svibnja 2020. zamjenik opunomoćenika tužitelja i opunomoćenica tuženika ostali su pri ranijim navodima, dok je opunomoćenica tuženika dostavila podnesak u kojem se, pozivajući se na odredbu članka 20. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine, br. 85/08, 112/12), protivi tužiteljevom prijedlogu o rješavanju prethodnog pitanja. Potom iznosi opširne navode o ocjenjivanju tužitelja u prethodnom razdoblju te razloge zbog kojih je tužitelj odgovarao za povrede službene dužnosti. Tužitelj netočno iznosi kako nisu raspisivani javni natječaji za slobodna radna mjesta višeg referenta – komunalni i poljoprivredni redar. Nakon što se nitko nije javio na prvi natječaj rasipan 29. siječnja 2020., tuženik je ponovno raspisao natječaj temeljem kojeg je u službu primljen vježbenik koji je raspoređen 4. svibnja 2020. Isto tako, netočna je tužiteljeva tvrdnja kako tuženik nije poduzeo konkretne mjere kako bi zaštitio dostojanstvo tužitelja, jer je nakon sukoba iz 2019. s nadređenim I. J., u kojem je došlo do obostranih optužbi za mobing, tuženik za sve svoje zaposlenike organizirao održavanje treninga, na koji se tužitelj oglušio i nije sudjelovao. Tužitelj se pokušava opravdati kako je zbog ozbiljnih zdravstvenih razloga bio prisiljen koristiti dugotrajno bolovanje, iako je istodobno održavao treninge i sudjelovao na raznim natjecanjima.

Pravilnikom su ustrojena tri upravna odjela i sistematizirana odgovarajuća radna mjesta. U konkretnom slučaju, budući da u Upravnom odjelu za prostorno uređenje, komunalne, imovinskopravne poslove i zaštitu okoliša, uključujući i odsjeke, kao ustrojstvene jedinice tog odjela, nije bilo odgovarajućeg radnog mjesta na koje se mogao rasporediti, isti je stavljen na raspolaganje. U podnesku se većim dijelom ponavljaju već u odgovoru na tužbi istaknuti navodi.

U podnesku od 28. svibnja 2020. tužitelj ustraje u prijedlogu da se u sporu raspravi o diskriminatornom postupanju tuženika te ističe kako se u razdoblju nešto dužem od dvije godine dva puta mijenjala sistematizacija radnih mjesta na način da je ukidano tužiteljevo radno mjesto. Dalje, opširno izlaže o načinu na koji je ocjenjivan, kako nije bio obaviješten o održavanju organizirane radionice, razlozima korištenja bolovanja, ponižavanju od strane nadređenog. Tuženik da pogrešno tumači odredbu članka 105. ZSN-a jer se u konkretnom slučaju radilo o rasporedu zatečenih službenika zbog novog Pravilnika o unutarnjem redu kada poslodavac ima veću slobodu intervencije kod rasporeda službenika na nova radna mjesta. Tuženik pogrešno interpretirajući da nema obvezu i ovlast raspoređivati tuženika u sve upravne odjele, i sam priznaje da pri rasporedu tuženika na novo radno mjesto odnosno prije donošenja stavljanja na raspolaganje nije uzeo u obzir sistematizirana radna mjesta svih upravnih odjela kod tuženika, a za koja je tužitelj ispunjavao uvjete, niti je proveo usporedbu s drugim službenicima koji su ispunjavali uvjete za ta radna mjesta.

Na ročištu održanom 5. lipnja 2020. zamjenica opunomoćenika tužitelja i opunomoćenica tuženika zadržale su se na ranije iznesenim navodima.

Zamjenica opunomoćenika tužitelja popisala je trošak zastupanja upravnog spora.

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora, dok je odbio prijedlog za izvođenje dokaza iz tužbe i priloženih podnesaka (saslušanje svjedoka), jer se pravilna i na zakonu osnovana odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. 

              Tužbeni zahtjev nije osnovan, iz razloga koji se navode u obrazloženju ove presude.

Iz stanja spisa proizlazi među strankama nesporno činjenično stanje:

              - da je tuženik donio novi Pravilnik u unutarnjem redu upravnih tijela Grada K. (Službeno glasilo Grada K. br. 10/19), koji je stupio na snagu 29. kolovoza 2019., kojim je uređeno unutarnje ustrojstvo upravnih tijela, nazivi i opisi poslova radnih mjesta, stručni i drugi uvjeti za raspored na radna mjesta;

- da je tužitelj zatečen na radnom mjestu komunalnog i poljoprivrednog redara – referenta, u III. kategoriji, potkategoriji, referent;

- da je na zapisniku od 24. rujna 2019. upoznat s razlozima stavljanja na raspolaganje;

- da je prvostupanjskim rješenjem stavljen na raspolaganje uz obrazloženje kako u Upravnom odjelu za prostorno uređenje, komunalne, imovinskopravne poslove i zaštitu okoliša nema slobodnih radnih mjesta za koje tužitelj ispunjava stručne uvjete;

- na koje rješenje je tužitelj izjavio žalbu navodima u kojima u suštini prigovara načinu na koji je donesen sam Pravilnik o unutarnjem redu; da se kod sistematizacije pojedinih radnih mjesta postupalo selektivno s ciljem pogodovanja pojedinim zaposlenicima; da je tuženik propustio cijeniti činjenicu kako je prije donošenje rješenja stekao zvanje stručnog prvostupnika ekonomije, a kojim zvanjem ostvaruje pravo na raspored na drugo radno mjesto.

Osporena rješenja donesena su u primjeni odredaba Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, br. 86/08, 61/11, 4/18, 96/18; u daljnjem tekstu; Zakon) koje uređuju institut stavljanja na raspolaganje.

Prema odredbi članka 103. tog Zakona kad se ukida upravno tijelo lokalne jedinice službenike preuzima upravno tijelo koje preuzima poslove ukinutoga upravnog tijela (stavak 1), do donošenja pravilnika o unutarnjem redu i rasporeda na radna mjesta prema tom pravilniku, preuzeti službenici iz stavka 1. ovoga članka obavljaju poslove koje su do tada obavljali, odnosno druge poslove po nalogu pročelnika upravnog tijela, a pravo na plaću i ostala prava iz službe ostvaruju prema dotadašnjim rješenjima (stavaka 2.), preuzeti službenici koji se po donošenju pravilnika o unutarnjem redu ne mogu rasporediti, jer nema slobodnih radnih mjesta za koje ispunjavaju stručne i druge uvjete za raspored, stavljaju se na raspolaganje (stavak 3.).

              Prema odredbi članka 104. Zakona, koji uređuje promjene djelokruga upravnog tijela ako dio poslova upravnog tijela prelazi u djelokrug drugoga upravnog tijela, to tijelo preuzima i službenike koji su zatečeni na preuzetim poslovima (stavak 1.), na preuzete službenike iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe ovoga Zakona koje se odnose na ukidanje upravnog tijela čije poslove preuzima drugo upravno tijelo (stavak 2.).

              Prema odredbi članka 105. Zakona kad se donese pravilnik o unutarnjem redu, službenici se raspoređuju na radna mjesta, sukladno tom pravilniku, vodeći računa o poslovima koje su do tada obavljali (stavak 1.), a ako se pravilnikom ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice upravnog tijela, pojedina radna mjesta u upravnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete. Prednost kod rasporeda na radno mjesto ima službenik koji ima bolje ocjene dosadašnjeg rada i učinkovitosti (stavaka 2.), ako nema odgovarajućega radnog mjesta u upravnom tijelu, na koje se službenik može rasporediti, donosi se rješenje o stavljanju na raspolaganje (stavak 3.).

              Opširnim navodima u tužbi i tijekom spora (koje u žalbi na prvostupanjsko rješenje i tijekom postupka nije iznosio) priloženim podnescima tužitelj obrazlaže razloge zbog kojih drži kako su navedene odredbe primijenjene na njegovu štetu.

S tim u vezi, tužitelju valja ukazati kako predmet upravne stvari stavljanja službenika na raspolaganje ne obuhvaća razmatranje opravdanosti ustrojstvenih promjena koje su dovele do ukidanja ili smanjenja sistematiziranog broja pojedinih radnih mjesta, niti se prilikom rješavanja ove vrste upravne stvari ocjenjuje zakonitost postupka donošenja pravilnika o unutarnjem redu. Ovo stoga što je ocjena zakonitosti općih akata, reguliranu odredbama čl. 3. st. 2. i čl. 83.-88. ZUS-a, u stvarnoj nadležnosti Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske, pa su i u tom dijelu prigovori tužitelja neosnovani. U slučaju uspjeha u eventualnom postupku ocjene zakonitosti općeg akta, podnositelj zahtjeva ima pravo podnijeti zahtjev za izmjenu pojedinačne odluke (upravnog akta) utemeljene na ukinutome općem aktu (čl. 87. ZUS-a, vezano uz čl. 83. st. 1. toga Zakona). Stoga na rješavanje ove upravne stvari nisu od utjecaja prigovori tužitelja koji se odnose na zakonitost i svrhovitost konkretnog preustroja upravnog tijela.

Zbog netom navedenog nije bilo osnove ni da ovaj Sud utvrđuje je li prilikom sistematiziranja radnih mjesta u okviru općeg akta došlo do diskriminacije na štetu tužitelja. Uzgredno, sadržaj s time povezanih tužbenih navoda ne bi bilo dovoljan za prebacivanje tereta dokazivanja da nije bilo diskriminacije na ovdje tuženika, u smislu odredbe članka 20. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine, broj 85/08 i 112/12). Tužitelj ukoliko smatra da je preoblikovanje unutrašnjeg ustrojstva učinjeno s namjerom i na način da se njega, kako tvrdi, diskriminira zbog političke pripadnosti, može s te osnove zatražiti sudsku zaštitu u odgovarajućem postupku pred nadležnim sudom.  

U odnosu na konkretan raspored u pravu je tuženik kada navodi kako se kod stavljanja na raspolaganje primjenjuju odredbe Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, a ne opći propisi o radu na čiju primjenu tužitelj ukazuje. Ovakav stav kojeg prihvaća i ovaj sud izražen je primjerice u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja: Usž-1526/19-3.

Isto tako, pravilno je tuženik otklonio tužiteljeve prigovore o njegovom stjecanju stručni naziv stručni prvostupnik ekonomije na način da je isti o tome prvostupanjsko tijelo obavijestio nakon donošenja rješenja o stavljanju na raspolaganje 9. listopada 2019., zbog čega se ta činjenica u smislu članka 9. ZUP nije ni mogla uzeti u razmatranje.

U okolnostima kada je u postupku koji je prethodio donošenju osporenih rješenja utvrđeno kako tužitelj ne ispunjava tražene uvjete za radna mjesta sistematizirana novim Pravilnikom o radu, stajalište je suda kako su pravilno primijenjene odredbe o raspolaganju. Kao što je to ranije navedeno, sud u rješavanju ocjene zakonitosti pojedinačnog akata koji je predmet ovog upravnog spora ne ulazi u razloge zbog kojih je vršena ustrojstvena reorganizacija niti uvjeti propisani za pojedina radna mjesta. Mogućnosti rasporeda tužitelja na drugo radno mjesto tuženik je dužan razmotriti u primjeni odredbe članka 108. stavak 1. Zakona. Općenitim tužbenim navodima, koji se uglavnom odnose na pitanja koja nisu predmet ovog upravnog spora (primjerice rješenja o ocjeni, rješenja o rasporedu na ranije radno mjesto) tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje kako je stavljanje na raspolaganje vršeno protivno prethodno citiranim zakonskim odredbama. 

S obzirom na navedeno, sud ne nalazi povredu odredaba zakona na koje ukazuje tužitelj kao ni razlog ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa je temeljem odredbe članka 57. stavka 1. istog Zakona tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

U odnosu za zahtjev tužitelja za određivanjem privremene mjere navodi se da je sud radi donošenja odluke o privremenoj mjeri zakazao raspravu u ovom sporu, međutim, s obzirom da su se na toj raspravi stekli uvjeti za donošenje konačne odluke u sporu, to je sud zaključio raspravu pa je zahtjev za određivanjem privremene mjere samim zaključenjem rasprave postao neosnovan, radi čega je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za izdavanje privremene mjere.

O troškovima upravnog spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

 

                                                    U Splitu 15. lipnja 2020.

                                   S U T K I N J A 

 

                                                                                                                 Miranda Gulišija Jurišić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Z. A.