-   -              Poslovni broj: 8 UsIpn-15/20-6

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

     Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja B. d.o.o. za financijsko posredovanje, promet, trgovinu i usluge, Z., , OIB:…, kao pravnog slijednika društva T. d.o.o. Z., zastupan po  opunomoćeniku M. Z., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ž. & partneri d.o.o., Pisarnica Z., , protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 05. lipnja 2020. godine, u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika, 15. lipnja 2020 . godine,                    

                                                          

p r e s u d i o  j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje  rješenja tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupa, KLASA: UP/II-471-02/19-01/468, URBROJ: 513-04-19-2 od 02. prosinca 2019. godine.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, Klasa: UP/II-471-02/19-01/468, URBROJ: 513-04-19-2 od 02. prosinca 2019. godine, tužitelj u bitnome navodi: da rješenje tuženika pobija iz razloga: a) što u postupku koji je prethodio rješenju nije postupano prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno i što je iz  činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, b) zbog povrede pravila postupka koja su bila od utjecaja na rješavanje stvari, c) zbog nepravilne primjene zakona i propisa utemeljenog na zakonu; da je tuženik kao i prvostupanjsko tijelo počinio brojne povrede pravila postupka, a osobito: što se postupalo protivno članku 6. stavku 2., članku 78., i članku 85. stavak 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 147/08 do 78/12); da tuženik zanemaruje činjenicu da je prednik tužitelja uredno ispostavljao račune za najam najmoprimcima te iste račune iskazao kao prihod razdoblja, pa da činjenica da li su računi plaćeni li ne nije relevantna za utvrđivanje da li je porezni obveznik ostvario drugi dohodak ili ne; da je s poreznog aspekta nebitno kad će koje potraživanje biti naplaćeno; da je potpuno nelogično da bi prednik tužitelja izdavao račune i iskazao ih kao prihod razdoblja, a u isto vrijeme da bi prikrivao drugi dohodak; da je porezno tijelo zanemarilo dokaze da su za najam stanova izdavani računi koji su knjiženi kao prihod, te da je proizvoljno zaključilo da su navedene osobe koristile usluge najma stanova bez naknade; da prednik tužitelja nije dao najam bez naknade, već da je ugovorio najamninu koju  F. M. i J. M. nisu plaćali, a što sa porezno-pravnog aspekta nije osnova za razrez porezne obveze sa osnove drugog dohotka; da porezno tijelo nije dokazalo davanje stanova u najam bez naknade iako je prema članku 78. OPZ-a teret dokaza na poreznom tijelu; da tuženik u osporenom rješenju nije obrazložio zašto nije od utjecaja što je najam za 2014. godinu plaćen nakon donošenja poreznog rješenja, jer se može raditi o zakašnjenju plaćanja, što nema utjecaja na činjenicu da se ne radi o drugom dohotku; da je pogrešna ocjena poreznog tijela da je automobil W.I. prodan ispod tržišne cijene jer je automobil prodan po cijeni od 20.000,00 kn  uvećano za PDV, obzirom da je automobil bio oštećen, zbog čega je knjigovodstveno zaveden u navedenom iznosu; da porezno tijelo pogrešno tumači podatke iz Kataloga orijentacijskih cijena rabljenih motornih vozila izdanog od Centra …, jer su u istom katalogu navedene cijene rabljenih vozila a da je tužiteljevo vozilo bilo rabljeno i oštećeno. Predložio je da se poništi osporeno rješenje tuženika i porezno rješenje.

Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te da se tužba odbije.

Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja podnijeta protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Klasa: UP/I-471-02/16-01/197, Urbroj:513-07-13/19-25 od 09. rujna 2019. godine.

Navedenim poreznim rješenjem  tužitelju se utvrđuje i nalaže obveza na način kako je utvrđeno u točci I. i II. izreke istog rješenja. Točkom III. naloženo je tužitelju da nakon izvršenih uplata iz točke II. provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama, točkom IV. određen je rok od 8 dana za izvršenje istog rješenja, računajući od dana njegove konačnosti. dok je u točki V. rješenja tužitelj upozoren da će se ukoliko ne izvrši uplate iz točke II., a u roku iz točke IV., naplata izvršiti ovrhom.

Na ročištu od 05. lipnja 2020. godine nije pristupio tuženik, iako uredno pozvan, izostanak nije opravdao, pa kako nije bilo razloga za odgodu Sud je održao ročište bez tuženika. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je navela da u svemu ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva, te je u spis predala popis troška.

U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 02. prosinca 2019. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga. Tužitelj je popisao trošak sastava tužbe i pristupa na ročište u iznosu od po 2.500,00 kuna uvećano za PDV od 25% ili ukupno 6.250,00 kn te pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 500,00 kuna.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je poreznim rješenjem tužitelju za 2014. godinu pravilno utvrđena obveza po osnovi: manje obračunatog poreza na dohodak od drugog dohotka, manje obračunatog prireza poreza na dohodak, te manje obračunatih obveznih doprinosa, sve u iznosima kako je navedeno u istom rješenju.

Sporna je isključivo osnovanost utvrđivanja obveze tužitelju, po osnovi drugog dohotka, ne i visina porezne obveze.

Iz spisa upravnog tijela proizlazi: da je predmetno porezno rješenje donijeto u ponovnom postupku, nakon što je  presudom ovog suda Poslovni broj: 6 Uslpn-2/19 od 27. svibnja 2019. godine poništeno rješenje tuženika, KLASA: UP/II-471-02/16-01/270, URBROJ: 513-04-18-2 od 23. listopada 2018. godine.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je polazeći od pravnog shvaćanja iznesenog u presudi od 27. svibnja 2019. godine prema utvrđenom činjeničnom stanju u sastavilo Zapisnik od 23. srpnja 2019. godine na koji je tužitelj izjavio prigovor, koji porezno tijelo nije usvojilo te je dana 09. rujna 2019. godine donijelo porezno rješenje.

Člankom 32. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 177/04 do 143/14, dalje: Zakon) propisano je da je drugi dohodak razlika između svakoga pojedinačnog primitka prema stavku 2., odnosno stavku 3. ovoga članka umanjen za propisane izdatke iz stavka 4. i 5. ovoga članka. Stavkom 2. istog članka propisano je da se drugi dohodak ostvaruje po osnovi primitaka koji se ne smatraju primicima određenim po osnovi: 1.nesamostalnog rada iz članka 14. ovoga Zakona, 2. samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona, 3. imovine i imovinskih prava iz članka 27. ovoga Zakona, 4. kapitala iz članka 30. ovoga Zakona, 5. osiguranja iz članka 31. ovoga Zakona.

Člankom 32. stavak 3. točka 5. istog Zakona propisano je da se primicima prema stavku 1. i 2. ovoga članka osobito smatraju primici u naravi – korištenje zgrada, prometnih sredstava, povoljnije kamate pri odobravanju kredita i druge pogodnosti prema članku 14. stavak 3. ovoga Zakona, a koje davatelji tih primitaka daju fizičkim osobama koje nisu njihovi radnici i osobe koje ostvaruju primitke iz članka 14. ovoga Zakona.

Člankom 48. stavak 1. istog Zakona propisano je da se predujam poreza na dohodak od drugog dohotka prema članku 32. stavak 1. ovoga Zakona plaća po odbitku, po stopi od 25% bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 36. ovoga Zakona. Stavkom 2. istog članka propisano je da predujam poreza na dohodak od drugog dohotka iz stavka 1. ovoga članka, obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju isplatitelji prilikom svake isplate i istodobno s isplatom. Na isti način isplatitelji obračunavaju i obustavljaju predujam poreza na dohodak koji ostvare nerezidenti obavljanjem djelatnosti iz članka 18. stavak 2. ovoga Zakona.

Prema stanju spisa je vidljivo da je tužitelj dao u najam dva stana u objektu Rezidencija N. na adresi Z.,  i to najmoprimcima: J.M. i F. M., a da je mjesečna iznos najma stambenog prostora za J.M. iznosila 2.500,00 kuna a za F. M. da je iznos najma iznosio  3.700,00 kuna.               Najmoprimac F.M. zaposlen je u društvu N. K. d.o.o. Z., te je bio član uprave tužitelja od osnivanja 2002. do 02. travnja 2012. godine, dok je najmoprimac J. M. zaposlen u društvu M. d.o.o. Z., i sin je zakonskog zastupnika i direktora tužitelja, M. M..

Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj za usluge najma stanova i troškova vezanih uz stanovanje ispostavio izlazne račune najmoprimcima, te da je  u poslovnoj dokumentaciji  za 2014. godinu knjižio prihod od najma  navedena dva stana.

Porezno tijelo je u ponovnom postupku utvrdilo da potraživanje tužitelja prema najmoprimcu F.M. u 2014. godini za usluge najma stana te ostale usluge vezane za stanovanje (el. energija, smeće, voda i pričuva) iznose 67.394,49 kn, a da potraživanja s iste osnove za najmoprimca J. M. iznose 40.290,67 kuna, budući da je u postupku nadzora utvrđeno da najmoprimac F.M. i J. M. nisu platili račune za najam stana od 2008. godine, odnosno da tužitelj nije zatvorio potraživanja prema navedenim iz 2008. godine, što znači da su isti najmoprimci, koji nisu tužiteljevi zaposlenici, koristili usluge najma stana, kao i ostale usluge vezane uz stanovanje bez naknade, pa se navedene usluge sukladno članku 32. stavak 3. točka 5. Zakona o porezu na dohodak, smatraju primitkom u naravi, budući da je  istom odredbom među ostalim propisano je da se primicima prema stavku 1. i 2. ovoga članka (u vezi utvrđivanja drugog dohotka), osobito smatraju primici u naravi – korištenje zgrada.

Stoga je porezno tijelo temeljem članka 32. stavak 1. do 3. točka 5., stavak 4. te članka 48. stavak 1. Zakona, zakonito izvršilo obračun poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za 2014. godinu, te na izvršeni obračun poreza na dohodak od drugog dohotka izvršilo obračun obveznih doprinosa.

Vezano za utvrđivanje vrijednosti predmetnog osobnog automobila marke Mercedes, tip-klasa CLS 500,  kojeg je tužitelj dana 06. lipnja 2014. godine prodao W. I., koji nije zaposlenik tužitelja, za iznos od 20.000,00 kn, porezno tijelo je u ponovnom postupku, sukladno ranijoj presudi, od Centra …pribavilo podatak o  vrijednosti navedenog vozila temeljem Kataloga o orijentacijskim cijenama  vozila, te je temeljem dobivenih podataka utvrdilo da je orijentacijska cijena predmetnog vozila u 2014. godini (nadziranoj), iznosila 154.660,00 kn, dakle, temeljem navedenih podataka porezno tijelo je utvrdilo da je navedeni osobni automobil prodan ispod tržišne cijene, za iznos koji je 134.660,00 kn manji od tržišne cijene. Ukazati je da Katalog Centar… se izrađuje za potrebe Ministarstva Financija, Poreznih uprava, sa svrhom da posluži kao jedinstveni pokazatelj tržišnih vrijednosti kod određivanja poreza pri kupoprodaji vozila.

Neosnovan je navod tužitelja da vrijednost navedenog osobnog automobila utvrđena korištenjem Kataloga o orijentacijskim cijenama izdanog od Centra…, nije pravilna (realna), budući da su u Katalogu navedene cijene rabljenih vozila a da je njegovo označeno vozilo bilo rabljeno i oštećeno.

Naime, u računu broj: 84/Ured/1 od 06. lipnja 2014. godine koji je tužitelj ispostavio kupcu W. I. za prodaju predmetnog automobila, nije navedeno da je automobil oštećen niti su uz račun priloženi dokazi o neispravnosti i oštećenju istog automobila (zapisnik o procjeni vrijednosti vozila od strane ovlaštenog servisa, procjena vrijednosti vozila od strane ovlaštenog vještaka, izvid štete, slike vozila koje bi ukazivale na neispravnost odnosno oštećenje vozila). Stoga, kako nema dokaza o neispravnosti i oštećenju automobila, pravilno je porezno tijelo utvrdilo da je predmetni automobil prodan ispod tržišne cijene.

Navedeni iznos od 134.660,00 kn, sukladno navedenim odredbama Zakona, je primitak u naravi i smatra se drugim dohotkom, pa je porezno tijelo po navedenom primitku zakonito utvrdilo porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako je utvrđeno poreznim rješenjem.

Slijedom naprijed navedenog osporeno rješenje je zakonito.

Stoga, kako je osporavano rješenje zakonito, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10. 143/12, 152/14, 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora je odbijen sukladno članku 79. ZUS-a, budući da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, jer je  tužbeni zahtjev odbijen.

 

                                               U Splitu, 15. lipnja 2020. godine

                                                                                                                 SUDAC

 

                                                                                                                  Studenko Vuleta, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

           Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

 

DNA:

-          opun. tužitelja, M. Z. OD Ž.ć & partneri, Z., , uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnike od 05. i 15. 06. 2020.,

-          u spis.

 

Kalendar 30 dana