- 1 -              I Kž 53/2017-7

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 53/2017-7

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. M., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog B. M. izjavljenih protiv presude Županijskog suda u Splitu od 28. studenog 2016. broj K-41/15, u sjednici održanoj 15. lipnja 2020., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog B. M., odvjetnika N. I.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              I. Prihvaćanjem žalbe optuženog B. M. i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu optuženi B. M. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. i 2. KZ/11., te kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. i 2. KZ/11., pa mu je za kazneno djelo iz čl. 291. st. 1. i 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine i tri mjeseca, a za kazneno djelo iz čl. 279. st. 1. i 2. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci, te je na temelju čl. 51. KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11. prema optuženiku je primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena jedinstvena zatvorska kazna neće izvršiti ako optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju čl. 77. KZ/11. od optuženika je oduzeta imovinska korist stečena izvršenjem kaznenog djela u iznosu od 79.598,40 kuna (ispravno bi bilo 79.597,40 kuna) u korist proračuna RH.

 

Na temelju čl. 148. ZKP/11., optuženiku je naloženo snašanje troškova kaznenog postupka, i to ukupno 7.376,00 kuna, od čega na ime materijalnih troškova iznos od 6.376,00 kuna, te na ime paušala iznos od 1.000,00 kuna.

 

Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji i sigurnosnoj mjeri s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne primjerena stroža kazna zatvora, te sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti.

 

Žalbu je podnio optuženi B. M. po branitelju odvjetniku N. I.,  zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe. U žalbi je zatraženo da se o održavanju sjednice vijeća izvijesti optuženika i njegova branitelja.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Postupajući prema zahtjevu optuženika i branitelja u žalbi, u smislu čl. 475. st. 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješten je optuženik i njegov branitelj, kao i državni odvjetnik. Sjednici je bio nazočni branitelj optuženog odvjetnik N. I., dok uredno izviješteni državni odvjetnik i optuženik sjednici nisu nazočili, pa je u odnosu na njih, sukladno čl. 475. st. 4. ZKP/08., sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

 

Žalba optuženika je osnovana pa je prihvaćanjem te žalbe, ali i po službenoj dužnosti, ukinuta prvostupanjska presuda, dok je uslijed takve odluke žalba državnog odvjetnika postala bespredmetna.

 

Naime, postupajući po žalbi optuženika, a i ispitivanjem prvostupanjske presude povodom podnesenih žalbi, po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08. utvrđeno je da je ostvareno više oblika bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., jer u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno navedeni razlozi su nejasni i proturječni, zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.

 

Prvenstveno, a kako to ispravno upućuje optuženik, prvostupanjski sud je propustio u pobijanoj presudi jasno i nedvosmisleno izložiti činjenice na kojima temelji svoj zaključak o tome na koji je način optuženik sebi pribavio protupravnu imovinsku korist u iznosu od 79.597,40 kuna. U pogledu ove odlučne činjenice, prvostupanjski sud propušta iznijeti da li je optuženik pribavio za sebe protupravnu imovinsku korist, te ukoliko jest da li je to učinio zadržavanjem novca, nenamjenskim korištenjem INA kartice ili zadržavanjem dijelova za automobile. Prema onome što je utvrdio, a kako to proizlazi iz zaključka iznesenog na listu 8. pobijane presude, prvostupanjski sud drži kako je optuženik u inkriminiranom periodu postupao suprotno obavezi ustrojavanja zakonitog poslovanja vatrogasne postrojbe time što, između ostalog, nije kontrolirao pravilno korištenje platnih INA kartica od strane vatrogasaca koji su ulijevali gorivo u vatrogasna vozila. Iz ovako izloženih razloga za zaključiti je, na što ispravno upire žalitelj, da prvostupanjski sud drži da optuženik nije kontrolirao pravilno korištenje platnih kartica INA-e od strane drugih osoba, vatrogasaca JVP Grada I., zbog čega se nije mogla kontrolirati pravilna upotreba INA kartica i potrošnja goriva. Međutim, takvi propusti u radu optuženika kao zapovjednika JVP Grada I. ne upućuju na zaključak da je protupravnu imovinsku korist, u obimu koji mu se stavlja na teret, stekao upravo on.

 

Nadalje, u pravu je optuženik kada upućuje da je izreka pobijane presude proturječna sama sebi. Naime, u istoj se navodi kako je optuženik, ostavljajući platne kartice prodavačima INA-e, od njih tražio da oni od trećih osoba pribave gotovinu i predaju je njemu, a što će on naknadno pravdati neosnovanim plaćanjem karticom, pri čemu bi se radilo o protupravnoj imovinskoj koristi koju je stekao optuženik. Međutim, nastavno se u izreci navodi kako je optuženik od tako protupravno pribavljene imovinske koristi plaćao više zanatskih radova za potrebe vatrogasne postrojbe, što upućuje da novac nije zadržavao sebi.

 

Na gore izložene načine, što ispravno upućuje optuženik, ostvarene su bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te je izreka presude kontradiktorna sama sebi.

 

Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbi optuženog B. M. i državnog odvjetnika po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08., ovaj je drugostupanjski sud utvrdio da je prvostupanjski sud ostvario i daljnje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., zbog kojih je također pobijanu presudu trebalo ukinuti.

 

Naime, iznošenjem već ranije gore iznesenih razloga, prvostupanjski je sud doveo u proturječje izreku pobijane presude i razloga izloženih u obrazloženju obzirom da se u izreci navodi da je optuženik modalitetima opisanih radnji (što uključuje neovlašteno plaćanje goriva INI-nim platnim karticama za svoje osobo vozilo, ostavljanjem platne kartice kojima su se plaćali računi drugih kupaca, a njemu se osobno predavala gotovina, kupnjom za sebe plina za domaćinstvo te zadržavanjem četrnaest guma i raznih auto dijelova za sebe, koje je prethodno naručio od trgovačkog društva V.I. G. d.o.o. I.), počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. i 2. KZ/11., dok se istovremeno u razlozima pobijane presude navodi kako je optuženik zlouporabio svoj položaj i ovlasti time što nije kontrolirao pravilno korištenje platnih INA kartica od strane vatrogasaca koji su ulijevali goriva u vatrogasna vozila.

 

Nadalje, prvostupanjski sud je u pogledu odlučnih činjenica u odnosu na kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. i 2. KZ/11. iznio razloge koji su međusobno kontradiktorni. Naime, prvostupanjski sud utvrđuje kako optuženik nije kontrolirao pravilno korištenje INA kartica od strane vatrogasaca koji su ulijevali goriva u vatrogasna vozila, da bi nakon toga zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave time što je odobrio plaćanje računa za fakturirano gorivo, plinske boce i dr. koji nisu isporučeni niti su uporabljeni u poslovanju postrojbe, iako iz ranije izloženih razloga proizlazi da su vatrogasci JVP Grada I. ulijevali gorivo u vatrogasna vozila, za što su ispostavljani računi, ali da se nije vodila ispravna evidencija.

 

Osim navedenoga, prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi propustio iznijeti jasne razloge u pogledu oduzimanja imovinske koristi u iznosu u iznosu od 79.597,40 kuna, navodeći samo da je prihvaćen prijedlog zastupnika optužbe.

 

Stoga je navedenim proturječjima i u potpunosti nejasnim obrazloženjem odlučnih činjenica, ostvareno više oblika bitne povrede odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., na koje upire optuženik u svojoj žalbi, ali ih je ovaj sud utvrdio i po službenoj dužnosti, zbog čega je prihvaćanjem žalbe optuženika i po službenoj dužnosti povodom podnesenih žalbi, valjalo prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

 

Kako je žalba državnog odvjetnika podnesena iz drugih žalbenih osnova, to je za sada ista bespredmetna.

 

Iako se optuženik u žalbi poziva i na druge bitne povrede odredaba kaznenog postupka, prvenstveno u odnosu na značaj nalaza i mišljenja vještaka za ekonomsko financijske poslove S. K., te značaj iskaza pojedinih svjedoka, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako se iz obrazloženja žalbe koje se odnosi na te žalbene osnove u suštini radi o osporavanju pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Stoga je ovaj drugostupanjski sud, povrh ocjene da pobijanu presudu treba ukinuti zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, ispitao prvostupanjsku presudu i u smislu čl. 487. st. 4. ZKP/08.

 

Prvenstveno, ovaj drugostupanjski sud drži kako se za sada čini da je u pravu optuženik kada tvrdi da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno. Stoga će, radi pravilnog i cjelovitog utvrđenja činjeničnog stanja, prvostupanjski sud ponovno provesti do sada provedene dokaze, a po potrebi i nove, pri čemu će sa posebnom kritičnošću pristupiti ocjeni nalaza i mišljenja vještaka za ekonomsko financijske poslove S. K. Naime, vještak u svome nalazu, osim što daje mišljenje o financijskoj dokumentaciji koja mu je predana radi vještačenja, daje i svoj osvrt na okolnosti koje nisu predmet financijskog vještačenja. Pri tome se prvenstveno radi o tehničkim pitanjima uporabljivosti auto dijelova kada vještak navodi da „on obzirom na svoj rad ima i neka saznanja o auto-dijelovima i auto-gumama pa može procijeniti da li odgovaraju vozilima ili ne“. Osim toga, vještak u svome nalazu uzima u obzir saznanja od svjedoka do kojih je došao osobnim razgovorom s njima, mimo iskaza koje su ti svjedoci dali pred sudom, a koji se u pojedinim dijelovima bitno razlikuju, pa je potrebno vještaku predočiti i te razlike, posebno one koje proizlaze iz iskaza svjedoka V. G., u pogledu načina i razloga sastavljanja računa koji su ispostavljani JVP Grada I. za auto gume i auto dijelove. Prema potrebi, prvostupanjski će sud provesti i novo vještačenje po vještaku prometne ili strojarske struke. Također, prvostupanjski sud će na potpun i cjelovit način utvrditi sve bitne činjenice, te jasno razlučiti u kojem bi obimu i na koji način optuženik stekao protupravnu imovinsku korist za sebe, da li su stečenim novcem plaćani radovi izvršeni za potrebe JVP Grada I., jesu li plinske boce za koje se tvrdi da ih je optuženik zadržao za sebe bile upotrijebljene za potrebe postrojbe (upotreba tzv. brenera), a provjeriti će i navode obrane optuženika da je osobno vozilo koristio i za službena putovanja, unatoč neizdavanju valjanih putnih naloga.

 

Dakle, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu propuste na koje mu je ovim rješenjem ukazano, otkloniti uočene nedostatke te izvesti sve već izvedene, a po potrebi i druge dokaze, nakon čega će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, koju će onda i valjano obrazložiti.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 15. lipnja 2020.