- 1 -              I Kž 620/2019-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 620/2019-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika M. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi s člankom 37. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak; dalje: KZ/11.) sve u vezi s člankom 7. stavkom 1. i člankom 5. stavkom 1. točkom 6. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ broj 57/11.; dalje: ZoNKD-RPiPP), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. listopada 2019. broj Kov-75/18, u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem je pod točkom I. izreke, na temelju članka 355. stavka 1. točke  3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.;  dalje: ZKP/08-17), obustavljen kazneni postupak protiv okrivljenika M. K. zbog poticanja na kaznena djela protiv gospodarstva, zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi s člankom 37. KZ/11. i člankom 5. stavkom 1. točkom 6. ZoNKD-RPiPP, protiv okrivljenika M. A. i okrivljenika G. M. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11. u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 6. ZoNKD-RPiPP te protiv okrivljenika I. M. zbog pomaganja u kaznenom djelu protiv gospodarstva, zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi s člankom 38. KZ/11. i člankom 5. stavkom 1. točkom 6. ZoNKD-RPiPP. Pod točkom II. je na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. odlučeno da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17 te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08-17), s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje te predmet vrati Županijskom sudu u Zagrebu na ponovno odlučivanje“.

              Spis je prije održavanja sjednice vijeća, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08-17, bio dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17, državni odvjetnik smatra da je izreka pobijanog rješenja proturječna njegovim razlozima. Ovo stoga što je optužno vijeće u izreci navelo da postupak obustavlja zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11. u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 6. ZoNKD-RPiPP, dok iz obrazloženja proizlazi da je riječ o „klasičnim kaznenim djelima iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ za koje je nastupila zastara kaznenog progona“.

 

Protivno ovakvim žalbenim navodima, ovaj sud ne nalazi da bi bila ostvarena navedena postupovna povreda, jer je prvostupanjski sud pravilno obustavio kazneni postupak za kaznena djela iz optužnice i u obrazloženju naveo jasne, određene i dostatne razloge iz kojih smatra da pravna kvalifikacija po ZoNKD-RPiPP ne opstoji, odnosno ne proizlazi iz činjeničnog opisa. Podredno je obrazloženo i da zbog nastupa zastare kaznenog progona nisu ispunjene pretpostavke za vođenje kaznenog postupka za kaznena djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11., na što je sve optužno vijeće bilo ovlašteno u postupku ispitivanja optužnice.

 

Državni odvjetnik u žalbi ističe i daljnji oblik bitne postupovne povrede iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17, tvrdeći da su razlozi koje je prvostupanjski sud naveo u pobijanom rješenju potpuno nejasni. Obrazlažući u čemu nalazi ove nejasnoće, državni odvjetnik zapravo pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja, o čemu će riječi biti u dijelu ovog rješenja koji se tiče žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Prema tome, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka koju ističe državni odvjetnik u žalbi, kao niti povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 3. ZKP/08-17 na koju državni odvjetnik upire tvrdnjom da zastara kaznenog progona nije nastupila, s obzirom na pravnu kvalifikaciju iz optužnice i s obzirom na članak 81. stavka 2. KZ/11. iz kojeg proizlazi da kazneni progon ne zastarijeva za kaznena djela koja ne zastarijevaju po Ustavu Republike Hrvatske.

 

Budući da, prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio pravnu kvalifikaciju iz optužnice, odnosno da bi se radilo o kaznenim djelima ratnog profiterstva, to nisu ostvarene gore navedene žalbene osnove.

 

Pobijano rješenje ispitano je i sukladno članku 494. stavku 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.;  dalje: ZKP/08-19) te nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno navedenoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

Nije u pravu državni odvjetnik ni kada smatra da je u pobijanom rješenju pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

 

Nakon što je istraga u ovom kaznenom predmetu započela protiv okrivljenika M. K. zbog kaznenog djela iz članka 292. stavka 2. u vezi s člankom 37. KZ/97., a protiv okrivljenika M. A., G. M. i I. M. zbog kaznenog djela iz članka 292. stavka 2. KZ/97., državni odvjetnik je podneskom od 15. svibnja 2013. izmijenio činjenični i zakonski opis te pravnu kvalifikaciju, stavljajući okrivljenicima, uz kazneno djelo za koje su do tada bili terećeni, i da su postupali protivno članku 5. stavku 1. točki 6. ZoNKD-RPiPP. Optužnica je podignuta 18. prosinca 2014. protiv okrivljenika M. K. zbog kaznenog djela iz članka 292. stavka 2. u vezi s člankom 37. KZ/97. i člankom 5. stavkom 1. točkom 6. ZoNKD-RPiPP, protiv okrivljenika M. A. i G. M. zbog kaznenog djela iz članka 292. stavka 2. u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 6. ZoNKD-RPiPP, a protiv okrivljenika I. M. zbog kaznenog djela iz članka 292. stavka 2. u vezi s člankom 38. KZ/97. i člankom 5. stavkom 1. točkom 6. ZoNKD-RPiPP. Nakon što je u postupku donesena odbijajuća presuda zbog nenadležnosti te je dopuštena obnova postupka, državni odvjetnik 19. lipnja 2017. podiže novu optužnicu tereteći okrivljenika M. K. za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi s člankom 37. KZ/11. i člankom 5. stavkom 1. točkom 6. ZoNKD-RPiP, okrivljenike M. A. i G. M. za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11. u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 6. ZoNKD-RPiP te okrivljenika I. M. za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi s člankom 38. KZ/11. i člankom 5. stavkom 1. točkom 6. ZoNKD-RPiP. Nakon što je optužno vijeće rješenjem od 26. rujna 2018. broj Kov 37/2018. vratilo optužnicu državnom odvjetniku radi boljeg razjašnjenja stvari, 31. listopada 2018. državni odvjetnik dostavlja konačnu optužnicu tereteći okrivljenika M. K. za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi s člankom 37. KZ/11., člankom 7. stavkom 1. i člankom 5. stavkom 1. točkom 6. ZoNKD-RPiP, okrivljenike M. A. i G. M. za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11. u vezi s člankom 7. stavkom 1. i člankom 5. stavkom 1. točkom 6. ZoNKD-RPiP te okrivljenika I. M. za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi s člankom 38. KZ/11., člankom 7. stavkom 1. i člankom 5. stavkom 1. točkom 6. ZoNKD-RPiP.

 

Pojašnjavajući u konačnoj optužnici podvođenje kaznenih djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju pod odredbe ZoNKD-RPiP, državni odvjetnik okrivljenike tereti da su postupali „…u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, te istima uzrokovanog teškog gospodarskog i financijskog stanja države, problema u funkcioniranju bankarskog sustava kada je društvena energija bila usmjerena na obranu zemlje zbog čega pretvorba i privatizacija poduzeća nisu bile u fokusu javnosti te je izostala potrebna kontrola…“.

 

Međutim, okrivljenika M. K. konkretno se tereti u točki 1. optužnice da je 14. travnja 1996. u R. i Z., u nakani da društvu P. I. T. d.o.o. pribavi nepripadnu materijalnu korist u znatnom iznosu, nagovorio Ž. Š. da društvu P. I. T. d.o.o.  pribavi dionice društva M. d.d. koje ono neće platiti, nakon čega je Ž. Š. podigao kredit kod I. d.d. u kunskoj protuvrijednosti 2.281.587,03 kune, svjestan da društvo M. d.d. nije i neće biti u mogućnosti vraćanja istog jer će kreditna sredstva biti upotrijebljena za kupnju dionica društva M. d.d. od malih dioničara, koja su novčana sredstva transferirana i upotrijebljena za plaćanje ugovornih obveza društva  P. I. T. d.o.o., dok ista kreditna sredstva društvo M. d.d. zbog financijske nemogućnosti nije vratilo I. d.d., a obveza vraćanja tih sredstava za društvo P. I. T. d.o.o nije niti utvrđena, već je obveza vraćanja izvršena u postupku sanacije društva M. d.d. prijenosom I. d.d. 8.048 dionica društva A. iz portfelja fonda po odluci Vlade Republike Hrvatske.

 

Točkom 2. optužnice okrivljenicima G. M. i M. A. je stavljeno na teret da su u vremenu od 24. siječnja do 24. travnja 1997. u R. i Z., na nagovor okrivljenog M. K., u nakani da društvu G. d.o.o. pribave nepripadnu materijalnu dobit u znatnom iznosu, u Program sanacije društva M. d.d. umjesto djelovanja u interesu tog društva upisali da društvo G. d.o.o., odnosno društvo G. d.d. kao povezano društvo ima dospjelo potraživanje od društva M. d.d. po osnovi ugovora o prijenosu potraživanja u iznosu od 9.945.143,93 kuna te kamata na glavnicu u iznosu od 6.959.854,21 kunu, iako su znali da je potraživanje kamata u znatno manjem iznosu od 2.138.633,49 kuna, prihvaćajući obračun kamata u iznosu od 6.959.854,21 kunu kao vjerodostojno dugovanje društva M. d.d. po osnovi kamata okrivljenici M. A. i G. M. postupili na štetu svog društva M. d.d. u iznosu od 4.821.220,72 kune te u istom iznosu nepripadno pribavili imovinsku korist društvu G. d.o.o., jer je Program sanacije društva M. d.d. Vlada Republike Hrvatske prihvatila ne sumnjajući u točnost obračuna kamate te donijela odluku kojom zadužuje fond da prenese na društvo G. d.o.o. 47.486 dionica društva A. d.d. radi podmirenja navedenog potraživanja društva G. d.o.o. za glavnicu i kamate pa je okrivljeni I. M. u zastupanju društava G. d.o.o. s ovlaštenom osobom fonda potpisao ugovor o prijenosu dionica kojim to društvo stječe dionice i namiruje potraživanje za navedenu glavnicu i kamate u cijelosti.

 

Iz navedenog proizlazi da postupanja okrivljenika nisu poduzeta u procesu pretvorbe i privatizacije, nego se radi o „klasičnim“ djelima zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, pri čemu, kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, prilikom počinjenja djela nije iskorišteno stanje u kojem se nalazila Republika Hrvatska u vrijeme počinjenja kaznenih djela, odnosno, takvo iskorištavanje, osim u uvodnom dijelu činjeničnog opisa, nije ničim opisano, nego je uvodni dio činjeničnog opisa unesen samo da bi se opravdala primjena odredaba ZoNKD-RPiP.

 

Nadalje, iako su djela počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja koja je započela 15. siječnja 1996., a završila 15. siječnja 1998., osnovano prvostupanjski sud ne prihvaća da bi se navedena kaznena djela mogla povezati s tom činjenicom, na čemu ustrajava državni odvjetnik u svojoj žalbi.

 

Naime, iako su okrivljenicima na teret stavljene radnje poduzete za trajanja mirne reintegracije koja se odnosila na proces povratka okupiranih područja S., B. i Z. S. u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, a s obzirom na to da su djela počinjena u R. i Z., neprihvatljiva je žalbena tvrdnja da je opisano nedopušteno postupanje okrivljenika oblik iskorištavanja ratom uvjetovanog teškog financijskog i gospodarskog stanja Republike Hrvatske, osobito što to iskorištavanje ničim nije konkretizirano u činjeničnom opisu djela iz optužnice.

 

Stoga, kao što je to već navedeno, okrivljenike se ne tereti za kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, a sama činjenica da su djela počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije ne opravdava kvalifikaciju iz optužnice, jer se radi o „klasičnim“ kriminalnim postupanjima, kako ih opravdano tretira i prvostupanjski sud i ista nisu rezultat iskorištavanja stanja u kojem se nalazila Republika Hrvatska u vrijeme počinjenja djela.

 

Nadalje, opisujući u činjeničnom opisu okrivljenicima na teret stavljenih kaznenih djela nesrazmjernu imovinsku korist iz članka 7. stavka 1. ZoNKD-RPiP, državni odvjetnik u optužnici navodi da je opisanim postupanjima iz točaka 1. i 2. društvima P. I. T. d.o.o. i G. d.o.o. u ratom uvjetovanom teškom financijskom i gospodarskom stanju Republike Hrvatske radi ostvarenja njihovih financijskih probitaka pribavljena nepripadna materijalna dobit u iznosu od 2.281.587,03 kune, odnosno od 4.821.220,72 kune, a na štetu društva M. d.d. i fonda, iz čijeg su portfelja iz postupka privatizacije izuzete iste dionice protivno odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o privatizaciji, a za saniranje iste štete društvu M. d.d., a koja se korist s obzirom na ugrozu temeljnih vrijednosti i interesa Republike Hrvatske kao i financijske prilike u državu ukazuje nesrazmjernom.

 

Imajući na umu navedeno, po ocjeni ovog suda, neosnovano se državni odvjetnik poziva i na nesrazmjer imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima, jer niti se radi o nesrazmjernosti ostvarene imovinske koristi, a niti je ista rezultat svjesnog iskorištavanja ratnog stanja odnosno mirne reintegracije i ostvarena na teret ili na štetu materijalnih uvjeta života stanovništva u ratu, gospodarskih potencijala društva odnosno na teret ili na štetu državne imovine odnosno drugih imovinskih interesa ili probitaka države u ratu, koje kriterije je naznačio i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci od 24. srpnja 2015. broj U-III-4149/2014.

 

Stoga osnovano prvostupanjski sud ne prihvaća i da bi se radilo o „nesrazmjernosti“ imovinske koristi predviđene člankom članka 7. stavkom 1. ZoNKD-RPiP pa stoga nedostaje i ovo bitno obilježje okrivljenicima na teret stavljenih kaznenih djela.

 

Dakle, žalbenim navodima državni odvjetnik nije uspio osnažiti pravnu kvalifikaciju iz optužnice, jer za to nije dostatna činjenica da su djela počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, s obzirom na to da u činjeničnom opisu djela nisu navedene okolnosti koje bi ukazivale da su terećene radnje počinjene zbog pretvorbe niti iste imaju posljedice za pretvorbu i privatizaciju, da bi se mogle podvesti pod odredbe ZoNKD-RPiP.

 

S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud obustavio kazneni postupak protiv okrivljenika M. K., M. A., G. M. i I. M., jer nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredaba ZoNKD-RPiP, a za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11. je nastupila zastara kaznenog progona, koja se žalbom niti ne osporava.

 

Stoga je, a budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08-19 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 15. lipnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v. r.