- 1 -              I Kž 658/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 658/2019-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika M. K., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak; dalje: KZ/11.) u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 6. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ broj 57/11.; dalje: ZoNKD-RPiPP), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. listopada 2019. broj Kov-93/18, u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje optužnom vijeću prvostupanjskog suda radi odlučivanja o potvrđivanju optužnice.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem je pod točkom I. izreke, na temelju članka 355. stavka 1. točke  3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08-17), obustavljen kazneni postupak protiv okrivljenika M. K. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11. u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 6. ZoNKD-RPiPP. Pod točkom II. je na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08-17 odlučeno da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17 te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08-17), s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje te predmet vrati Županijskom sudu u Zagrebu na ponovno odlučivanje“.

 

Spis je prije održavanja sjednice vijeća, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08-17, bio dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17, državni odvjetnik smatra da je izreka pobijanog rješenja proturječna njegovim razlozima. Ovo stoga što je optužno vijeće protiv okrivljenika M. K. postupak obustavilo zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11. u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 6. ZoNKD-RPiPP, dok iz obrazloženja proizlazi da svoju odluku obrazlaže pozivajući se na kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. alinejom 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak; dalje: KZ/97.), pri čemu se uopće nije upuštalo u iznošenje činjenica vezanih uz postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenog djela iz članka 292. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. alinejom 6. KZ/97. i članka 246. stavka 2. KZ/11. niti u odnosu na odredbe članka 5. stavka 1. točke 6. ZoNKD-RPiPP.

 

Protivno ovakvim žalbenim navodima, ovaj sud ne nalazi da bi bila ostvarena navedena postupovna povreda, jer je prvostupanjski sud pravilno u izreci naveo da obustavlja kazneni postupak za kazneno djelo koje je okrivljeniku optužnicom stavljeno na teret, navodeći pritom u obrazloženju razloge zbog kojih smatra da postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon, odnosno razloge zbog kojih prvostupanjski sud smatra da je u konkretnoj situaciji nastupila tzv. relativna zastara kaznenog progona. Također je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju naveo i razloge zbog kojih nije primijenio odredbe KZ/11., a s obzirom na činjenicu da je, prema stavu prvostupanjskog suda, zastara kaznenog progona nastupila prije stupanja na snagu Promjene Ustava Republike Hrvatske iz 2010. („Narodne novine“ broj 76/10.), koja je na snagu stupila 16. lipnja 2010. i kojom je propisano da „ne zastarijevaju kaznena djela ratnog profiterstva i kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države, propisana zakonom... “, razloge zbog kojih smatra da se u konkretnoj situaciji ne primjenjuju odredbe ZoNKD-RPiPP, prema stavu ovog suda, u ovoj situaciji nije niti trebao navoditi. Naime, sukladno Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske od 24. srpnja 2015. broj U-III-4149/2014, navedena Promjena Ustava Republike Hrvatske ne može se primijeniti na kaznena djela čija je zastara kaznenog progona nastupila prije njezinog stupanja na snagu. S obzirom na to da je, prema stavu prvostupanjskog suda, zastara kaznenog progona u konkretnoj situaciji nastupila 30. prosinca 2008., dakle, prije 16. lipnja 2010., to nije niti bilo potrebe utvrđivati mogu li se ovdje primijeniti odredbe ZoNKD-RPiPP. Doduše, prvostupanjski je sud trebao navesti zbog čega se te odredbe ne primjenjuju u konkretnoj situaciji, no, taj propust ne čini rješenje nerazumljivim niti proturječnim da ga se ne bi moglo ispitati. Stoga se neosnovano državni odvjetnik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17.

 

Pobijano rješenje ispitano je i sukladno članku 494. stavku 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08-19) te nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno navedenoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

No, u pravu je državni odvjetnik kada smatra da je u pobijanom rješenju pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

 

Naime, prvostupanjski sud pogrešno kao prvu radnju u postupku kojom je u smislu članka 20. stavka 3. KZ/97. prekinut tijek zastare uzima prvo ispitivanje okrivljenika M. K. Ovaj je kazneni postupak vođen sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. - pročišćeni tekst i 115/06.; dalje: ZKP/97.) te je podnošenjem istražnog zahtjeva kao akta državnog odvjetnika koji je usmjeren ka kaznenom progonu počinitelja, odnosno akta kojim je pokrenut kazneni postupak, prekinuta zastara. Budući da je istražni zahtjev od 26. studenoga 2008. broj K-DO-368/08 protiv tada osumnjičenika M. K., zbog kaznenog djela iz članka 292. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. alinejom 6. KZ/97., kod Županijskog suda u Zagrebu primljen 28. studenoga 2008., a zadnja okrivljeniku na teret stavljena radnja je počinjena 30. prosinca 1998., to je očigledno da sukladno članku 19. stavku 1. točki 3. KZ/97. tada nije došlo do nastupa tzv. relativne zastare kaznenog progona jer je tijek zastare prekinut prije proteka roka od deset godina.

 

Također državni odvjetnik pravilno smatra da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda i da se u ovom predmetu ne primjenjuju zastarni rokovi iz KZ/11. Naime, kao što je već utvrđeno, relativna zastara nije nastupila 30. prosinca 2008., a do stupanja na snagu KZ/11. nije nastupila ni tzv. apsoluta zastara kaznenog progona (koja je prema odredbama članka 20. stavka 6. u vezi s člankom 19. stavkom 1. točkom 3. KZ/97., a s obzirom na zaprijećenu kaznu zatvora do osam godina za kazneno djelo iz članka 292. stavka 2. KZ/97., iznosila 20 godina) pa se sukladno članku 86. KZ/11. u konkretnoj situaciji primjenjuju zastarni rokovi iz KZ/11. Prema tom zakonu, s obzirom na zapriječenu kaznu zatvora sada za djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11. (od jedne do deset godine zatvora), sukladno članku 81. stavku 1. točki 3. KZ/11. kazneni progon zastarijeva također nakon 20 godina, no,  stavkom 2. članka 81. KZ/11., propisano je da se, ako je prije proteka rokova iz stavka 1. navedenog članka donesena prvostupanjska presuda, zastara kaznenog progona produljuje za dvije godine. Vodeći računa o vremenu počinjenja djela (od 30. kolovoza 1994. do 30. prosinca 1998.), kao i činjenici da je u ovom postupku 8. lipnja 2017. donesena presuda broj K-175/2017-6 kojom je Općinski kazneni sud u Zagrebu odbio optužbu protiv optuženog M. K. zbog stvarne nenadležnosti (što je potvrđeno presudom Županijskog suda u Karlovcu od 14. rujna 2017. broj Kž-148/2017-3), apsolutna zastara u predmetnom postupku nastupila bi tek 30. prosinca 2020., sve pod pretpostavkom da u ovom postupku nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredaba ZoNKD-RPiPP, o kojoj okolnosti će se optužno vijeće prvostupanjskog suda svakako referirati prilikom odlučivanja o potvrđivanju optužnice.

 

Stoga je, a budući da je u pravu državni odvjetnik da u predmetnom postupku nije nastupila zastara kaznenog progona, trebalo njegovu žalbu prihvatiti, ukinuti pobijano rješenje i predmet uputiti optužnom vijeću prvostupanjskog suda radi odlučivanja o potvrđivanju optužnice, kako je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08-19 i odlučeno u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 15. lipnja 2020.