- 1 -              I Kž 338/2020-4

Broj: I Kž 338/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika R. G., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17. i 118/18., – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika R. G., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 25. svibnja 2020. godine, broj Ik I-234/2020-12, u sjednici održanoj 15. lipnja 2020. godine,

r i j e š i o   j e :

Žalba zatvorenika R. G. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Sisku pod točkom I. izreke, na temelju čl. 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.-I) u vezi s čl. 157. st. 2. i čl. 159. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje u tekstu: ZIKZ), odbijen je kao neosnovan prijedlog zatvorenika R. G. za uvjetni otpust, dok je pod točkom II. izreke odbijen kao neosnovan prijedlog upravitelja Kaznionice u G. za uvjetni otpust zatvorenika R. G. podnesen po službenoj dužnosti.

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik R. G. po opunomoćeniku, odvjetniku I. B. Premda u žalbi nisu izrijekom navedene žalbene osnove, iz njezina sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predloženo je pobijano rješenje preinačiti i prihvatiti prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika R. G.

Spis predmeta je, sukladno čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi čl. 44. st. 2. ZIKZ-a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Uzevši u obzir da je protiv zatvorenika R. G. u tijeku kazneni postupak (u predmetu Općinskog suda u Zadru broj K-646/13 donesena je nepravomoćna osuđujuća presuda te se predmet nalazi u stadiju žalbenog odlučivanja na Županijskom sudu u Sisku pod brojem Kž-65/19), što je sukladno čl. 159.a toč. 4. ZIKZ-a obligatorni razlog odbijanja prijedloga za uvjetni otpust podnesenog po službenoj dužnosti, potpuno su bespredmetni žalbeni navodi zatvorenika da se radi o postupku koji datira od prije više od 10 godina (optužnica iz 2009.), pa da to onda nije mjerilo današnjeg ponašanja zatvorenika.

Žalitelj je u pravu kada ističe da je podatak sadržan u izvješću Kaznionice u G. da se protiv njega na Općinskom sudu u Zadru vodi postupak zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11. netočan. Međutim, tu činjenicu, koju je opunomoćenik zatvorenika istaknuo i na sjednici vijeća za uvjetne otpuste, prvostupanjski sud imao je u vidu te je nije ni cijenio prilikom donošenja pobijane odluke. To je, uostalom, jasno razvidno iz obrazloženja pobijanog rješenja iz kojega proizlazi da je uvidom u presudu Općinskog suda u Zadru broj K-212/19 od 17. lipnja 2019. utvrđeno da taj postupak više nije u tijeku.

Zatvorenik u žalbi, kao i u svom prijedlogu za uvjetni otpust, ističe da su razlozi toga što je u razdoblju od 2008. do 2015. bio u kontinuiranom sukobu sa zakonom ležali u njegovom problemu s ovisnošću o opojnim drogama, no da je od 2015. "čist" od ovisnosti te da je ta jasno vidljiva promjena u njegovom životu pozitivno primljena i od strane svih članova njegove obitelji. Unatoč tome, kao i onim pozitivnim okolnostima za uvjetni otpust (priznavanje počinjenja kaznenih djela i kajanje za ista, uredno ponašanje tijekom sudskih postupaka i izdržavanja kazne zatvora, uključivanje u tretmane unutar kaznionice i sudjelovanje u radionicama i slobodnim aktivnostima, borba s uzrocima ranijeg protupravnog ponašanja, pomirenje s obitelji, osiguran postpenalni prihvat, želja za radom na slobodi), da prvostupanjski sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti za uvjetni otpust.

Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, odlučujući o prijedlogu zatvorenika R. G. za uvjetni otpust podnesenom sukladno čl. 158. st. 1. ZIKZ-a, uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje ima u vidu odredba čl. 59. st. 2. KZ/11.-I, uključujući i one koje zatvorenik posebno apostrofira u svojoj žalbi te je, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, i po mišljenju ovoga suda pravilno zaključio da prijedlog tog zatvorenika za uvjetni otpust nije osnovan.

Naime, osim činjenice da je protiv zatvorenika u tijeku kazneni postupak, iz izvješća kaznene ustanove u kojoj on izdržava kaznu zatvora proizlazi da je riječ o osobi koja je prema podacima iz kaznene evidencije u razdoblju od 2011. do 2017. osuđivana u šest navrata zbog raznovrsnih kaznenih djela, i to u četiri navrata na bezuvjetne kazne zatvora, a u dva navrata uvjetnim osudama. Dugogodišnji je ovisnik o opijatima, u kratkotrajnoj i nestabilnoj apstinenciji, time da je aktualno na supstitucijskoj terapiji. Poremećaj u strukturi ličnosti je primarno emocionalno nestabilan, uz izražene antisocijalne elemente, emocionalno je nezreo, impulzivan, slabe samokontrole i tolerancije na frustracije, sklon je sukobima i agresivnim ispadima, opozicionalan je, ne uvažava autoritete te smatra da se pravila ne odnose na njega. Vjerojatnost kriminalnog povrata izrazito je visoka (za razna kaznena djela), dok se rizik od ozbiljne štete aktualno procjenjuje srednjim do visokim (na štetu drugih ljudi). Kaznena djela nekritički priznaje, a s kaznom se pomirio. Premda nije stegovno tretiran, prema njemu se provodi pojačani nadzor zbog neprilagođenog ponašanja. Kada se uz sve navedeno ima u vidu i to da je predstavnica kaznene ustanove na sjednici vijeća za uvjetni otpust navela da je zatvorenik u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora od 29. travnja 2020. ocijenjen ocjenom "ne zadovoljava" zbog toga što je 22. travnja 2020. počinio lakši stegovni prijestup, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da dosadašnje izdržavanje kazne zatvora na zatvorenika nije dovoljno utjecalo u smislu uključivanja u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata, odnosno da je radi postizanja svrhe kažnjavanja potrebno nastaviti s izdržavanjem kazne.

Pri tome, u žalbi zatvorenika istaknute pozitivne okolnosti koje je, kao što je već navedeno, prvostupanjski sud imao u vidu, nisu ni najrelevantnije ni dostatne za pozitivnu odluku o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust, s naglaskom da uključenost zatvorenika u tretmane unutar kaznionice te sudjelovanje u radionicama i slobodnim aktivnostima samo potvrđuje da izdržavanje kazne zatvora ostvaruje svoju svrhu. Međutim, radi njezinog potpunog ostvarenja je, a imajući na umu prethodno izložene okolnosti, i prema ocjeni ovoga suda nužno da zatvorenik nastavi s njezinim izdržavanjem.

Budući da žalba zatvorenika R. G. nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi čl. 494. st. 4. ZKP/08. nije utvrđeno ni postojanje neke o povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 15. lipnja 2020. godine