- 1 -              I Kž 327/2020-4

Broj: I Kž 327/2020-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika J. Đ., zbog kaznenog djela iz članka 142. stavka 1. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (dalje: KZSFRJ), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 3. ožujka 2020. broj Kv II-15/2020, u sjednici održanoj 15. lipnja 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se žalba osuđenika J. Đ. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 3. ožujka 2020. broj Kv II-15/2020, na temelju članka 10. stavka 2. Konvencije Vijeća Europe o transferu osuđenih osoba (dalje: Konvencija) i sukladno članku 70., 71. i 72. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04 - dalje: ZOMPO) i Sporazumu o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima od 26. veljače 1996., izmijenjenom Sporazumima između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine potpisanim 10. veljače 2010. i 7. lipnja 2014., uzeta je kao utvrđena pravomoćna presuda koju čine presuda Suda Bosne i Hercegovine broj S1 K 017362 14 Kri od 9. listopada 2017. i presuda Apelacionog Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 017362 17 Krž 2 od 28. veljače 2018., kojom je osuđenik J. Đ. proglašen krivim zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 142. stavka 1. KZSFRJ, činjenično opisanog u izreci presude, pa je, uz primjenu članka 33., 38. i 41. KZSFRJ, osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 godina.

Utvrđeno je, također, da navedeno kazneno djelo prema domaćem pravu odgovara kaznenom djelu ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 142. stavka 1. KZSFRJ, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske Zakonom o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ (NN 53/91), koji zakon je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a pravni kontinuitet postoji u kaznenom djelu ratnog zločina iz članka 91. stavka 2. točke 22. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15 - ispravak, 101/17. 118/18 i 126/19 - dalje: KZ/11) - iako je u presudi pogrešno naznačeno da se radi o stavku 1. citiranog članka - pa je osuđenik J. Đ. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 godina koja kazna se ima izvršiti u Republici Hrvatskoj.

Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio osuđenik po braniteljici J. Š., odvjetnici u S. B. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno preinači na način da osuđeniku izrekne blažu kaznu.

Spis je, na temelju članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Iako osuđenik uvodno ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka koju u nastavku ne precizira, sadržajno dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 476. stavka 1. ZKP/08, nije utvrdio da bi bila počinjena povreda zakona na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nasuprot prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je pobijanom presudom pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo utvrdivši da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za preuzimanje izvršenja strane sudske odluke iz članka 70. i članka 71. stavka 1. ZOMPO, s argumentacijom koju prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Pri tome treba reći da žalitelj ne može s uspjehom osporavati pravilnost činjeničnih utvrđenja iz presude stranog suda jer je domaći sud pri ocjenjivanju kažnjivosti i mogućnosti kaznenog progona vezan na činjenično stanje utvrđeno u presudi stranog suda, sukladno odredbi članka 70. stavka 2. ZOMPO, a ne radi se o činjenicama koje se protive javnom moralu i pravnom poretku Republike Hrvatske.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada dovodi u pitanje visinu izrečene kazne zatvora jer je kazna zatvora u trajanju 6 godina izrečena u okviru zakonom zapriječene kazne za predmetno kazneno djelo po domaćem pravu, pri čemu je prvostupanjski sud dao jasne razloge kojima se rukovodio prilikom izricanja sankcije, sukladno odredbi članka 71. stavka 1. ZOMPO.

Slijedom iznijetoga odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 482. ZKP/08.

Zagreb, 15. lipnja 2020.

                            Predsjednica vijeća:

                            Ana Garačić, v.r.