Poslovni broj: 39. Pp J-2610/2018

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Mladenki Todorić, uz sudjelovanje zapisničarke Ines Jakšić u prekršajnom postupku protiv okrivljenika I. M., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN broj: NN 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), postupajući po optužnom prijedlogu Ministarstva, PU S-D, I PP pod brojem: 511-12-23-50-327/18, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 09. lipnja 2020., bez nazočnosti okrivljenika i ovlaštenog tužitelja, dana 12. lipnja 2020. bez nazočnosti stranaka objavio je i  

p r e s u d i o    j e

Okrivljenik: I. M., OIB: …, sin M. i Z. rođ. S., rođen ... u V., s prebivalištem u S., završena              

SSS, stručni elektromehaničar, zaposlen,razveden, otac jednog djeteta, lošeg imovnog stanja, državljanin RH, prekršajno kažnjavan,

k r i v j e

što je 10. srpnja 2018. godine, oko 14,00 sati, u S., u Ulici narušavao javni red i mir, tako što je upravljajući svojim motociklom nepoznate marke i reg. oznake pristupio Ž. B. i njenom suprugu J. B. dok su se isti nalazili zaustavljeni u vozilu na semaforu te na iste počeo vikati i galamiti, Ž. nazvao kurvom, a potom svojom rukom kroz otvoreni prozor vozila više puta zamahnuo u namjeri da je udari, ali se ista uspjela izmaknuti te ih je neko vrijeme pratio po gradu, 

čime je okrivljenik počinio djelo prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjivo po čl. 13. istog Zakona, pa se na temelju citiranih Zakona, okrivljeniku

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 760,00 (sedamstošezdeset) KUNA,

što je protuvrijednost domaće valute u iznosu od 200 DEM odnosno 101 EUR, koji iznos će se revalorizirati po srednjem tečaju DEM HNB, na dan 31.12.2001.god.

Okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude.

Sukladno odredbi članka 183. stavak 2. Prekršajnog zakona okrivljenik se upozorava da ukoliko u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 (dvije trećine) izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Okrivljenik je dužan na ime troškova prekršajnog postupka platiti novčani iznos od 250,00 (dvjestapedeset) kuna u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

Ministarstvo, PU PP pod brojem navedenim u uvodu presude podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci presude.

Okrivljenik je u više navrata pozivan od strane ovog Suda na glavnu raspravu i to za dane 18. travnja 2019., 29. listopada 2019., međutim, kako su se pismena vraćala s naznakom dostavljača „obaviješten, nije podigao“, a isti Sudu nije dostavio nikakvu promjenu adrese, Sud mu je sukladno odredbi članka 145. st. 5. Prekršajnog zakona poziv za ročište za dan 09. lipnja 2020. dostavio putem oglasne ploče Suda, jer je očito da isti izbjegava primitak sudskog pismena, pa je glavna rasprava sukladno odredbi čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona održana bez prisutnosti okrivljenika jer njegovo ispitivanje, obzirom na ostale dokaze u spisu nije nužno i nije od utjecaja za pravilno i zakonito donošenje odluke.

Na glavnoj raspravi sud je pročitao obranu okrivljenika danu u ovom Sudu na zapisnik dana 30. kolovoza 2018., gdje je isti samo kratko izjavio da negira počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret i da se ne osjeća krivim.

Nadalje je Sud u dokaznom postupku pročitao iskaz svjedokinje Ž. B. dan na ovom sudu izvanraspravno dana 15. listopada 2018.

Svjedokinja je izjavila da navedene prigode bila suvozač u vozilu s kojim je upravljao njen suprug, a iza njih da je sjedila njihova kćerka. Navela je da se okrivljenik, koji je te prigode bio na motociklu, zaustavio do njihovog vozila na semaforu na način koji je uplašio nju i supruga koji je srčani bolesnik. Na nju da je počeo vikati govoreći joj „kurvetino“, mlatarao rukama i ruku uvukao u vozilo, da su se uplašili i pokušali pobjeći od njega, da su   se jako uzrujali jer isti ima dijete s njihovom starijom kćerkom i ne smije imati kontakt s njom i djetetom jer je isti narkoman i nasilnik, mlatio ju je u trudnoći, radi čega je završila u bolnici, pa isti nema nikakav kontakt s njom jer da ima sudsku zabranu približavanja.

              Nadalje je u dokazne svrhe na glavnoj raspravi održanoj sukladno članku 167. stavku  3. Prekršajnog zakona, bez prisutnosti okrivljenog, kojem je dostava poziva izvršena sukladno članku 145. stavku 5. Prekršajnog zakona budući isti izbjegava dolazak, u dokazne svrhe ispitan je i J. B.

Svjedok je izjavio da je predmetne prilike upravljao osobnim vozilom u kojem je na mjestu suvozača prevozio suprugu Ž. i kćerku na zadnjem sjedištu. U trenutku kada su se vozilom zaustavili na semaforu u ulici, na raskrižju sa ulicom, da je kroz otvoreni prozor vozila njegove supruge, odjednom provukao ruku I. M., koji je bio zaustavljen motociklom na semaforu paralelno do njihovog vozila,  da se  supruga uplašila, ali da je dotični nije uspio udariti. Nakon ovoga da je vozilom skrenuo u ulicu, a da je okrivljenik otišao svojim pravcem. Dodao je da je okrivljenik inače problematična osoba s kojim njegova kćerka ima dijete, ali nisu u braku.

Na poseban upit suca svjedoku jeli okrivljenik predmetne prilike vikao na njegovu suprugu nazivajući ju kurvom, isti je rekao da se zbog proteka vremena toga ne može sjetiti.

Nadalje je u dokazne svrhe izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa iz koje proizlazi da je okrivljenik prekršajno kažnjavani od strane ovog suda i to u predmetu pod br. Pp J-4009/16 – pravomoćno 13.6.'17.god., zbog prekršaja iz čl.22.st.2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.200,00 kn, kao i u kompletan spis predmeta.

Temeljem ovako provedenog postupka odnosno ocjenom iskaza okrivljenika, ispitanih svjedoka svakog pojedinačno, kao i u njihovoj međusobnoj svezi, Sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik predmetne prigode počinio prekršaj činjenično opisan i pravno označen kao u izreci presude, radi čega je istog trebalo proglasiti krivim i kazniti.

Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je propisano je da će se kazniti onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

Naime iz iskaza svjedoka ispitanih pred ovim Sudom, čiji iskazi su podudarni u svim bitnim okolnostima, vezanim za prekršajno djelo koje se okrivljenom stavlja na teret, nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik navedene prigode krećući se svojim motociklom Ulicom, koja je javna i protočna prometnica, narušavao javni red i mir, tako što je u jednom trenutku pristupio svjedokinji Ž. B. i njenom suprugu J. dok su se isti nalazili vozilom zaustavljeni na semaforu te počeo vikati govoreći svjedokinji da je kurvetina te je kroz otvoreni prozor s njene strane uvukao ruku u vozilo u namjeri da je udari, što mu nije uspjelo, te je takovim neprimjerenim radnjama uplašio i nju i supruga koji su bili prisiljeni skrenuti vozilom u drugom pravcu, odnosno u drugu ulicu kako bi ga izbjegli, pa je jasno da je okrivljenik  na takav način, ovako inkriminiranim ponašanjem remetio javni red i mir tako što je uznemirio svjedoke, kao i ostale u vozilu, čime su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva pravna obilježja prekršaja opisana i kažnjiva po članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, radi čega je i odlučeno kao u izreci.

Prilikom odmjeravanja sankcije okrivljeniku Sud je uzeo u obzir sve relevantne okolnosti koje utječu na vrstu i visinu sankcije, pa tako težinu prekršaja, način počinjenja i nastale posljedice. Kao olakotne okolnosti Sud je uzeo u obzir loše imovno stanje okrivljenika, kao otegotnu okolnost uzeto je u obzir da je do sada prekršajno kažnjavan iz područja javnog reda i mira, dok je kao posebnu olakotnu okolnost sud cijenio da je od počinjenja djela protekao duži vremenski period u kojem isti djelo nije ponovio niti je počinio kakav drugi prekršaj ove vrste, pa je Sud između alternativno propisane novčane kazne i kazne zatvora, za počinjeno djelo prekršaja iz izreke presude usprkos prijedlogu ovlaštenog tužitelja ipak izrekao novčanu kaznu u maksimalnom iznosu, držeći da će se i novčanom kaznom prema okrivljeniku postići svrha kažnjavanja u cilju izražavanja društvenog prijekora zbog počinjenog djela prekršaja kako u smislu specijalne tako i u smislu generalne prevencije.

Temeljem članka 183. stavak 2. Prekršajnog zakona ukoliko okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na odredbi članka 138. i članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušalni iznos troškova obzirom na  složenosti  i trajanje postupka.

U Splitu, 12. lipnja 2020.