1                             Poslovni broj: 7 UsI-9/20-7

 

Poslovni broj: 7 UsI-9/20-7

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

     UPRAVNI SUD U SPLITU

      Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

R J E Š E NJ E

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, te Milki Škaro Grozdanić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja T. P. iz S., , zastupanog po opunomoćeniku R.P., odvjetniku u S., ..a 4/1, protiv tuženika Sveučilišta u S., … fakulteta, S., ., zastupanog po opunomoćenicima D. G. i J. B., službenim osobama tuženika, radi ne upisa u III. godinu preddiplomskog sveučilišnog studija Poslovna ekonomija akademske godine 2019./2020. u statusu redovnog studenta, nakon usmene i javne rasprave, zaključene 4. lipnja 2020., objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), 12. lipnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

1.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Sveučilišta u S., … fakulteta, Klasa: Up/II 602-04/19-12/35, Urbroj: 2181-196-02-04-19-04 od 25. listopada 2019.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknada štete u iznosu od 8.073,00 kuna, koju je zatražio s osnova uplate koju je izvršio za upis u III. godinu preddiplomskog sveučilišnog studija Poslovna ekonomija akademske godine 2019./2020. u statusu  izvanrednog studenta.

 

                                                          i

 

                                                            r i j e š i o  j e

         Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

 

 

                                                             Obrazloženje

 

              Osporenim rješenjem tuženika odbijena je kao neosnovana žalba studenta T. P., ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Sveučilišta u S., … fakulteta, Klasa: Up/I 602-04/19-12/35, Urbroj: 2181-196-01-02-19-02 od 10. listopada 2019. kojim rješenjem tužitelju nije odobren upis u III. godinu preddiplomskog studija Poslovna ekonomija akademske godine 2019./2020. u statusu redovitog studenta.

          Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenja tuženika, u kojoj se osvrće na sadržaj prvostupanjskog rješenja. Tako navodi da osim što se u prvostupanjskom rješenju citiraju odredbe Pravilnika o studijima i sustavu studiranja … fakulteta u S. (pročišćeni tekst od 20. studenog 2018. u daljnjem tekstu Pravilni) i to članaka 23., 25, 27., 41., 74., 80. i 84., u istom je navedeno da je pogrešno mišljenje tužitelja da ispit iz predmeta Poslovni engleski II., koji je tužitelj položio putem kolokvija u akademskoj godini 2017./2018. kod nastavnice S. R. D., mr. sc. nije ne položeni ispit jer odredba članka 74. st. 4. Pravilnika jasno određuje da je za pravilno evidentiranje ocjene potrebno ocjenu upisati u sva tri dokumenta koji spominje ova odredba: ispitne liste, prijavnicu i indeks. Prema mišljenju tužitelja takvo tumačenje odredbe članka 74. Pravilnika je  pogrešno i na štetu je studenta, jer odredba nije formulirana na jasan način te dopušta tumačenje koje je tužitelj naveo i u svojoj molbi. Smatra da je u slučaju bilo kakvih nejasnoća, nedosljednosti i dvojbi odredbu Pravilnika koja se pokaže spornom potrebno  tumačiti na način da ide u korist studentu (in favorem discipuli), a ne u korist fakulteta, jer je to osnovna postavka akademskog školovanja, a ujedno i princip koji vrijedi i u drugim segmentima demokratskog društva (primjerice u radnom pravu in favoren laboratoris: po kojem se principu za radnika treba primijeniti najpovoljnije pravo), u kojima se štite slabiji, odnosno one skupine koje je potrebno dodatno štititi i izlaziti im maksimalno u susret. U prvostupanjskom rješenju, suprotno ovom pravilu, tuženik, zastupan po prodekanici za nastavu, ocijenio je da je tužitelj, u skladu s odredbom članka 27. Pravilnika, izgubio pravo studiranja na preddiplomskom sveučilišnom studiju Poslovna ekonomija jer je propustio ocjenu izvrstan (5) koju je dobio iz ispita Poslovni engleski II. (koji je položio putem kolokvija u akademskoj godini 2017./2018.) u redovnom ispitnom roku upisati u indeks, dakle, iz čisto formalnog razloga za koje se navodi da su jasno objašnjeni i propisani u članku 74. Pravilnika. Ponavlja da se prema članka 74. Pravilnika pozitivna ocjena iz predmeta, ostvarena na kolokvijima, upisuje u ispitne liste, prijavnice i indeks u redovnom ispitnom roku. Radi se o položenom ispitu, a u stavku 4. ovog članka samo se propisuje postupak evidentiranja već položenog ispita, očito iz razloga jer kod organizacije polaganja ispita putem kolokvija izvan redovne nastave nema mogućnosti evidentiranja ocjene izvan redovnog ispitnog roka. Radilo se o upisu ocjene iz položenog predmeta. Propust tužitelja pristupiti upisu ocjene u redovnom ispitnom roku (24. lipnja 2018.) nije mogao nikako rezultirati upisom negativne ocjene u ispitne liste i prijavnicu, jer je tužitelj taj ispit položio putem kolokvija, već je trebalo uslijediti upisivanje (prepisivanje) postignute ocjene izvrstan (5) u preostala dva dokumenta koja navodi odredba članka 74. stavka 4. Pravilnika. Smatra da je propust nastavnice upisati postignutu ocjenu u preostala dva dokumenta iz odredbe članka 74. stavka 4. Pravilnika rezultirao tužiteljevim gubitkom prava na studiranje.

            Tumačenje tuženika da je za pravilno evidentiranje ocjene potrebno upisivanje ocjene u sva tri dokumenta kumulativno ne proizlazi jasno iz teksta odredbe članka 84. Pravilnika niti se radi o tumačenju u korist studenta. Što se tiče odredbe članka 84. Pravilnika, koja se spominje u pobijanom rješenju, prema kojoj se odmah po održanom ispitu u indeks, ispitnu listu i/ili prijavnicu unosi samo prolazna ocjena, potpisana od predmetnog nastavnika, tuženik, zastupan po prodekanici i ovu odredbu tumači na štetu tužitelja jer tvrdi da je iz ove odredbe razvidno da je ocjena evidentirana ako je uz indeks upisana u ispitnu listu i/ili prijavnicu, a što u odredbi članka 84. Pravilnika ne piše. Tužitelj tvrdi da nigdje u Pravilniku na jasan i nedvosmislen način ne piše da se ispit za koji je ocjena upisana u ispitne liste i/ili prijavnicu, a nije upisana u indeks smatra da je ne položen, a to je jedini razlog koji se navodi u pobijanom rješenju radi kojeg je u prvostupanjskom rješenju molba tužitelja odbijena. Što se tiče usmenih uputa koje je tužitelj navodno dobio od nastavnice S. R. D., navodi da niti jedan profesor u dosadašnjem akademskom školovanju tužitelja nije pozivao na odredbe Pravilnika niti je studente upozoravao na gubitak njihovih prava sukladno tim odredbama. Nastavnica je, međutim, u svom očitovanju na traženje fakulteta potvrdila da je tužitelj putem kolokvija ispit Poslovni engleski II. položio, što je navela i tužitelju u usmenom razgovoru. U drugostupanjskom rješenju od 25. listopada 2019. u cijelosti se ponavljaju navodi iz prvostupanjskog rješenja vezani za tumačenje odredbe članka 74. i 84. Pravilnika, te se navodi da su ove odredbe jasno formulirane te da nema dvojbi oko njihovog tumačenja i da nije potrebno primjenjivati načelo in favorem. Nadalje je navedeno da predmetna nastavnica nije napravila propust neupisivanjem ocjene u ispitnu listu. Tužitelj tvrdi da se netočno navodi da je ignorirao obavijest predmetne nastavnice, te tako, propuštanjem prijave ispita u šest redovnih ispitnih rokova te dva izvanredna ispitna roka tijekom akademske godine, nije ispunio obvezu poštivanja režima studija i općih akata tuženika, jer nikakve obavijesti nije bilo, a tužitelj je smatrao da je njegov ispit položen i upisan kao položen u ispitnu listu temeljem odredbe članka 74. Pravilnika. Osim toga, tužitelj je u akademskoj godini 2018./2019. bio u S., B., preko programa Erazmus te je upis u tu akademsku godinu obavljen putem punomoći tužitelja koju je izdao svojoj majci. Tom prilikom niti jedna službenica u referadi tuženika majci tužitelja nije spomenula bilo kakav ne položeni ispit. Stoga je, prema mišljenju tužitelja, a suprotno stajalištu Povjerenstva tuženika, postupak koji je prethodio donošenju prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja nepravilno proveden, a prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje nepravilno i nezakonito. Radi nepravilnog i nezakonitog postupanja tuženika tužitelj je akademsku godinu 2019./2020. upisao u statusu izvanrednog studenta te uplatio tuženiku iznos od 8.073,00 kuna dana 14. listopada 2019. Radi se o troškovima koje je tužitelj morao snositi radi nepravilnog i nezakonitog postupanja, protiv kojih je dopušten spor pune jurisdikcije. Predlaže da Sud poništi osporeno rješenje tuženika i da se tužitelju odobri upis u III. godinu preddiplomskog sveučilišnog studija Poslovna akademija akademske 2019./2020. u statusu redovnog studenta, te naloži tuženiku da je dužan isplatiti tužitelju iznos od 8.073,00 kuna sa zateznim kamatama od 14. listopada 2019. do isplate. Zatražio je i naknadu troškova upravnog spora.

              Tuženik je u dostavljenom odgovoru na tužbu naveo da prvostupanjskim rješenjem od 10. listopada 2019. tužitelju nije odobrena zamolba da mu se u akademskoj godini 2019./2020. odobri upis kao redovnom studentu, budući je u statusu redovnog studenta bio upisan prvu godinu preddiplomskog sveučilišnog studija Poslovna ekonomija akademske godine 2017./2018. U akademskoj godini 2018./2019. tužitelj je bio upisan u drugu godinu istog studija te je predmet Poslovni engleski II., koji je prvi put upisao akademske godine 2017./2018., upisao drugi put u akademskoj godini 2018./2019. i to kao ne položeni ponovno upisani predmet. Navedeno je pravno potpuno ispravno utvrđeno te proizlazi iz odredbi Pravilnika Fakulteta, gdje je člankom 23. stavak 1. Pravilnika Fakulteta propisano da redoviti student u svakoj akademskoj godini upisuje predmete do 60 ECTS bodova, uz mogućnost odstupanja do 3 ECTS boda, raspoređenih na dva semestra, prema studijskom programu upisanog studija. Stavkom 4. istog članka Pravilnika propisano je da je student obvezan najprije ponovno upisati sve ne položene predmete, a potom nove predmete do propisanog broja ECTS bodova i po slijedu studijskog programa. Poziva se na odredbe članka 25. stavak 1., članka 27. stavak 1. i 2. članka 74. stavak 1. i 4., članka 80. i članka 84. Pravilnika, koje i citira, a na koje su se pozvali prvostupanjsko tijelo i tuženik kod donošenja osporenih rješenja. Ističe da je neosnovan navod tužitelja po kojem, čitajući navedene odredbe Pravilnika Fakulteta, ispit iz predmeta Poslovni engleski jezik II. nije ne položeni predmet (jer da je isti položen putem kolokvija u akademskoj godini 2017./2018.) te da je tuženik pogrešno i na štetu tužitelja tumačio odredbe članka 74. Pravilnika Fakulteta. Odredbe Pravilnika jasno su formulirane te nema nikakvih dvojbi oko njihovog tumačenja pa nema niti potrebe za primjenom načela in favorem. U tom smislu, poziva se na odredbu članka 41. stavak 2. alineja 3. i 4. Pravilnika Fakulteta, kojom su posebno istaknuta prava i dužnosti studenta i to: polagati ispite na način i u rokovima kako je to određeno općim i pojedinačnim aktima Sveučilišta i Fakulteta; biti upoznat s načinom formiranja konačne ocjene. Konačno, omogućavanjem polaganja ispita putem kolokvija, odnosno izvan redovnog ispitnog roka, u same je odredbe Pravilnika Fakulteta inkorporirano spomenuto načelo jer se studentima omogućava brži i lakši način provjere znanja. Također, ostaje pravo studentu koji je nezadovoljan ostvarenom ocjenom na kolokviju, da pristupi ispitu u redovitom ispitnom roku te dobije bolju i/ili višu ocjenu iz predmeta. Potpuno je pogrešna tvrdnja tužitelja da se u članku 74. stavak 4. Pravilnika Fakulteta samo propisuje „postupak evidentiranja već položenog ispita“. Kako to propisuju ranije navedene odredbe Pravilnika Fakulteta, oba položena kolokvija rezultiraju konačnom ocjenom iz predmeta. Radi se dakle, o položenom kolokviju, a ne o položenom ispitu iz predmeta. Da bi se radilo o položenom predmetu nužno je potrebno da student ostvari prolazne ocjene iz kolokvija; da student prijavi polaganje ispita putem mrežnih stranica Fakulteta (na način i u rokovima kako je propisano); da student pristupi polaganju ispita (na dan kad je ispit sam i prijavio) te konačno; da se odmah (po održanom ispitu) u indeks, ispitnu listu i/ili prijavnicu unese prolazna ocjena iz ispita predmeta. Radi se dakle, o kumulativno navedenim uvjetima, što je potpuno pravno i logički opravdano, budući student ima pravo ne prihvatiti ocjenu iz kolokvija, bez obzira kolika ona bila. Poziva se i na stavak 5. članka 74. Pravilnika, kojim je propisana obveza da se kolokviji čuvaju najmanje 15 dana u odnosu na objave rezultata na mrežnim stranicama Fakulteta. Ne radi se dakle, o pukom upisivanju (prepisivanju) postignute ocjene, jer ocjena iz predmeta nije niti postignuta dok se student, nakon postupanja na predviđen način u smislu prijave polaganja ispita iz predmeta te pristupanja polaganju ispitu, ne izjasni pristaje li ili ne da mu ocjena ostvarena na kolokviju bude priznata kao ocjena ostvarena na ispitu. Konačno, kao datum polaganja ispita upisuje se dan kada je student prijavio ispit i kada je bio dužan istome pristupiti, a ne dan kada je ostvario ocjenu iz kolokvija. Spomenuta obveza studenta da polaže ispite na način i u rokovima kako je to određeno općim i pojedinačnim aktima Sveučilišta i Fakulteta te bude upoznat s načinom ocjenjivanja za sve vrste provjere usvojenih znanja, vještina i kompetencija te o načinu formiranja konačne ocjene podrazumijeva da student bude upoznat i s odredbama akata o studiranju Sveučilišta u S., Pravilnika o studijima i sustavu studiranju na Sveučilištu u S., Klasa: 003-05/16-02/0003, Urbroj: 2181-202-01-01-16-0001 od 25. veljače 2016. godine, s izmjenama i dopunama Klasa: 003-08/17-05/0037, Urbroj: 2181-202-03-01-17-00013 od 29. ožujka 2017. godine (dalje: Pravilnik Sveučilišta). Članak 20. stavak 1. Pravilnika Sveučilišta izrijekom određuje: „Stečeni ishodi učenja provjeravaju se na kolokvijima, a konačna ocjena se utvrđuje na ispitu“. 

            Posljedično, navod tužitelja da se nijedan profesor u njegovom dosadašnjem akademskom školovanju nije pozivao na odredbe Pravilnika Fakulteta potpuno je izlišan, imajući u vidu utvrđenu obvezu studenta da bude upoznat s općim i pojedinačnim aktima Sveučilišta i Fakulteta u pogledu režima studiranja te svojih prava i obveza. Ne stoje navodi tužitelja kako nije imao nikakve obavijesti u pogledu ne položenog ispita. Naime, student, kako navodi i sama predmetna nastavnica, nije postupio po njenom upozorenju da je dužan pristupiti ispitu, dok je svaki put kada je pristupio mrežnim stranicama Fakulteta radi prijave ispita (osam puta je prijavljivao ostale ispite druge godine studija) predmet Poslovni engleski jezik II bio označen kao ne položen te mu je bila ponuđena prijava ispita istog (ne položenog) predmeta. Također, navodi kako je u akademskoj godini 2018./2019. tužitelj bio u S., B., preko programa Erasmus te da je upis u tu akademsku godinu obavljen putem punomoći koju je izdao svojoj majci, kojom prilikom joj nitko nije spomenuo ne položen ispit, nisu u vezi s obvezom tužitelja da bude poznat s režimom studija te svojim pravima i obvezama. Punomoć majci tužitelja dana je radi upisa studija, a što je sukladno važećim aktima i učinjeno. Dapače, upravo je majka pri tom upisu (druge godine studija) izvršila ponovljeni upis ne položenog predmeta Poslovni engleski jezik II. Ukoliko je tužitelj imao namjeru ili želju na bilo koji način kontaktirati Fakultet u vezi opetovanog (gotovo dvogodišnjeg) prijavljivanja ne položenog predmeta, a koji je po njegovu mišljenju bio položen, mogao je, i bio dužan, u bilo koje doba zatražiti pomoć i/ili objašnjenje. Konačno, Odlukom Klasa: 602-04/18-13/07, Urbroj: 2181-196-01-01-18-01 od 24. travnja 2018. godine izrijekom je propisana obveza studenta da se u službenoj komunikaciji s nastavnicima i/ili službenicima Fakulteta koriste studentskom adresom elektroničke pošte (e-mail) s domene Fakulteta, a što je mogao u svako doba napraviti i iz inozemstva. Postupajući po navedenoj Odluci, kontaktirajući službe Fakulteta, tužitelj je ostvario razna druga prava, posebice i pravo boravka u inozemstvu u okviru Erasmus boravka za studente. Iz svega prethodno navedenog tuženik predlaže da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane u cijelosti.

           Sud je 4. lipnja 2020. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17- dalje: ZUS-a) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, na koju raspravu su pristupili opunomoćenik tužitelja i opunomoćenice tuženika.

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

           Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 30. rujna 2019. za upis u III. godinu preddiplomskog sveučilišnog studija Poslovna ekonomija akademske godine 2019./2020. u statusu redovnog studenta.

Među strankama je sporna zakonitost rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 10. listopada 2019., kojim je odbijen predmetni zahtjev za upis tužitelja u III. godinu preddiplomskog sveučilišnog studija Poslovna ekonomija akademske godine 2019./2020. u statusu redovitog studenta, odnosno je li isto sukladno odredbama Pravilnika.

           Među strankama nije sporno da je tužitelj u akademskoj 2017./2018. upisao kolegij Poslovni engleski jezik II, te da je tužitelj iz navedenog predmeta putem kolokvija ocijenjen ocjenom odličan.

            Sporno je da li propust tužitelja da pristupi upisivanju ocjene u indeks u redovnom ispitnom roku, može rezultirati kao ne položeni ispit, te s tim u svezi i odbijanjem zamolbe tužitelja.

Člankom 25. stavak 1. Pravilnika o studijima i sustavu studiranja na sveučilištu u Splitu od 20. studenog 2018., propisano je da ne položeni predmet student može ponovno upisati samo jednom.             

Članak 27. stavak 1. Pravilnika propisuje da student koji i nakon ponovljenog upisa predmeta ne položi ispit iz tog predmeta, gubi pravo studiranja na Fakultetu na vrsti studija na kojem je upisan, dok stavak 2. istog članka propisuje da redoviti student preddiplomskog sveučilišnog studija gubi pravo studiranja na preddiplomskom sveučilišnom studiju i ne može se ponovno upisati na taj studij, ali na ovom Fakultetu ima pravo upisa: na preddiplomski sveučilišni studij organiziran kao izvanredni studij ili preddiplomski sveučilišni studij organiziran kao redoviti ili izvanredni studij.

Odredbom članka 41. stavak 2. alineja 3. Pravilnika, propisana su prava i dužnosti studenta, pa tako i pravo i dužnost studenta polagati ispite na način i u rokovima kako je to određeno općim i pojedinačnim aktima Sveučilišta i Fakulteta.

Člankom 74. stavkom 1. Pravilnika propisano je da ako su izvedbenim planom predmeta kao oblik provjere znanja tijekom nastave odabrani kolokviji, organiziraju se dva kolokvija tijekom semestra te predstavljaju cjelovite provjere znanja polovice gradiva. Oba položena kolokvija rezultiraju konačnom ocjenom iz predmeta, te ne postoji mogućnost da se propisuju dodatne obveze provjere znanja u ispitnom roku. Prema stavku 4. istog članka Pravilnika, pozitivna ocjena iz predmeta, ostvarena na kolokvijima upisuje se u ispitne liste, prijavnice i indeks u redovitom ispitnom roku.

Člankom 76. stavkom 1. Pravilnika, određeno je da se ispitom utvrđuje konačna ocjena na predmetu.

Nadalje, članak 80. Pravilnika propisuje da student prijavljuje polaganje ispita putem mrežnih stranica Fakulteta, najkasnije dva dana prije termina (dana) kada se održava ispit. Izuzetni od prethodnog stavka, prijava ispita koji se održava u ponedjeljak, mora se izvršiti najkasnije do petka do 12 sati.

Prema pak članku 84. Pravilnika, odmah po održanom ispitu, u indeksu, ispitnu listu i/ili prijavnicu unosi se samo prolazna ocjena 5 - izvrstan, 4 - vrlo dobar, 3 - dobar i 2 – dovoljan, potpisana od predmetnog nastavnika.

U obrazloženju prvostupanjskog rješenja, u bitnom je navedeno da tužitelj nije pristupio upisu ocjene iz predmeta Poslovni engleski jezik II, te je sukladno članu 74. stavku 4. i članku 84. Pravilnika u ispitnu knjigu evidentirano da tužitelj ispit nije položio. Uvidom u upisni list studenta akademske 2018./2019. utvrđeno je da je tužitelj predmet Poslovni engleski jezik II ponovno upisao kao ne položeni predmet I. godine studija, sukladno članku 23. stavku 4. Pravilnika.  U akademskoj 2018./2019. tužitelj je osam puta izvršio prijavu ispita predmeta druge godine studija, a pri svakoj prijavi na stranici za prijavu ispita predmet Poslovni engleski jezik II bio je označen kao ne položen i bila mu je ponuđena prijava tog ispita. Pozivom na odredbu članka 27. Pravilnika, utvrđeno je da se ne može udovoljiti zamolbi tužitelja.

Tuženik se u obrazloženju osporenog rješenja pozvao i na Odluku o izvanrednom ispitnom roku, Klasa: 602-04/18-05/03, Urbroj. 2181-196-02-01-18-01 od 4. rujna 2018., kojom je studentima omogućeno upisivanje ocjene koje nisu pravovremeno upisane. Tako navodi da je prema točki V. navedene Odluke određeno da se studenti koji samo upisuju ocjenu, trebaju javiti predmetnom nastavniku najkasnije do 17. rujna 2018. do 16,00 sati, te se pozvao i na Odluku o izvanrednom ispitnom roku Klasa: 602-04/19-13/07, Urbroj: 2181-196-02-01-19-01 od 17. rujna 2019., kojom je u akademskoj godini 2018./2019. omogućeno upisivanje ocjene. 

U bitnom je tuženik pojasnio da se omogućavanjem polaganja ispita putem kolokvija, izvan redovnog ispitnog roka, studentima omogućava brži i lakši način provjere znanja, pri čemu primjena odredbe Pravilnika koja se odnosi na prijavu i upis u redovnom ispitnom roku, nije na štetu tužitelja.

Iz ukupnosti citiranih odredbi Pravilnika proizlazi da je kolokvij na kojem je tužitelj ocijenjen ocjenom odličan, jedan od oblika provjere znanja, a sukladno odredbi članka 74. stavka 4. Pravilnika propisano je kako se pozitivna ocjena iz predmeta, ostvarena na kolokvijima upisuje u ispitne liste, prijavnice i indeks u redovitom ispitnom roku.

Iz odredbe članka 80. Pravilnika slijedi da je tužitelj imao obvezu prijave i polaganja ispita u redovnom ili izvanrednom roku u akademskoj 2018./2019. radi upisa ocjene postignute na kolokviju iz predmeta Poslovni engleski jezik II, na koji način tužitelj nije postupio, pri čemu je pravilno tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo da se sukladno članku 20. Pravilnika Sveučilišta stečeni ishodi učenja provjeravaju na kolokvijima, a konačna ocjena se utvrđuje na ispitu.

Kako tužitelj u ponovljenom upisu predmeta Poslovni engleski jezik II, nije postupio sukladno obvezi iz članka 41. i 80. Pravilnika, smatra se da nije položio ispit iz predmeta Poslovni engleski jezik II, te je isti izgubio pravo studiranja na vrsti studija koji je upisao kao redovni student.

Stoga Sud prihvaća pravilnim utvrđenje nadležnih tijela kako u konkretnom slučaju na strani tužitelja nisu ostvareni uvjeti za upis tužitelja u akademsku 2019../2020. u statusu redovitog studenta, sukladno odredbi članka 27. Pravilnika.

Slijedom iznesenog, po ocijeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok prigovori tužitelja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.

Radi navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te presuditi kao u točki 1. izreke ove presude.

Kako je Sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je pobijao zakonitost rješenja tuženika od 25. listopada 2019., nema osnova niti za priznavanje prava na naknadu štete u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, sukladno članku 22. stavku 4. ZUS-a, radi čega je odlučeno kao u točki 2. izreke presude.

Opunomoćenik tužitelja na raspravi održanoj kod ovog suda 4. lipnja 2020. zatražio je i popisao troškove upravnog spora, sukladno odvjetničkoj tarifi. 

              S obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

 

U Splitu, 12. lipnja 2020.

S U T K I N J A

 

Mirela Valjan-Harambašić, v. r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. i 79. stavak 7. ZUS-a).

 

 

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ljiljana Lijić