Poslovni broj: 10 P Ob-182/19-18

1

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Čakovcu, po sucu toga suda Sanji Marii Gašparović, u pravnoj stvari  tužiteljice S.B., OIB iz J., S.M.M., protiv tuženika N. B., OIB iz M., P.,  zastupanog po punomoćnici Nataliji Kriković, odvjetnici iz ZOU Ivice Plavetića i dr. iz Čakovca, radi donošenja odluke o samostalnoj roditeljskoj skrbi,   nakon održane i dovršene glavne rasprave dana 01. lipnja 2020. u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnice tuženika, objavljene presude  dana 12. lipnja 2020. godine,

presudio je:

              I              Tužiteljica S.B., OIB iz J., S.M.M će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad maloljetnim sinom   S.B., rođ., OIB iz J. i maloljetnim  sinom A.B. rođ., OIB u dijelu koji se odnosi na odlučivanje o medicinskim postupcima povezanim s rizicima teških posljedica za zdravlje djece, upisa djece u vrtić i školu, te u dijelu koji se odnosi na zastupanje djece u vezi sa ishođenjem osobne iskaznice i putnih isprava.

Obrazloženje:

Dana 27. studenog 2019. kod ovog suda je zaprimljena tužba tužiteljice S.B. radi donošenja odluke o samostalnom srkbništvu nad maloljetnom djecom S. i A. B., iz razloga što tuženik koji je njihov otac živi i radi u Njemačkoj i rijetko dolazi kući, a osim toga s njim ne može uspostaviti komunikaciju. Budući da često mora donositi odluke vezane uz djecu koje presumiraju suglasnost oba roditelja, a tuženik je nedostupan, predložila je da sud usvoji njezin prijedlog i omogući njoj samostalno izvršavanje roditeljske skrbi nad oboje djece.

U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako ne postoji nikakva osnova  da mu se oduzme roditeljska skrb  u odnosu na njegovu maloljetnu djecu, smatra da su djeca privržena i njemu i tužiteljici, te želi doprinositi njihovom psihofizičkom razvoju i formiranju njihove ličnosti svojim angažmanom u njihovim životima. Naglašava kako je tužiteljica izmišljala situacija zbog kojih nije mogao ostvariti susrete s djecom, a što se tiče dozvole za dobivanje dokumenata istu nikada nije uskratio.

U daljnjem tijeku postupka tužiteljica i tuženik su postigli suglasnost glede postavljenog tužbenog zahtjeva na način da su se oboje izjasnili da je zahtjev opravdan i osnovan u dijelu koji se odnosi na odobravanje tužiteljici vršenja samostalne roditeljske skrbi nad djecom u dijelu  koji se odnosi na odlučivanje o  medicinskim postupcima povezanim s rizicima teških posljedica za zdravlje djece, upisa djece u vrtić i školu, te u dijelu koji se odnosi na zastupanje djece u vezi sa ishođenjem osobne iskaznice i putnih isprava.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvješće o obveznom savjetovanju prije pokretanja sudskog postupka od 15.11.2019. na listu 2, u djelomičnu presudu i sudsku nagodbu pod br. Pob-167/17-13 na listovima 3 i 4, u prijedlog o samostalnoj roditeljskoj skrbi dostavljen od CSS Čakovec 10.1.2020. na listu 9, pročitalo se očitovanje posebne skrbnice djece od 30. siječnja 2020. na listu 17 i 18, zapisnici sačinjeni u CSS Čakovec 29.1.2020. na listu 21 i 22, te dana 23.10.2019. na listovima 23 i 24.

Iz prijedloga Stručnog tima CSS Čakovec od 10. siječnja 2020. proizlazi da su tužiteljica i tuženik prekinuli zajednički život još prije rođenja sina A., a nakon razvoda braka oboje je djece nastavilo živjeti s majkom u J.. Kontinuitet održavanja osobnih odnosa između djece i oca održavao se značajnim angažmanom očevih roditelja i to osobito majke koja je dolazila po djecu. Odlaskom oca djece u Njemačku, u travnju 2018. kontinuitet susreta  je prekinut, time da su tuženikovi roditelji nastavili druženja s unucima u dogovoru sa tužiteljicom. Prema izjavi tužiteljice tuženik već 8 mjeseci nije doprinosio za uzdržavanje djece zbog čega je ona pokrenula međunarodni ovršni postupak. Prilikom postupka produženja važenja osobne iskaznice za maloljetnog sina S. tužiteljica je morala zatražiti suglasnost u CSS Čakovec, jer otac nije bio u mogućnosti osobno doći iz Njemačke. Zbog narušenih odnosa između parničnih stranaka ne izmjenjuju se informacije bitne za njihovu djecu. Tuženik je zbog života i rada u Njemačkoj uglavnom nedostupan djeci i njihovoj majci. Zbog navedenog stručni tim Centra smatra da postoje okolnosti na temelju kojih se majci može priznati pravo na samostalnu roditeljsku skrb u pogledu svih postupaka i radnji  koje prema Obiteljskom zakonu zahtijevaju sudjelovanje i sporazum oba roditelja.

Djelomičnom presudom i sudskom nagodbom ovog suda donijetim pod brojem Pob-167/17-13 od dana 13. lipnja 2018. razveden je brak parničnih stranaka te je određeno da će maloljetna djeca stranaka S. i A. B. živjeti s majkom, a susrete s ocem ostvarivati prema navedenoj dinamici, te da će otac doprinositi za uzdržavanje djece s iznosima od 1.000,00 kuna mjesečno za svako dijete. 

Iz mišljenja stručnog tima CSS Čakovec od 10. siječnja 2020.  proizlazi da je zahtjev tužiteljice za ostvarivanjem samostalne roditeljske skrbi osnovan u pogledu svih postupaka i radnji koje prema Obiteljskom zakonu u slučaju kada roditelji ostvaruju pravo na zajedničku roditeljsku skrb, zahtijevaju sudjelovanje i sporazum oba roditelja, zbog činjenice da tuženik živi i radi u inozemstvu, te nije u dovoljnoj mjeri dostupan djeci i njihovoj majci osobito u situacijama koje zahtijevaju žurnost u postupanju.

Analiza svih sudu prezentiranih dokaza ukazuje na osnovanost tužbenog zahtjeva u dosuđujućem dijelu.

Roditeljsku skrb prema odredbi čl. 91 Obiteljskog zakona čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. U sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa i određivanje mjesta stanovanja kao i pravo i dužnost upravljanja djetetovom imovinom i zastupanje djetetovih osobnih i imovinskih prava i interesa, što predviđa odredba čl. 92 citiranog zakona.

Iz odredbe čl. 105 Obiteljskog zakona (NN 103/15) proizlazi da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka pri čemu je sud dužan posebno voditi računa o tome koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 416 st 2 i st 3 Obiteljskog zakona.

Evidentno je da su parnične stranke postigle sporazum vezan uz segmetnarno ostvarivanje samostalne roditeljske skrbi, koji sporazum  posebna skrbnica djece Lana Loparić Gregur u podnesku od 30. siječnja 2020. podržala, a sud također smatra da je isti prilagođen očekivanim životnim situacijama, uvažavajući činjenicu boravka tuženika u inozemstvu, u skladu sa interesima djece.

Iz odredbe čl. 3 Konvencije o pravima djeteta proizlazi da u svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela najbolji interes djeteta mora imati prednost.

Mišljenje je suda kako je usvajanje tužbenog zahtjeva  koji u potpunosti apsorbira dogovor stranaka, u skladu sa dobrobiti njihove maloljetne djece.

Punomoćnica tuženika nije postavila zahtjev za naknadom troškova postupka, te o istima nije odlučivano.

                                          Čakovec, 12.  lipnja 2020.                              

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri primjerka, preporučenom poštom.

Dostaviti:

1. tužiteljica

2.  tuženik po punomoćnici

3. CSS Čakovec

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

                        Upraviteljica sudske pisarnice

                 Branka Šarić