- 1 - II Kž 248/2020-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. V., zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 14. svibnja 2020. broj K-7/2020-13., o produljenju istražnog zatvora nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 12. lipnja 2020.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba optuženog M. V. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, nakon donesene nepravomoćne presude kojom je, na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), utvrđeno da je optuženi M. V. u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. te mu je, na temelju članka 554. stavka 2. ZKP/08., određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju šest mjeseci, na temelju članka 554. stavka 2. ZKP/08. produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. V. po branitelju, odvjetniku S. Š., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor optuženiku.
Žalba nije osnovana.
Protivno žalbenom prigovoru, pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koju žalitelj nalazi u izostanku navoda o vremenu trajanja produljenog istražnog zatvora. Ističe se žalitelju kako je, sukladno čl. 551. st. 2. ZKP/08., u izreci pobijanog rješenja jasno naznačeno kako istražni zatvor može trajati dok opasnost traje, ali ne dulje od rokova predviđenih u članku 133. ZKP/08.
Nije u pravu optuženik niti kada tvrdi kako ne postoji osnovana sumnja da je "okrivljenik počinio kazneno djelo". Naime, postojanje opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., u vidu postojanja osnovane sumnje, proizlazi iz nepravomoćne presude kojom je utvrđeno da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11.
Nadalje, zaključak o potrebi daljnjeg produljenja istražnog zatvora protiv optuženika, po osnovi iz članka 551. stavka 1. ZKP/08., prvostupanjski sud je pravilno utemeljio na psihijatrijskom nalazu i mišljenju dr. B. P.
Naime, iz rezultata provedenog vještačenja proizlazi da kod optuženika, zbog dijagnosticiranog duševnog poremećaja, paranoidne shizofrenije, postoji velika vjerojatnost počinjenja sličnih ili težih kaznenih djela, a za otklanjanje te opasnosti potrebno je optuženiku odrediti psihijatrijsko liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.
Prema tomu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. V. iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08., kao što je pravilno isključena mogućnost primjene mjere opreza liječenja na slobodi optuženika sukladno članku 551. stavku 3. ZKP/08.
Na pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda, imajući u vidu izneseni sadržaj nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, ne utječu žalbene tvrdnje o dosadašnjoj optuženikovoj neosuđivanosti.
Ujedno, s obzirom na težinu protupravnog djela za koje je osnovano sumnjiv da ga je ostvario u neubrojivom stanju i vrijeme koje je dosad proveo u istražnom zatvoru od 29. kolovoza 2019., a imajući na umu odredbe iz članka 133. u vezi s člankom 551. stavkom 2. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud nalazi da dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora protiv optuženog M. V. nije došlo do povrede načela razmjernosti. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je produljenje istražnog zatvora u očitom "nesrazmjeru s težinom kaznenog djela", te da bi se ista svrha mogla postići određivanjem "jedne ili više mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08.".
Slijedom navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavkom 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Ranko Marijan, v.r.
