1              Poslovni broj: Gž Ovr-467/20-4

Poslovni broj: Gž Ovr-467/20-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu Mihi Mratoviću, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Ž. L. iz S., OIB:…, protiv ovršenika P. d.o.o. iz S., OIB:…, zastupanog po punomoćniku K. P., odvjetniku u S., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-1931/19 od 13. ožujka 2020., 12. lipnja 2020.,

r i j e š i o je

Uvažava se žalba ovršenika, ukida rješenje Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-1931/19 od 13. ožujka 2020., i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbačen je kao nedopušten prijedlog ovršenika zaprimljen kod toga suda dana 18. prosinca 2019.

Žali se ovršenik pobijajući prvostupanjsko rješenje zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP-a), u vezi članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ-a), uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbacio prijedlog ovršenika, zaprimljen kod toga suda dana 18. prosinca 2019., za ukidanje sudskih penala određenih rješenjem toga suda, Stalne službe u Imotskom pod poslovnim brojem Ovr-595/16 od 20. svibnja 2016. obrazlažući da isti sadržajno predstavlja žalbu na citirano rješenje o određivanju sudskih penala, a s obzirom da je to rješenje pravomoćno, zaključeno je da se prijedlog ne može usvojiti.

Citirani pravni zaključak prvostupanjskog suda na kojem je zasnovano pobijano rješenje nije pravilan.

Ovršenik svoj prijedlog za ukidanje plaćanja sudskih penala temelji na tvrdnji da činidba na koju se odnosi ovršna isprava i plaćanje sudskih penala nije moguća.

Iz priloženog rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom, pod poslovnim brojem Ovr-595/16 od 20. svibnja 2016. proizlazi da je ovršni sud ovršeniku P. d.o.o. odredio naknadni rok za ispunjenje obveze iz ovršne isprave (pravomoćne presude Trgovačkog suda u Splitu pod poslovnim brojem 16 P-1456/11 od 31. listopada 2014., ispravljene rješenjem od 1. ožujka 2016., u kojoj je kao tuženik označen P. d.d. S.), i to baš predaje ovrhovoditelju Ž. L. iz S., 9 zglobnih autobusa „man“ sg 220 točno određenih brojeva šasija, u ispravnom i voznom stanju te tehnički pregledanih, pod prijetnjom plaćanja ovrhovoditelju iznosa od po 250,00 kuna za svaki dan zakašnjenja za svaki od autobusa.

Dakle, radi se o rješenju o određivanju plaćanja, točnije, izricanju sudskih penala koje je doneseno temeljem odredaba članka 247. stavka 1. Ovršnog zakona.

Tvrdnje o nemogućnosti činidbe, u ovom slučaju, predaje točno određenih autobusa, ovršenik potkrjepljuje dokumentacijom priloženom prijedlogu, osobito, mišljenjem vještaka prometne struke V. U. te prometnim dozvolama za sporne autobuse uz obrazloženje da su predmetni autobusi rashodovani, a time da nisu u voznom stanju i da nisu registrirani.

U smislu odredba članka 269. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenu, propuštanju ili trpljenju, a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

Kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan (članak 270. stavak 1. ZOO)-a.

Nemogućnost ispunjenja za koju ne odgovara ni jedna strana propisana je odredbama članka 373. istog Zakona, dok nemogućnost ispunjenja za koju odgovara druga strana, reguliraju odredbe članka 374. ZOO-a.

Smisao izricanja sudskih penala, u smislu odredaba članka 247. stavka 1. OZ-a je da se prisili dužnika da ispuni svoju nenovčanu obvezu na činjenje, trpljenje ili nečinjenje, u roku koji mu je naknadno određen, ali smisao sudskih penala nije stjecanje imovinske koristi od strane vjerovnika, odnosno njegovo neosnovano obogaćenje, niti pak naknada štete zbog činjenice da bi stvar koja treba biti predana bila oštećena ili da bi joj bila umanjena vrijednost.

Do izricanja sudskih penala može doći jedino situaciji ako je dužnik u zakašnjenju s ispunjenjem svoje nenovčane tražbine, što znači da ukoliko dužnik nije u zakašnjenju da tada nema uvjeta za izricanje sudskih penala.

U okolnostima tvrdnji ovršenika o nemogućnosti predaje predmetnih autobusa ovrhovoditelju i ispunjenja obveze onako kako je navedena u ovršnoj ispravi i rješenju o izricanju sudskih penala, za ocjenu osnovanosti podnesenog prijedloga ovršenika odlučnim se ukazuje utvrditi radi li se doista o nemogućoj činidbi, koja bi posljedično podrazumijevala i nepostojanje zakašnjenja na strani ovršenika.

U svojoj odluci broj Rev-894/12-2 od 31. prosinca 2012. Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je pravno shvaćanje po kojem do izricanja sudskih penala može doći jedino ukoliko dužnik zakasni s ispunjenjem svoje nenovčane tražbine, u kojem smislu je smatrano da je ovršni sud ovlašten i dužan ispitati i utvrditi je li došlo do učinka zakašnjenja u ispunjenje obveze od strane dužnika, odnosno, ovršenika.

Citirano pravno shvaćanje Vrhovnog sud Republike Hrvatske prihvatio je i ovaj sud u svoj odluci broj Gž Ovr-980/18-2 od 7. svibnja 2020.

Temeljem odredbe članka 20. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19) Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

U nizu svojih odluka, (primjerice Odluka U-III-4919/11 od 15. ožujka 2016. godine) Ustavni sud Republike Hrvatske dao je ocjenu nepoštovanja pravnih shvaćanja Vrhovnog suda kao povredu prava na pravično suđenje, ukazujući na Ustavnu zadaću Vrhovnog suda Republike Hrvatske propisanu u članku 116. Ustava RH („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14).

Sukladno ustavnosudskoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske, uvažavanje pravnih shvaćanja Vrhovnog suda zauzetih u istovrsnim predmetima pretpostavka je za jedinstvenu primjenu prava na cijelom državnom području. Bez jedinstvene primjene prava nema ni ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Nadalje, dolazi do narušavanja pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka, kao i povjerenja javnosti u sudove i sudski sustav. Time se narušava vladavina prava, najviša vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske.

U konkretnom slučaju, zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjski sud je propustio utvrditi, izvođenjem dokaza koje je predložio ovršenik, je li činidba na koju je ovršenik obvezan ovršnom ispravom doista moguća, a o čemu ovisi i zaključak o postojanju uvjeta za izricanje sudskih penala zbog neispunjenja obveze, odnosno, za njihovo ukidanje.

Iz navedenih razloga, kako je relevantno činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, žalbu ovršenika valjalo je uvažiti i pobijano rješenje, kojim je prijedlog ovršenika odbačen kao nedopušten ukinuti, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u svezi s odredbom članka 21. OZ-a.

Prvostupanjski sud će u nastavku postupka izvesti dokaze koje je predložio ovršenik i u tom smislu dopuniti odlučno činjenično stanje u smislu danih uputa, nakon čega će ocijeniti radi li se o nemogućoj činidbi, u kojem slučaju se ne bi mogli izricati sudski penali,odnosno, jesu li ostvarene pretpostavke za obustavu ovrhe u postupku izricanja sudskih penala zbog nemogućnosti provedbe, temeljem odredbe članka 72. stavka 2. OZ-a.

U Splitu 12. lipnja 2020.