- 1 -              II Kž 244/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 244/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. Š., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavcima 1. i 5. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog B. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 23. travnja 2020. broj Kvm-3/2020., o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. lipnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

              Odbija se žalba optuženog B. Š. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog B. Š., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavcima 1. i 5. i drugih KZ/11., ukinut je istražni zatvor koji je protiv optuženog B. Š. bio određen rješenjem Županijskog suda u Vukovaru od 7. veljače 2020. broj Kvm-1/2020-9. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), te je određeno da se optuženik ima odmah pustiti na slobodu. Na temelju članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., prema optuženom B. Š. određena je primjena mjere opreza obveze redovitog javljanja dežurnom službeniku Policijske uprave ..., Policijske postaje V., svakog prvog u mjesecu, koju će policijski službenici provoditi i o tomu obavještavati Županijski sud u Vukovaru. Optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere opreza ona zamijeniti istražnim zatvorom.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi B. Š. po braniteljici J. M. B., s prijedlogom ukinuti mjeru opreza protiv optuženika.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno istaknutim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud, nakon što je prethodno utvrdio da u konkretnoj situaciji postoji osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora, te posebna pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., s pravom zaključio da se svrha mjere istražnog zatvora može uspješno osigurati i mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. Za svoje zaključke prvostupanjski je sud dao valjane i dovoljne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi kako ne postoje razlozi za primjenu mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., jer da ne postoje okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., zbog kojih je moguće odrediti istražni zatvor.

 

Iz podataka u spisu predmeta je razvidno kako je optuženik bio uredno upozoren prema članku 272. stavku 2. ZKP/08., da je dužan odazvati se svakom pozivu i odmah priopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru promjene adrese, pri čemu je bio upozoren na posljedice ako ne postupi po toj obvezi. Vidljivo je da je na raspravi 19. ožujka 2019. potvrdio kao točnu adresu svojeg boravišta u V. Međutim, nakon što mu je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. rujna 2019. broj II Kž-330/2019-4., a nakon ukidanja prvostupanjske presude, ukinut istražni zatvor, u tijeku daljnjeg postupka, optuženik je sudu postao nedostupan. Utvrđeno je kako na navedenoj adresi boravišta nitko ne živi, a tek naknadno, po obavijesti optuženikove braniteljice, utvrđena je nova adresa optuženika u V. Međutim, u nepunih mjesec dana od primitka obavijesti braniteljice, dostava optuženiku nije bila ostvariva, a službenici policije su terenskom provjerom utvrdili da je optuženiku otkazan najam stana na toj adresi. Novu adresu stanovanja optuženik nije javio sudu, a pronađen je i uhićen nakon objavljene tjeralice, te je tek tada policijskim službenicima priopćio novu adresu boravišta u V.

 

Sve navedene okolnosti dovedene u međusobnu vezu, a pritom imajući u vidu i da je optuženik na sjednici vijeća potvrdio da je aktualna adresa njegova stanovanja u V., da bi odmah potom dostava na tu adresu ponovno bila neuspješna, a optuženikova braniteljica ponovno naknadno dostavlja obavijesti o novim optuženikovim adresama stanovanja, upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od bijega i skrivanja optuženika, te njegove nedostupnosti sudu.

 

              No, unatoč postojanju realne i razborito predvidive opasnosti da će optuženik ponovno postati nedostupan, odnosno pobjeći ili se skrivati, svrha mjere istražnog zatvora djelotvorno se može prevenirati primjenom naložene mjere opreza, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud. Pri tomu je prvostupanjski sud, očito, pravilno imao u vidu odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08., prema kojoj se prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza, mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, a tako i činjenicu da se prema podacima u spisu predmeta optuženik ranije uredno odazivao pozivima suda.

 

Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, a za svoje zaključke izložio je valjane razloge, pa je i prema ocjeni ovog suda nužna primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

 

Zakonitost i pravilnost pobijane odluke nije dovedena u pitanje niti žalbenim tvrdnjama kako se radi o propustu Centra za socijalnu skrb, koji nije obavijestio nadležni sud o adresama udomiteljskih obitelji kod kojih je optuženik bio smješten, jer se time ne umanjuje utvrđena opasnost od optuženikove nedostupnosti. Pored toga, odazivanje na pozive suda i primanje sudskih pismena, kao i pravodobna obavijest svake promjene adrese stanovanja, odnosno privremenog smještaja, osobna je dužnost optuženika, a ne institucije u čijoj se nadležnosti nalazi organizacija takvog smještaja.

 

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tomu nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 12. lipnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.