- 1 -              II Kž 242/2020-4

Broj: II Kž 242/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. N., zbog kaznenog djela iz članka 231. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog L. N. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 20. svibnja 2020. broj K-3/2020., o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 12. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog L. N. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi L. N. proglašen krivim zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 2. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 129. stavkom 7. i člankom 131. stavcima 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog L. N. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi L. N. po branitelju, odvjetniku D. K., s prijedlogom preinačiti pobijano rješenje i optuženiku ukinuti istražni zatvor ili istražni zatvor zamijeniti predloženim mjerama opreza,.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog L. N. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama. Stoga, budući da je pobijano rješenje sastavljeno sukladno odredbi članka 124. stavka 3. ZKP/08., nije u pravu optuženik kada upire na ostvarenje povrede odredaba kaznenog postupka, koju žalbenu osnovu pobliže zakonski ne označava, niti konkretno argumentira u čemu bi se ta povreda sastojala.

Nije u pravu optuženik niti kada ponovljenim žalbenim navodima, kojima polemizira s pravnom kvalifikacijom kaznenog djela za koje je optuženik nepravomoćno proglašen krivim, kao i s vjerodostojnošću provedenih dokaza, te s visinom izrečene kazne zatvora, tvrdi kako ne postoji osnovana sumnja da je on počinio terećeno mu kazneno djelo. Naime, postojanje opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., u vidu postojanja osnovane sumnje da bi on počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret, proizlazi iz nepravomoćne presude kojom je optuženik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 2. KZ/11.

Suprotno daljnjim žalbenim tvrdnjama, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost na strani optuženika, čime je ispunjena posebna pretpostavka za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a jednako tako je opravdano isključena mogućnost zamjene istražnog zatvora drugim, blažim mjerama.

Naime, prema podacima koji proizlaze iz izvatka iz kaznene evidencije, optuženik je u razdoblju od 2012. do 2016. u trinaest navrata pravomoćno osuđivan, i to u dvanaest navrata zbog kaznenih djela teških krađa i krađa. Osim što je tim kaznenim djelima jednako svojstveno obilježje pribavljanja imovinske koristi, što je značajka i kaznenog djela koje se optuženiku aktualno inkriminira, pravilno uočava prvostupanjski sud da je kazneno djelo za koje je optuženik u ovom postupku nepravomoćno proglašen krivim, počinjeno tek četiri mjeseca nakon što je optuženik otpušten iz zatvora s izdržavanja kazne zatvora. Izneseno ukazuje na određeni obrazac ponašanja optuženika u vidu neusklađenosti njegovog prijašnjeg života sa zakonom, kao i na to da niti dosadašnje osude nisu utjecale na optuženika na način da se kloni protupravnog postupanja i uskladi svoje ponašanje sa zakonom. Upravo suprotno, optuženikovo protuzakonito ponašanje se nastavilo i progrediralo pa je sada nepravomoćno proglašen krivim zbog počinjenja težeg kaznenog djela. Imajući u vidu podatak o optuženikovoj nezaposlenosti te činjenici da optuženik nema redovitih izvora prihoda niti imovine u vlasništvu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je optuženiku činjenje tih i takvih kaznenih djela modalitet pribavljanja sredstava za život, a sukladno tomu i zaključak o postojanju faktične i stvarne opasnosti od njegova ponovnog činjenja istih ili sličnih kaznenih djela.

Navedene okolnosti u svojoj ukupnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optuženog L. N. Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je protiv optuženog L. N. neophodna daljnja primjena istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

Značaj izloženih okolnosti nije doveden u sumnju niti ponovljenim paušalnim žaliteljevim tvrdnjama kako su se „stvorili uvjeti da okrivljenik i živi i radi kod rođaka u P. B.“.

Nije u pravu optuženik niti kada žalbenim prigovorima opetovano upire na povredu načela razmjernosti, smatrajući kako je dosadašnje trajanje istražnog zatvora "dovoljno utjecalo na okrivljenika da shvati nedopustivost protupravnih ponašanja", te da je daljnje produljenje istražnog zatvora "nesrazmjerno" težini djela. Nasuprot tomu, daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika u ovom stadiju postupka nije dovela u pitanje odredbu članka 122. stavka 2. ZKP/08. Kako je već uvodno rečeno, optuženik je nepravomoćnom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci. Stoga, imajući na umu visinu nepravomoćno izrečene kazne zatvora kao i vrijeme koje je optuženik do sada proveo u istražnom zatvoru u trajanju nešto duljem od godine dana, načelo razmjernosti za sada nije ugroženo.

Slijedom navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavkom 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 12. lipnja 2020.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.