- 1 -              II Kž 240/2020-4

Broj: II Kž 240/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. P., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog N. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. svibnja 2020. broj Kv-I-52/2020. (K-10/2020.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženog N. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog N. P., zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. i članka 139. stavaka 1. i 4. KZ/11, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog N. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi N. P. po branitelju, odvjetniku M. M., s prijedlogom ukinuti pobijano rješenje te optuženiku, po potrebi, odrediti blažu mjeru.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog N. P. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Prvostupanjski sud je za svoju odluku, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, dao jasne, određene i dostatne razloge. Stoga, budući da je pobijano rješenje sastavljeno sukladno odredbi članka 124. stavka 3. ZKP/08., a u pobijanoj odluci nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja niti su izneseni razlozi međusobno proturječni, nije počinjena bitna postupovna povreda na koju upire optuženik.

Nasuprot daljnjim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da u konkretnoj situaciji i dalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog N. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Naime, protivno žalbenim navodima, postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optuženika prvostupanjski sud pravilno temelji na njegovoj dosadašnjoj kaznenoj osuđivanosti, pravilno zaključujući da do sada izrečene sankcije nisu pozitivno utjecale na optuženika u smislu suzdržavanja od novih protupravnih postupaka. Iako se ne radi o specijalnom povratništvu, kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, optuženikovo protupravno ponašanje je progrediralo pa je optuženik sada osnovano sumnjiv za kaznena djela ubojstva u pokušaju te prijetnje.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se kaznena djela, za koja je optuženik osuđen 2004., ne mogu uzeti u razmatranje jer je nastupila rehabilitacija. Naime, presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Kzm-106/04., kojom je optuženik, zbog počinjenih kaznenih djela zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe te nasilničkog ponašanja u obitelji, osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca, uvjetno na tri godine, postala je pravomoćna 16. prosinca 2004. Žalitelj ispušta iz vida da je sljedeće kazneno djelo, za koje je proglašen krivim presudom Županijskog suda u Vukovaru broj K-40/06. od 22. studenog 2006., optuženik počinio unutar roka trajanja uvjetne osude iz prethodne presude. Odredbom članka 19. stavka 4. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji ("Narodne novine broj 143/12., 105/15. i 32/17.) propisano je da rehabilitacija nastupa po sili zakona pod uvjetom da počinitelj kaznenog djela nije ponovno osuđen zbog novog kaznenog djela.

Isto tako, prvostupanjski sud pravilno uzima u obzir način počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv, koji upućuje na optuženikovu bezobzirnu nepopustljivost tijekom inkriminiranog događaja, pa je stav i ovog suda da okolnosti počinjenja terećenih kaznenih djela valja cijeniti u smislu višeg stupnja kriminalne volje optuženika u protupravnom postupanju, a stoga i u vidu postojanja iteracijske opasnosti na njegovoj strani.

Pored toga, podlogu za zaključak o optuženikovoj opasnosti od ponavljanja djela pravilno je prvostupanjski sud utvrdio u sadržaju nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. D. Z. nakon provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika, koji se u pobijanom rješenju iscrpno citira. Naime, sudski je vještak, među ostalim, naveo da je optuženik politoksikomanski ovisnik o drogama, povišene tolerancije prema istima, izmijenjene strukture osobnosti, s crtama paranoidnog, emocionalno nestabilnog i disocijalnog tipa. Sudski je vještak preporučio izreći optuženiku sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti od droga, i to kroz zakonom najduže dozvoljeno vrijeme, kako bi se umanjila opasnost da zbog utvrđenih okolnosti optuženik ne ponovi novo, pa i teže kazneno djelo. Stoga je pogrešan stav žalitelja kojim nastoji umanjiti značaj pravilnih zaključaka prvostupanjskog suda, navodeći kako su tvrdnje u pobijanom rješenju "općenite i apstraktne".

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, protivno žalbenim navodima i unatoč činjenici da optuženik do sada nije osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela, upućuju na postojanje opasnosti da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo.

Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., kako to također pravilno isključuje i prvostupanjski sud.

Žalitelj ujedno smatra kako je narušeno načelo razmjernosti, ponavljajući kako je razdoblje provedeno u istražnom zatvoru djelovalo na optuženika da prestane s činjenjem kaznenih djela. Ističe se, međutim, žalitelju da prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 12. lipnja 2020.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.