- 1 -              II Kž 243/2020-4

Broj: II Kž 243/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. L., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. - pročišćeni tekst, 35/93. - ispravak, 108/95., 16/96. - pročišćeni tekst i 28/96. - dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 19. svibnja 2020. broj K-Rz-3/2019-97, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon dopuštene obnove kaznenog postupka, u sjednici održanoj 12. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženog P. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon dopuštene obnove kaznenog postupka protiv optuženog P. L. zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. OKZRH, produljen je istražni zatvor protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), u koji mu je uračunato vrijeme lišenja slobode od 4. travnja 2019. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi P. L. po branitelju, odvjetniku S. Ž., s prijedlogom da se istražni zatvor ukine i optuženiku odrede "druge predložene mjere opreza, kao i eventualno jamstvo."

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja za donošenje odluke o primjeni mjere istražnog zatvora, kako u pogledu opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i u pogledu posebne pretpostavke, te potom pravilno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog P. L. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

Optuženik u žalbi osporava utvrđeno činjenično stanje, smatrajući da mu je prvostupanjski sud neosnovano produljio istražni zatvor jer se ista svrha, po mišljenju žalitelja, može postići i blažim mjerama. Opetovano ističe da ima brata u O., kod kojeg bi prijavio adresu na kojoj bi boravio i primao pismena.

Međutim, iz podataka u spisu proizlazi da je optuženi P. L. bio nedostupan sudu još od samog započinjanja kaznenog postupka te mu je u postupku provođenja istrage, rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 8. siječnja 1996. broj Kio-769/1995-3 bio određen istražni zatvor. S obzirom da raspisane tjeralice nisu rezultirale optuženikovim uhićenjem, u daljnjem tijeku prvostupanjskog postupka suđeno mu je u odsutnosti te je zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, optuženi P. L. bio osuđen na kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina. Dostupnost optuženika tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, osigurana je njegovim uhićenjem 4. travnja 2019. na temelju tjeralice raspisane radi izdržavanja izrečene kazne zatvora.

Imajući u vidu dugotrajnu nedostupnost optuženika sudu u trajanju od preko 23 godine, uz činjenicu da on pored hrvatskog, ima i državljanstvo Republike Srbije te da s Republikom Hrvatskom nema nikakvu trajnu poveznicu, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je mjera istražnog zatvora jedina prikladna mjera kojom bi se mogla osigurati njegova nazočnost u ovom postupku. Stoga je optuženom P. L. osnovano produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., pri čemu je valjano obrazloženo da sve utvrđene okolnosti ne opravdavaju njegovo puštanje iz istražnog zatvora uz neku od mjera opreza.

U odnosu na navod žalitelja o naknadnom ukidanju jamstva, opetovano se ističe da je mjera jamstva, kao zamjena za istražni zatvor zbog utvrđene opasnosti od bijega, optuženiku određena rješenjem Županijskog suda u Vukovaru od 10. lipnja 2019. broj Kv I-47/2019, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. srpnja 2019. broj II Kž-232/2019.

Budući da su žalbeni navodi optuženika neosnovani, a pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 12. lipnja 2020.