1

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivanki Maričić-Orešković, u pravnoj stvari tužitelja I. S. iz P., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnica u P., protiv tuženice G. V. iz A., 1210 B., zastupane po punomoćnici Đ. I., odvjetnici iz U., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj PU P-3124/15 od 6. svibnja 2020., 12. lipnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj PU P-3124/15 od 6. svibnja 2020.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor tuženice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj PU P-3124/15 od 18. ožujka 2020. kao neosnovan.

Protiv citiranog rješenja pravovremenu žalbu izjavljuje tuženica pozivajući se na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi se poziva na odredbu čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 118/18; ZSP) smatrajući da se ima analogno kao i za trošak pristojbe na odgovor na tužbu raspraviti i odlučiti o pristojbi na odgovor na žalbu, pogotovo kada taj trošak u odnosu na ukupnost parničnog postupka nije izazvala tuženica.

Predlaže da se usvoji žalba i ukine rješenje suda prvog stupnja.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj                P-3124/15 od 18. ožujka 2020. tuženica pozvana na uplatu sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 345,00 kn, da je protiv citiranog rješenja izjavila prigovor u bitnome smatrajući i pozivajući se na odredbu čl. 4. ZSP-a odnosno budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu analogno u odgovoru na tužbu da bi time trebao snositi pristojbu na odgovor na žalbu.

Sud prvog stupnja prigovor tuženice smatra neosnovanim u cijelosti pri čemu analizira odredbu čl. 4. st. 2. ZSP-a kojim je propisano da obveza plaćanja pristojbe nastaje na odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Međutim da se to ne može analogno primijeniti na odgovor na žalbu budući je odgovor na žalbu tuženica nije morala dati za razliku od odgovora na tužbu čije nedavanje donosi pravne posljedice smatrajući da se ne može primijeniti analogija na koju se poziva tuženica.

Iz navedenih razloga budući se na odgovor na žalbu plaća polovica pristojbe iz st. 2. Tbr. 1.  ZSP-a, a kako je VPS iznosio 34.000,00 kn smatra da je pravilno pozvana tuženica na plaćanje pristojbe u iznosu od 345,00 kn.

Stoga odbija prigovor tuženice kao neosnovan.

Suprotno žalbenim navodima tuženice pravilo je sud prvog stupnja pozvao tuženicu na plaćanje pristojbe na žalbu čiju visinu je pravilno utvrdio te je neosnovano pozivanje iste na analogiju kod davanja odgovora na tužbu i odredbu čl. 4. st. 2. ZSP-a.

Kako u donošenju pobijanog rješenja nije ostvarena neka od bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti trebalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

U Rijeci 12. lipnja 2020.

 

Sutkinja

Ivanka Maričić-Orešković