Broj: Rev 2341/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz M., zastupanog po punomoćniku T. M., odvjetniku u M., protiv I-tuženika L. V., II-tužene A. V. i III-tuženika S. V., svi iz M., svi zastupani po punomoćniku A. M., odvjetniku iz M., radi prestanka uznemiravanja prava suvlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1813/10-2 od 13. srpnja 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću broj P-1383/09 od 23. travnja 2010., u sjednici održanoj 11. lipnja 2013.,

p r e s u d i o   j e

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Metkoviću broj P-1383/09 od 23. travnja 2010. prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim je utvrđeno da time što prelaze pješice preko dijela nekretnine položene u k.o. M. zu. 3858 čest. zem. 5590/2 i baš dijela koji u naravi predstavlja dvorište, tuženici bespravno uznemiravaju tužitelja u izvršavanju njegovih suvlasničkopravnih ovlasti te nekretnine, te im je naloženo da odmah prestanu prolaziti preko te nekretnine i ubuduće kaniti se takvog ili sličnog ponašanja, te je ujedno naloženo tuženicima isplatiti tužitelju iznos 3.890,00 kn na ime parničnih troškova.

Presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1813/10-2 od 13. srpnja 2011. preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i ujedno je tužitelju naloženo isplatiti tuženicima iznos 4.452,50 kn na ime parničnih troškova.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći određena pravna pitanja, ocjenjujući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, predloživši ukidanje drugostupanjske presude i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a) i čl. 373. b) tog Zakona.

Kako je odlučujući o žalbi tuženika drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu te odbio zahtjev tužitelja upravo primjenjujući odredbu čl. 373. a) st. 1. toč. 2. ZPP-a, a prema kojoj će drugostupanjski sud preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da je bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze, to je protiv pobijane presude dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, tzv. redovita revizija, bez obzira što označena vrijednost predmeta ovog spora ne dopušta podnošenje revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

U takvoj pak situaciji, kada je protiv pobijane drugostupanjske presude dopuštena tzv. redovita revizija (čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a) nema mogućnosti protiv pobijane presude podnošenja revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, tzv. izvanredne revizije.

Stoga je u ovom slučaju s podnesenom revizijom trebalo postupati i povodom nje odlučiti kao da se radi o reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP-a (redovitoj reviziji).

Prema odredbi čl. 392. a) ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 36. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Osporavajući zakonitost pobijane presude kojom je odbijen zahtjev tužitelja, a nakon što je sud ocjenom izvedenih dokaza utvrdio:

- da su tuženici a prije njih njihovi prednici godinama nesmetano prolazili preko čk.br. 5590/2 zu. 3858 k.o. M. za pristupiti svojoj nekretnini i to prije nego je tužitelj kupio tu čest. zem., ali i nakon što je tužitelj kupio tu nekretninu, pošto su vrata na ogradi ove uvijek bila otvorena, te

- da su tuženici u svrhu pristupa na njihovu nekretninu koja se trajno obrađuje, a nema drugog pristupnog puta do nje, stalno prolazili prolazom preko tužiteljeve nekretnine čest. zem. 5590/2 zu. 3858 k.o. M.,

tužitelj prigovara pravilnosti ocjene izvedenih dokaza, čime međutim sadržajno prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a što u revizijskom stupnju postupka kao što je ovaj nije dopušteno sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

S druge pak strane, a kako je pobijanom presudom drugostupanjski sud na temelju takvih činjeničnih utvrđenja pravilno ocijenio da na strani tuženika nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 – dalje: ZV) na temelju kojih bi se tuženike imalo smatrati osobama koje su bespravno uznemiravale tužitelja kao vlasnika predmetne nekretnine, obzirom da su na strani tuženika ostvarene pretpostavke za dosijedanje služnosti u smislu odredbe čl. 229. ZV-a, to je pravilno odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 11. lipnja 2013.