Poslovni broj: 35 Gž Ovr-195/2020-3

Poslovni broj: 35 Gž Ovr-195/2020-3

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Zvonimira Biškupa, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja „H. T.“ d.d., OIB:... Z., kojeg zastupaju punomoćnici D. H.-Ž. i dr., odvjetnici u O. društvu H. & Partneri d.o.o. u Z., protiv ovršenika I. G., OIB:... iz S., V., radi ovrhe na novčanoj tražbini, povodom žalbe ovrhovoditelja podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Ovr-4243/2014-12 od 3. veljače 2020., dana 12. lipnja 2020.

r i j e š i o   j e

              Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Ovr-4243/2014-12 od 3. veljače 2020.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem riješeno je:

"Odbija se prijedlog ovrhovoditelja kojim traži da Financijska agencija, nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome."

Prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da je rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-4243/2014 od 15. srpnja 2014. odredio ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika, da bi potom, podneskom zaprimljenim 9. siječnja 2020., Financijska agencija dostavila sudu potvrdu o nemogućnosti izvršenja navedene osnove za plaćanje koja je utvrđena na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj: 68/18). Ovrhovoditelj je potom, podneskom zaprimljenim 30. siječnja 2020., predložio da se postupak nastavi na način da se rješenje o ovrsi ponovno evidentira u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje, međutim, prvostupanjski sud pozivom na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenog 2019., prema kojem nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome, zaključuje da predmetni prijedlog nije osnovan, navodeći da je u obvezi prihvatiti stavove Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje pobija ovrhovoditelj zbog apsolutno bitne povrede odredaba ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima žalbe, nije počinjena bitna povreda odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – nastavno: ZPP) u vezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13 – nastavno: OZ) jer ovrhovoditelj nije onemogućen u raspravljanju pred sudom, time da valja reći da navedeni žalbeni razlog ovrhovoditelj nije konkretizirao.

S druge strane, žalbeni razlog bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ ostvaren je jer prvostupanjski sud nije dao jasne i određene razloge glede primjene mjerodavnog prava na utvrđeno činjenično stanje, nego se samo pozvao na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019. uz navod da je pobijanu odluku donio jer je "u obvezi prihvatiti stavove Vrhovnog suda Republike Hrvatske".

Međutim, neovisno o navedenoj povredi, odluka prvostupanjskog suda o odbijanju prijedloga jest pravilna. Naime, odredbom čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj: 68/18, nastavno: ZPONS) propisano je da Financijska agencija (nastavno: FINA), ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u FINA-u, nakon što po toj osnovi nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Izuzeci od takvog postupanja FINA-e propisani su isključivo u odredbama čl. 12. st. 2. i 3. ZPONS, a radi se o slučajevima namirenja tražbine zakonskog uzdržavanja djeteta i drugih tražbina kada se ovrha provodi radi namirenja budućih obroka po dospijeću (čl. 12. st. 2. ZPONS) te o mjerama osiguranja iz kaznenog postupka (čl. 12. st. 3. ZPONS), dok nijedna druga zakonska odredba ne propisuje bilo kakvu iznimku od načina postupanja FINA-e reguliranog u čl. 12. st. 1. ZPONS.

S obzirom da je u konkretnom slučaju FINA obavijestila sud da je utvrđena nemogućnost izvršenja predmetne osnove za plaćanje "temeljem čl.12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18)", slijedi da je ista ispravno, na osnovi te izričite zakonske odredbe, prestala s izvršenjem predmetne osnove za plaćanje (i istu isknjižila, kako proizlazi iz Specifikacije o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje).

Odredbom čl. 12. st. 5. ZPONS propisano je da ministar financija detaljnije pravilnikom propisuje postupanje Agencije u slučaju nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje, a odredbom čl. 10. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj: 71/18) propisano je da FINA, kada utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje za ovršenika fizičku osobu sukladno odredbi čl. 12. st. 1. ZPONS, prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje i pohranjuje je do ispunjenja uvjeta za njeno uništenje sukladno odredbi čl. 21. ZPONS.

Kako nijednom drugom zakonskom odredbom nije predviđeno da se FINA-i ponovno dostavlja ista osnova za plaćanje, prijedlog je osnovano odbijen, a rješenje o ovrsi koje je već dostavljeno na provedbu FINA-i ostaje pohranjeno do ispunjenja uvjeta za njegovo uništenje sukladno odredbama ZPONS. Osim toga, ponovno zavođenje osnove za plaćanje u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje bilo bi protivno svrsi ZPONS, konkretno njegova čl. 12. koji posljedicu prestanka izvršenja osnova za plaćanje predviđa (osim iznimno) za slučajeve kada se naplata ne izvrši u roku od tri godine.

Budući da iz navedenog proizlazi da je u konkretnoj situaciji pravilno odbijen prijedlog ovrhovoditelja te s obzirom na, u pobijanom rješenju citirani, zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je održan 27. studenog 2019. – koji je primjenjiv u ovome slučaju u kojem je FINA prestala izvršavati osnovu za plaćanje te je isknjižila dug temeljen na istoj, ovaj sud je primjenom čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ, unatoč počinjenoj bitnoj povredi, odbio žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrdio pobijano rješenje.

U Varaždinu 12. lipnja 2020.