1              Poslovni broj: Gž R-486/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-486/2020-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća te Arijane Bolanča, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Vidović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., iz Č., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. S., D. M., A. M. i I. G. iz R., protiv tuženika K. Č. d.o.o., R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. iz R., radi utvrđenja ništetnosti odluke o otkazu i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj Pr-146/19 od 10. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2020.,

 

r i j e š i o j e

 

Uvažava se žalba tužitelja, te se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci, broj Pr-146/19 od 10. veljače 2020. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"1.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da su Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. veljače 2019. broj 85/19/VK/JK kojom se tužitelju izvanredno otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 31. prosinca 2007. kao i Odluka tuženika od 04. ožujka 2019. broj 732/19/VK/JK kojom se odbija tužiteljev Zahtjev za zaštitu prava nedopuštene, nezakonite i ništave, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te je tuženik dužan vratiti tužitelja na radno mjesto na kojem je obavljao poslove do donošenja pobijane odluke o izvanrednom otkazu ugovora i to na radno mjesto vozača brigadira u RJ "Komunalni program" odnosno na drugo radno mjesto odgovarajuće radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnosti tužitelja, u roku od 8 dana."

 

2. Tužitelj M. B. (OIB: ...) je dužan tuženiku K. Č. d.o.o. (OIB: ...) naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 10. veljače 2020. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku 15 dana."

 

Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tužitelj, pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a, sud prvog stupnja žalbu tužitelja dostavio je na odgovor tuženiku.

 

Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

 

Žalba tužitelja je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. veljače 2019. nije dopuštena, te predlaže da se utvrdi da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i da je dužan tuženik vratiti tužitelja na radno mjesto vozača brigadira ili drugo odgovarajuće radno mjesto, kao i naknadu troškova postupka.

 

Sud prvog stupnja donio je pobijanu odluku odbivši tužbeni zahtjev tužitelja u osnovi utvrdivši:

 

- tužitelj i tuženik imali su zaključen ugovor o radu za radno mjesto vozača brigadira koji ugovor je zaključen dana 31. prosinca 2007.,

 

- tuženik je 31. siječnja 2019. bez naloga tuženika postavio baju za glomazni otpad u Ulici ..., a ista je trebala biti na drugom mjestu u Ulici ...,

 

- tuženik je zatražio od tužitelja da iznese svoju obranu u pismenom obliku,

 

- tuženik se savjetovao sa sindikalnim povjerenikom, kojem je dostavio obavijest kojom je naznačio da namjerava tužitelju otkazati ugovor o radu, te nije dostavio pisanu obranu tužitelja, radi čega je sindikalni povjerenik izrazio protivljenje spram zahtjeva tuženika za otkazivanje ugovora o radu,

 

- iz iskaza saslušanih svjedoka i to H. K. i D. P., proizlazi da je tužitelj s još jednim radnikom M. Đ. bio upozoren usmeno da se ne postavlja baja za odvoz komunalnog otpada van mjesta reciklažnog dvorišta i da ne izdvajaju otpad za osobne potrebe,

 

- prema kazivanju svjedoka K., još dva puta su tužitelj i radnik Đ. usmeno upozoreni na propuste opisanog oblika,

 

- kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Tijekom trajanja postupka i u žalbi tužitelj ističe da nije počinio tešku povredu iz radnog odnosa, te da se tuženik nije posavjetovao sa sindikalnim povjerenikom, sukladno odredbi članka 150. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17, dalje: ZR).

 

Imajući u vidu žalbene navode tužitelja, ovaj žalbeni sud smatra da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da se tuženik posavjetovao sa sindikalnim povjerenikom o namjeravanoj odluci da otkaže ugovor o radu tužitelju. Činjenica što sindikalnom povjereniku nije precizirao kakav bi otkaz ugovora o radu dao tužitelju, da li se radi o redovitom skrivljenom ponašanju radnika ili izvanrednom otkazu, ne umanjuje akciju tuženiku spram sindikalnog povjerenika da ga obavijesti i da traži od istog očitovanje vezano za donošenje namjeravane odluke, a sve sukladno članku 50. ZR-a.

 

Isto tako, tuženik je sindikalnom povjereniku dostavio, prema mišljenju ovog žalbenog suda, a imajući u vidu poziv za očitovanje o namjeravanoj odluci poslodavca upućeno sindikalnom povjereniku dana 1. veljače 2019. (list 26 spisa) opisano je dovoljno jasno što se tužitelju, kao radniku tuženika stavlja na teret kao teška povreda radne obveze, radi čega je i pokrenut postupak očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca.

 

S obzirom na gornje, ovaj žalbeni sud smatra da žalba tužitelja u spomenutom dijelu gdje prigovara odluci suda prvog stupnja da je propustio pravilno cijeniti odredbu članka 150. ZR-a, odnosno ponašanje tuženika u postupku otkazivanja ugovora o radu tužitelja je neosnovana, te ovaj žalbeni sud smatra da je sud prvog stupnja pravilno cijenio izvedene dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP-a.

 

Neovisno o iznijetom, ovaj žalbeni sud smatra je sud prvog stupnja propustio u potpunosti utvrditi činjenično stanje o kojem ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, a o čemu tužitelj u žalbenom postupku ponovno ističe kao ključno pitanje. Tijekom trajanja cijelog postupka, a i u žalbi tužitelj ističe da povredu koja mu se stavlja na teret i koju je isti napravio zbog greške, nije takve naravi da bi bila teška povreda radne dužnosti koju bi poslodavac trebao sankcionirati na najteži način donošenjem odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Imajući u vidu ovaj žalbeni razlog, ovaj sud smatra istim osnovanim, jer pred sudom prvog stupnja nije izvršen uvid u pravilnik o radu tuženika, kako bi se vidjelo koje povrede radnika poslodavac-tuženik kvalificira kao tešku povredu radne dužnosti, pa shodno tome da se procijeni da li je odluka tuženika donesena sukladno pravilniku o radu tuženika koja je vrijedila u vrijeme donošenja pobijane odluke.

 

Radi iznijetog ukazuje se da je žalba tužitelja u spomenutom dijelu osnovana, pa je shodno tome valjalo ukinuti pobijanu odluku sukladno odredbi članka 370. stavak 1. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

U nastavku postupka sud prvog stupnja nadopunit će činjenično stanje kako je to naznačeno u ovom ukidnom rješenju, te nakon cjelovito i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijeniti materijalno pravo i odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

 

 

U Splitu 10. lipnja 2020.