- 1 -              Rev 707/2018-4

Broj: Rev 707/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja A. R. (OIB: ... ) iz K., i II. tužiteljice N. R. (OIB: ... ) iz K., oboje zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. i G. u Z., protiv tuženice M. K. K. iz Š., koju zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Š., radi trpljenja, odlučujući o reviziji I. i II. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-214/2015-2 od 30. studenog 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2465/2013 od 5. prosinca 2014., u sjednici održanoj 10. lipnja 2020.

p r e s u d i o   j e:

Odbija se revizija I. i II. tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tuženiku naloženo trpiti da tužitelji izgrade međašni zid u dužini od 24 metara, a u udaljenosti od jednog metra od međe između čest. zgr. 287 k.o. Ž. i čest.zgr. 253 k.o. Ž. u vlasništvu parničnih stranaka, a temeljem Sporazuma sklopljenog pred mirovnim vijećem MZ K. dana 21.07.1986. između N. R. i L. K. pod prijetnjom ovrhe. Točkom 2. naloženo je tužiteljima naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2465/2013 od 5. prosinca 2014.

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a) podnijeli su I. i II. tužitelji zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu prihvatiti reviziju te preinačiti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu odnosno podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Traži trošak za sastav revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je neosnovana.

Suprotno revizijskim navodima I. i II. tužitelja drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te sadrži jasne i razumljive razloge koji međusobno ne proturječe, a o odlučnim činjenicama nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Stoga se navodi o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a ukazuju neosnovanima.

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je osnivanje stvarne služnosti na poslužnoj nekretnini (nekretnini tuženika), a koja se sastoji od toga da je tuženik dužan trpjeti da tužitelji izgrade međašnji zid u dužini od 24 m, a u udaljenosti od 1m od međe između katastarskih čestica koja su u vlasništvu stranaka.

U pobijanoj odluci nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 8. ZPP-a. Pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano je za prvostupanjski sud, kojem pripada i ovlast odlučivanja o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, pa postupanjem prema toj ovlasti i time što nije izveo dokaze sukladno shvaćanju 1. i 2. tužitelja, drugostupanjski sud nije ostvario povredu na koju se revizijom ukazuje.

Prigovori činjenične naravi, posebice navodi o tome koje je dokaze trebalo provesti, ne mogu se razmatrati u okviru revizijskog razloga (članak 385. stavka 1. ZPP-a).

Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je I. tužitelj u svojstvu punomoćnika svoje supruge (ovdje II. tužiteljice) sklopio sa N. K. (koji je stupio u svojstvu punomoćnika svoje supruge L. K.-pravne prednice tuženice) sporazum u vezi utvrđivanja međe (puta) na nekretninama čest.zgr.287 i čest. zgr. 253 obje k.o. Ž. Navedenim sporazumom ugovorena je izgradnja zajedničkog puta na način da svaka strana ustupi po jedan metar zemljišta u svom vlasništvu. Sporazum je sklopljen pred mirovnim vijećem MZ K., s time da je dodatak tom sporazumu mirovno vijeće u istom sastavu dana 29.7.1986. provelo izmjeru širine zemljišta s morske strane.

Prvostupanjski sud je utvrdio da sva pitanja koja su relevantna za ovaj postupak su riješena u pravomoćno dovršenom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-139/04, odnosno ne može se ponovno utvrđivati isto, a to je, je li predmetni put između nekretnina stranaka izgrađen sukladno njihovom sporazumu. U tom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je međa točno utvrđena na terenu, a čini ju betonski zid koje je izgradio I. tužitelj, te da su stranke trebale ustupiti po jedan metar od svoje nekretnine, a iz skice vještaka I. T. od 27. svibnja 2002. proizlazi da je postupljeno prema predmetnom sporazumu (koji se nalazi u spisu, list 4).

Sud drugog stupnja je odlučio o žalbi I. i II. tužitelja, na temelju činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda te je odlučio odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu iz drugih razloga primjenom članka 373. a ZPP-a. Drugostupanjski sud izvodi zaključak da je pogrešno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o pravomoćno presuđenoj stvari, jer nema identiteta tužbenog zahtjeva. Naime, u postupku pod poslovnim brojem P-139/04 radilo se o zahtjevu za utvrđenje prava suvlasništva spornog puta i predaju u posjed, dok je u ovom postupku tužbeni zahtjev postavljen na trpljenje- izgradnju međašnog zida.

Ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom članka 396.a stavka 1. ZPP-a propisano je da revizijski sud može, kad odbije reviziju iz članka 382. stavka 1. ZPP-a umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe članka 396. a stavak 2. ZPP-a u slučaju iz stavka 1. toga članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe članka 396. a. stavka 1. ZPP-a upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude.

Prema odredbi članka 396. a. stavka 2. ZPP-a na internetskim stranicama ovog suda uz ovu presudu objavit će se i presuda drugostupanjskog suda.

Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju I. i II. tužitelja kao neosnovanu, te odlučiti temeljem odredbe članka 393. ZPP-a.

Zagreb, 10. lipnja 2020.