1              Poslovni broj: Gž R-740/2019-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-740/2019-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E H  R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i Svjetlane Vidović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. V. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici J. H., odvjetnici iz R., protiv tuženika J. H. d.d. iz R., OIB: ..., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Pr-560/18-10 od 13. lipnja 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-560/18 od 13. lipnja 2019.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da je odluka tuženika J. H. d.d. R., OIB: ...o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. lipnja 2016., nezakonita i
nedopuštena te da radni odnos tužitelja temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2009. nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao te mu prizna kontinuitet radnog odnosa od otkaza ugovora o radu do ponovnog povratka na posao kao i da mu prizna sva prava iz radnog odnosa temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.5.2009."

 

Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tužitelj pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08. 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tužitelja je dostavio na odgovor tuženiku.

 

Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja porekavši žalbene navode kao netočne i proizvoljne s prijedlogom da žalba tužitelja bude odbijena i odluka suda prvog stupnja potvrđena.

 

Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. lipnja 2016. nezakonita te utvrđenje da radni odnos tužitelja nije prestao, kao i vraćanje tužitelja na poslove iz ugovora o radu koji je imao zaključen s tuženikom koji da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.

 

Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje kao takve prihvaća i ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

 

Izrečena utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj žalbeni sud.

 

Ovaj žalbeni sud ispitujući prvostupanjsku odluku kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a nije pronašao da bi odluka suda prvog stupnja bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka, na koje povrede ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne i odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te je pravilno primijenio materijalno pravo.

 

Iz rezultata provedenog parničnog postupka, pred sudom prvog stupnja, je utvrđeno, da su stranke imale zaključen ugovor o radu, te da je navedeni ugovor otkazan spornom odlukom tuženika, zbog ponašanja tužitelja kritičnog dana 26. svibnja 2016., kada je došao na posao u 14:00 sati (u vremenu kada mu je bila smjena), u alkoholiziranom stanju, odbio izvršavati radne zadatke prema nalogu šefa recepcije, vrijeđao osoblje recepcije, glasno galamio, vikao, gestikulirao, bacao pripremljenu dokumentaciju za grupe gostiju, i to sve pred 15 do 20 gostiju.

 

Istog dana, tužitelj je u večernjim satima pregledan u Kliničkom bolničkom centru R. na Klinici za psihijatriju gdje je utvrđena dijagnoza akutna intoksikacija.

 

U postupku je nadalje utvrđeno da je tužitelj imao upozorenje od strane tuženika za svoje postupanje 2000. i 2013. te je utvrđeno da je tužitelj donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, premda se u uvodnom dijelu odluke pozvao na odredbu članka 115. stavak 1. točka 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, dalje: ZR), ali da iz obrazloženja presude proizlazi da se radi o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a ne redovito skrivljenim ponašanjem radnika – tužitelja.

 

Kod ovakvog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja pravilno je donio pobijanu odluku kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Tužitelj u žalbi pobija odluku suda prvog stupnja te ističe da je ista opterećena bitnom povredom parničnog postupka, jer tijekom prvostupanjskog raspravljanja tužitelj nije proveo dokaz saslušanja svjedokinje I. D. A., a u obrazloženju odluke se poziva na njeno kazivanje.

 

Potrebno je naglasiti, da je točan navod tužitelja da navedeni dokaz saslušanja spomenute osobe nije obavljen pred sudom prvog stupnja, ali sud prvog stupnja u dokazne svrhe pregledao je cjelokupnu dokumentaciju među kojom se nalazi i iskaz spomenute osobe na listu 41 spisa, kojim je ista dala očitovanje o ponašanju tužitelja dana 26. svibnja 2016., uslijed čega je i tuženik pokrenuo cijeli postupak i donio pobijanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

Osim što je sud prvog stupnja neposredno u postupku proveo dokaze saslušanjem svjedoka te utvrdio odlučno činjenično stanje koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja, sud je i pregledao materijalne dokaze među kojima je i pisana izjava zaposlenice I. D. A., te je pravilno ocijenio sa svim ostalim izvedenim dokazima, tako
da se ukazuje da je ovaj žalbeni navod tužitelja neosnovan.

 

Nije postojala obaveza tuženika da provodi alko testiranje nad tužiteljem, kako bi mogao procijeniti da li se isti nalazi alkoholiziran ili ne, jer kazivanjem svjedoka, je utvrđeno da je tužitelj vidno bio pod utjecajem alkohola, a i njegovo ponašanje u svakom slučaju nije primjereno ponašanju zaposlenika koji svojim odnosom prema radnoj sredini, a i gostima, treba biti sasvim drukčiji osim onoga što je opisano kao ponašanje tužitelja dana kada je počinio težu povredu radne dužnosti 26. svibnja 2016.

 

Nije bilo nužno da tuženik pisano upozori tužitelja na ponašanje, pošto tih upozorenja što je utvrđeno u postupku je već i bilo, i to 2000. i 2013.

 

Prigovaranje u žalbi da sud prvog stupnja nije pravilno proveo postupak otkazivanja ugovora o radu te isticanjem prekluzije, potrebno je naglasiti da je tuženik u cijelosti poštovao odredbe članka 150. ZR-a, te proveo nužno savjetovanje, te donio pobijanu odluku, s kojom je nazvao pravilno kao izvanrednim otkazom ugovora o radu, jer iz opisanog ponašanja i obrazloženja navedene odluke uočava se da je zapravo intencija poslodavca bila u trenutku donošenja odluke da se tužitelju izvanredno otkaže ugovor o radu tako da nije od bitne važnosti da li je ispravno napisan članak po kojem osnovu se daje otkaz ugovora o radu, jer iz samog obrazloženja je evidentno koji je bio razlog i što je to što se stavlja tužitelju kao radniku tuženika na teret te da radni odnos više nije moguć između ugovornih strana.

 

Kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje, iz kojeg postupka je neprijeporno utvrđeno da je poslodavac izgubio povjerenje u radnika na čemu se temelji svaki ugovor o radu, a osim toga poslodavac je izgubio povjerenje i lojalnost radnika kao savjesnog, odgovornog radnika zbog čega nastavak radnog odnosa više nije moguć, te je pravilno sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da je odluka tuženika valjana.

 

To što i u žalbi, i tijekom postupka tužitelj ističe da ga je tuženik diskriminirao i provodio mobbing nad istim nije od odlučne važnosti u ovom postupku, jer to i tuženik može ostvariti svoju zaštitu u drugom postupku, a ne kroz ovaj postupak pobijanjem odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

Radi iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci presude ovog žalbenog suda pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

U Splitu 10. lipnja 2020.