- 1 -              Poslovni broj: Usž-69/20-2

 

Poslovni broj: Usž-69/20-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

                          Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. A. iz B., kojeg zastupa opunomoćenik I. M., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu L. J. P. i I. M. u K., protiv tuženika Hrvatskog crvenog križa, Gradskog društva Crvenog križa B. iz B.., kojeg zastupa opunomoćenik J. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i p. u Z., radi poništenja odluke, odlučujući o  žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3125/16-5 od 22. kolovoza 2019., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja  2020. 

r i j e š i o   j e

 

1. Odbija se žalba i potvrđuje se točka I. i II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3125/16-5 od 22. kolovoza 2019.

 

2.                    Usvaja se žalba i poništava se točka III. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3125/16-5 od 22. kolovoza 2019.
3.                 Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Navedenim rješenjem Upravnog suda u Zagrebu u izreci pod točkom I. odbačena je tužba, a točkom II. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u ukupnom iznosu od 3.187,50kn. Točkom III. izreke nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 3.125,00kn u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja.

             Tužitelj podnosi žalbu protiv rješenja o odbačaju tužbe zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je sukladno članku 17. Zakona o upravnim sporovima aktivno legitimiran za podnošenje tužbe. Navodi da Gradsko društvo Crveni križ B. temeljem Zakona o Hrvatskom crvenom križu nesporno ima status pravne osobe s javnim ovlastima (članak 5. stavak 3.) to je protiv odluke Gradskog društva Crveni križ B. kojom je odlučeno o njegovom pravu, obvezi ili pravnom interesu pokrenuo upravni spor. Ističe da se u presudi poslovni broj UsI-2428/16  sud u istovrsnom slučaju upustio u raspravljanje o predmetnoj stvari očito zaključivši kako ocjena zakonitosti pobijane odluke tuženika može biti predmet upravnog spora. Smatra pogrešnim zaključak suda prvog stupnja da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.  Imajući u vidu da je tuženik nesporno javnopravno tijelo s obzirom da u određenom dijelu ima zakonom propisane javne ovlasti to je zasigurno odluka tuženika o poništenju odluke o izboru ravnatelja koji predstavlja i zastupa navedeno tijelo s javnim ovlastima, upravna stvar donesena neposrednom primjenom zakona i drugih propisa. Ovo tim više što nikakav Pravilnik kojim se regulira odnosna materija postupka izbora ravnatelja nije donesen, a posebno s obzirom na činjenicu da tuženik u pobijanoj odluci nije dobio nikakvu uputu o pravnom lijeku, slijedom čega teret nejasne i loše normativne regulacije u navedenom dijelu ne može ići na štetu žalitelja što je kroz više svojih odluka potvrdila relevantna judikatura Europskog suda za ljudska prava. Ujedno napominje kako rješenja o izboru ravnatelja vrtića i škola nesporno ulaze u domenu upravnog sudovanja i mogu biti predmet upravnog spora. Predlaže Sudu da usvoji žalbu i ukine rješenje suda.

Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod razloga danih u odgovoru na tužbu i osporava navode žalbe. Ističe da tuženik nije javnopravno tijelo u užem smislu samim time što jednim dijelom ima javne ovlasti. Navodi da tuženik nije donio pobijane odluke u upravnom postupku već u postupku propisanom Zakonom o Hrvatskom crvenom križu te Statutom istog i Statutom tuženika, tako da je riječ o postupku sui generis. Navodi da se ne radi o postupanju koje ima neposredni pravni učinak na prava, obveze ili pravne interese tužitelja u smislu naprijed citiranih odredbi Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima. Kome se konkretno tužitelj treba obratiti za zaštitu svojih prava to je stvar tužitelja pa zbog njegovog propusta ne znači da mu nije zajamčena sudska kontrola. Smatra da se tužitelj neosnovano poziva na ovosudni spis broj UsI-2428/16 u kojem je obustavljen postupak jer se u tom sporu ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao i na rješenja o izboru ravnatelja vrtića i škola jer su njihovi izbori posebno propisani.

Predlaže da se odbije žalba i potvrdi pobijano rješenje uz naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 3.906,25kn.

Žalba je djelomično osnovana.

U predmetnom slučaju je tužitelj podnio tužbu kojom osporava odluku Hrvatskog crvenog križa, Gradskog društva Crvenog križa B., broj 638/16 kojom se točkom I. poništava odluka ovog Odbora od 20. srpnja 2016. o izboru A. A., ovdje tužitelja za ravnatelja Gradskog društva crvenog križa B. Točkom II. se poništava natječaj broj 602474 za izbor i imenovanje ravnatelja te se točkom III. odluka dostavlja svim kandidatima prijavljenim na natječaj i točka IV. stupa na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama.

Prvostupanjski sud je tužbu odbacio  primjenom odredbe članka 30. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine,  20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17.) ocijenivši da nema pretpostavki za vođenje upravnog spora, a što smatra pravilnim i ovaj Sud. Prema pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju se ne radi o upravnoj stvari o kojoj se odlučuje u upravnom postupku, a niti je predmetna stvar zakonom određena kao upravna stvar pa odluka tuženika ne predstavlja odluku javnopravnog tijela u smislu članka 3. stavaka 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima u vezi s člankom 2. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, 47/09.).

Sukladno odredbama članka 32. stavka 6. Statuta Hrvatskog crvenog križa (Narodne novine, 56/16.) o postupcima imenovanja, ponovnog imenovanja, stegovnom postupku, postupku razrješenja ravnatelja društava Crvenog križa i drugim pitanjima donijet će se poseban pravilnik koji donosi Skupština Hrvatskog Crvenog križa.

Naime, odredbe Statuta o izboru ravnatelja Gradskog društva Crvenog križa na koje se pozvao prvostupanjski sud ne upućuju  da bi se navedeni akt donosio u upravnom postupku  pa osnovano zaključuje prvostupanjski sud da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora, neovisno o činjenice što, kako tvrdi tužitelj nije donesen Pravilnik sukladno citiranoj zakonskoj odredbi.

   U odnosu na navode  žalbe da  je osporavanu odluku donio tuženik  kao pravna osoba s javnim ovlastima, valja istaknuti da su pravne osobe dužne postupati prema Zakonu o općem upravnom postupku kada u obavljanju javnih ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, odnosno kada su zakonom ovlaštene donositi upravne akte protiv kojih se može pokrenuti upravni spor, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.   Naime,   iz obrazloženja  je vidljivo da je prvostupanjski sud uzeo u obzir odredbe članka 8. Zakona o Hrvatskom crvenom križu (Narodne novine, 71/10.) kojim su propisani poslovi koje na temelju javnih ovlasti obavlja Hrvatski crveni križ.

Slijedom navedenog, ne radi se o pojedinačnoj odluci koja može biti predmetom ocjene zakonitosti kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari, kako to pogrešno smatra tužitelj. Nije pravno odlučno niti pozivanje tužitelja na razrješenja i imenovanja u vrtićima i školama, jer se ne radi o istoj pravnoj situaciji niti istim mjerodavnim propisima. 

Međutim u odnosu na odluku o trošku, ovaj Sud nalazi da je povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o trošku nepravilno odredio nadoknadu prouzročenog troška tuženiku na teret tužitelja.

Sukladno odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

Imajući u vidu da je u predmetnom slučaju tužba tužitelja odbačena jer se ne radi o upravnoj stvari, nisu ispunjeni uvjeti iz citirane zakonske odredbe za naknadu troška jer tuženik nije uspio u sporu. U tom smislu nije osnovan ni zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu pa je o takvom zahtjevu tuženika odlučeno kao pod točkom III. izreke.

S obzirom na navedeno, o žalbi tužitelja je na temelju odredbi članka 74. stavaka 1. i 2. u vezi s 67. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao u izreci (točka I. i II.). 

 

U Zagrebu, 10. lipnja 2020.

 

                                                                                                                   Predsjednica vijeća

                                                                                                 mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.