- 1 -              Revr 1570/2015-3

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1570/2015-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja M. P. iz Z., OIB: …, i drugotužiteljice A. P. iz Z., OIB: …, koje zastupa punomoćnik J. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika K. P. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. V. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V. B. i partneri u Z., radi zaključenja ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1206/15-2 od 20. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2064/2014 od 25. studenog 2014., u sjednici održanoj 10. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I. Nalaže se tuženiku K. P. d.o.o. u roku 8 dana od pravomoćnosti ove presude sklopiti s tužiteljem M. P. ugovor o radu na određeno vrijeme sljedećeg sadržaja:

 

UGOVOR O RADU

 

kojim se zasniva radni odnos između poslodavca K. P. d.o.o., Z., OIB: … i radnika M. P., iz Z., OIB: … .

Članak 1.

Radnik će obavljati poslove diplomiranog ekonomista turizma i ugostiteljstva.

 

Članak 2.

Radnik će poslove iz članka 1. ovog ugovora obavljati u mjestu Zaton.

 

Članak 3.

Radnik otpočinje s radom dana 24. 8. 2011. te radni odnos traje do 24. 8. 2021. bez probnog rada.

 

Članak 4.

Radnik će raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno. Raspored radnog vremena utvrđuje se jednokratno. Početak i završetak radnog odnosa utvrđuje se po važećem Zakonu o radu.

 

Članak 5.

U tijeku rada svakog radnog dana radnik će koristiti odmor (stanku) 30 min. Tjedni odmor radnik će koristiti po dogovoru.

 

Članak 6.

Godišnji odmor radnika određuje se u trajanju 4 radna tjedna + godine života + radni staž. Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku će se isplatiti naknada plaće u visinu ugovorene plaće.

 

Članak 7.

Ako dođe do otkaza ugovora o radu otkazni rok se određuje prema važećem ugovoru o radu.

 

Članak 8.

Za obavljene poslove iz članka 1. ovog ugovora u redovitom radnom vremenu, poslodavac će radniku isplaćivati osnovnu plaću u iznosu 2.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, te dodatke na plaću sukladno zakonu i drugim propisima.

Poslodavac će isplaćivati osnovnu plaću i dodatke na plaću za prethodni mjesec, najkasnije 1-og u mjesecu.

 

Članak 9.

Ostala prava i obveze radnika i poslodavca uredit će se prema važećem Zakonu o radu.

 

Članak 10.

Ovaj je ugovor sklopljen u 4 istovjetna primjerka od kojih svaka ugovorna strana zadržava po 2 primjeraka.

 

U Zatonu 24. 08. 2011.

 

Poslodavac                                           M.P.                                                            Radnik

K. P. d.o.o.                                                                                     M. P.

 

a u protivnom taj će ugovor zamijeniti ova presuda.

 

II. Nalaže se tuženiku K. P. d.o.o. u roku 8 dana od pravomoćnosti ove presude sklopiti s tužiteljicom A. P. ugovor o radu na određeno vrijeme sljedećeg sadržaja:

 

UGOVOR O RADU

 

kojim se zasniva radni odnos između poslodavca K. P. d.o.o., Z., OIB: … i radnice A. P. iz Z., OIB: ….

 

Članak 1.

Radnik će obavljati poslove administrativnog radnika.

 

Članak 2.

Radnik će poslove iz članka 1. ovog ugovora obavljati u mjestu Z.

 

Članak 3.

Radnik otpočinje s radom dana 24. 8. 2011. te radni odnos traje do 24. 8. 2021. bez probnog rada.

 

Članak 4.

Radnik će raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno. Raspored radnog vremena utvrđuje se jednokratno. Početak i završetak radnog odnosa utvrđuje se po važećem Zakonu o radu.

 

Članak 5.

U tijeku rada svakog radnog dana radnik će koristiti odmor (stanku) 30 min. Tjedni odmor radnik će koristiti po dogovoru.

 

 

Članak 6.

Godišnji odmor radnika određuje se u trajanju 4 radna tjedna + godine života + radni staž. Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku će se isplatiti naknada plaće u visini ugovorene plaće.

 

Članak 7.

Ako dođe do otkaza ugovora o radu otkazni rok se određuje prema važećem ugovoru o radu.

 

Članak 8.

Za obavljene poslove iz članka 1. ovog ugovora u redovitom radnom vremenu, poslodavac će radniku isplaćivati osnovnu plaću u iznosu 2.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, te dodatke na plaću sukladno zakonu i drugim propisima.

Poslodavac će isplaćivati osnovnu plaću i dodatke na plaću za prethodni mjesec, najkasnije 1-og u mjesecu.

 

Članak 9.

Ostala prava i obveze radnika i poslodavca uredit će se prema važećem Zakonu o radu.

 

Članak 10.

Ovaj je ugovor sklopljen u 4 istovjetna primjerka od kojih svaka ugovorna strana zadržava po 2 primjeraka.

 

U Zatonu 24. 8. 2011.

 

Poslodavac                                                         M.P.                                                        Radnik

K. P. d.o.o.                                                                                                   A. P.

 

a u protivnom taj će ugovor zamijeniti ova presuda.

 

III. Dužan je tuženik isplatiti na ime razlike bruto plaće tužitelju M. P. 845.288,55 kuna, te tužiteljici A. P. 798.974,31 kn, sa zakonskim zateznim kamatama na navedene iznose od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

 

II. Odbija se eventualno postavljeni tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Dužan je tuženik isplatiti tužitelju M. P. 845.288,55 kuna, te tužiteljici A. P. 798.974,31 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na navedene iznose od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu 86.212,50 kn.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su u zakonskom roku podnijeli reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, ili ju ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužitelja i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu, a njemu dosuditi naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za sklapanje ugovora o radu čiji sadržaj je pobliže određen u točki I izreke prvostupanjske presude, koje će u protivnom zamijeniti presuda te zahtjev za isplatu razlike bruto plaća, i to prvotužitelju u iznosu 845.288,55 kuna te drugotužiteljici u iznosu 798.974,31 kuna.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

 

- da je prvotužitelj, kao jedini osnivač tuženika, 16. kolovoza 2011. prenio dio poslovnih udjela na Y. N., V. Y., I. B. i Y. B.,

 

- da je u skladu s tim Izjava o osnivanju društva zamijenjena Društvenom ugovorom od 16. kolovoza 2011.,

 

- da se prema odredbi čl. 13. Društvenog ugovora tuženika od 16. kolovoza 2011., u kojoj odredbi su propisane posebne pogodnosti, tuženik obvezao s tužiteljima u roku od 8 dana od sklapanja Društvenog ugovora sklopiti ugovore o radu na određeno vrijeme od 10 godina, s tim da mjesečna neto plaća za svakog iznosi 2.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja,

 

- da su tužitelji nakon sklapanja Društvenog ugovora zaključili ugovore o radu na neodređeno vrijeme, umjesto na određeno vrijeme od 10 godina, uz mjesečnu plaću 2.814,00 kuna odnosno 3.176,00 kuna za prvotužitelja, te za drugotužiteljicu 2.814,00 kuna umjesto uz mjesečnu plaću 2.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti.

 

Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelji sukladno odredbama Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 – dalje: ZR) nemaju pravo na pravnu zaštitu nalaganjem tuženiku da s njima sklopi ugovore o radu, budući da je bitan element radnog odnosa dobrovoljnost što pretpostavlja suglasnu volju ugovornih strana (poslodavca i budućeg radnika) da zasnuju radni odnos, slijedom navedenog tužitelji nemaju pravo ni na isplatu razliku plaće obračunatu prema ugovoru o radu koji nikad između stranaka nije sklopljen i one plaće koju su tužitelji primali prema zaključenom ugovoru o radu.

 

Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tužitelja, odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP. Pritom je u obrazloženju istaknuto da s obzirom da su tužitelji kod tuženika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme počevši od 21. rujna 2011., pravno nije moguće kod istog poslodavca istodobno biti u radnom odnosu na neodređeno vrijeme i na određeno vrijeme, te sklopljeni ugovori o radu obvezuje ugovorene strane sve dok isti na zakonom propisani način ne prestanu.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelji navode da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito jer izreka presude proturječi razlozima presude te je obrazloženje pobijane presude proturječno dokazima izvedenim u postupku, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tužitelja ovaj sud ocjenjuje da su u drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te da obrazloženje drugostupanjske presude ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost odluka ne bi mogla ispitati. Zbog navedenog nije osnovan revizijski navod tužitelja da bi drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da je ovaj revizijski sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revidenti se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuju na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 10. lipnja 2020.