- 1 -              Rev 967/2016-2

Broj: Rev 967/2016-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. G. iz N., kojeg zastupa skrbnik i otac J. G. iz N., a kojeg zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u S., protiv tuženika C. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-744/15-2 od 27. studenoga 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-162/14 od 15. siječnja 2015., u sjednici održanoj 10. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-744/15-2 od 27. studenoga 2015. i presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-162/14 od 15. siječnja 2015. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu imovinske štete u mjesečnom iznosu od 4.000,00 kn za razdoblje od listopada 2007. do siječnja 2015. s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne glavnice prema specifikaciji u izreci, a nadalje mjesečni iznos od 4.000,00 kn s kamatama na pojedinačne glavnice od svakog 15. u mjesecu do isplate, a tužitelju je naloženo nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 4.460,00 kn (točka I. izreke drugostupanjske presude). Također je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe (točka II. izreke drugostupanjske presude).

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 28/13 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže revizijskom sudu prihvatiti reviziju, preinačiti nižestupanjske presude i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija je osnovana.

U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora revizijskog postupka jest zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u mjesečnom iznosu od 4.000,00 kn za razdoblje od listopada 2007. do siječnja 2015. te nadalje mjesečni iznos od 4.000,00 kn s kamatama, i to zbog povećanih potreba liječenja, prehrane, medicinske opreme, odnosno povećane troškove života, koja šteta je nastala kao posljedica prometne nezgode od 15. rujna 2007. u mjestu K. koju je prouzročio osiguranik tuženika.

Na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, predmetni zahtjev tužitelja ocijenjen je neosnovanim uz obrazloženje da tužitelj u tijeku postupka nije dostavio račune kojima bi dokazao da je stvarno imao u utuženom razdoblju troškove koje potražuje, slijedom čega da nije dokazao osnovanost svojeg zahtjeva. Zbog toga je tužbeni zahtjev odbijen primjenom odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP.

Budući da je drugostupanjski sud prihvativši razloge prvostupanjskog suda kako tužitelj nije dokazao da su troškovi koji su predmet tužbenog zahtjeva stvarno i nastali i u kojem iznosu jer nije dostavio račune kojima bi to dokazao, osnovano tužitelj u reviziji sadržajno navodi da je drugostupanjski sud, kao i prvostupanjski sud, pogrešno primijenio odredbe čl. 219. i čl. 221.a ZPP, a sve kraj činjenice da je tijekom postupka provedeno medicinsko vještačenje te je stalni sudski vještak medicinske struke u svojem nalazu i mišljenju detaljno obrazložio mjesečne potrebe i troškove tužitelja u utuženom razdoblju i sadašnje potrebe koje su nastale kao posljedica prometne nezgode od 15. rujna 2007., imajući pritom na umu i specifikaciju troškova koju je dostavio tužitelj, kao i troškove koji idu na teret HZZO i u kojem iznosu, koji provedeni dokaz sudovi uopće nisu ocijenili.

Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

Odredbom čl. 221.a ZPP propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila na temelju dokazivanja.

Prema tome, da bi se mogla primijeniti odredba čl. 221.a ZPP sud mora, prije svega, izvesti predložene dokaze i ocijeniti ih u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

U predmetnom slučaju, sudovi uopće nisu ocijenili nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke, koji dokaz je izveden tijekom postupka, a u kojem je vještak obrazložio mjesečne potrebe i troškove tužitelja, slijedom čega nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 221.a ZPP. Pritom su sudovi pogrešno zaključili kako je osnovanost svojeg zahtjeva tužitelj mogao dokazati samo dostavljenim računima.

Međutim, time što su sudovi odlučili o osnovanosti tužbenog zahtjeva propustivši ocijeniti nalaz i mišljenje sudskog vještaka, nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo, kako to pogrešno navodi tužitelj, već je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 221. a ZPP koja je utjecala na odluku u ovoj pravnoj stvari.

Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, trebalo je ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku, imajući na umu razloge sadržane u obrazloženju ovog rješenja, o zahtjevu tužitelja potrebno je donijeti novu odluku.

Zagreb, 10. lipnja 2020.