- 1 -              Rev 2804/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2804/2015-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske (OIB: ... ), za Ministarstvo ... koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru protiv I. tuženika Ž. T. (OIB: ... ) iz K., (sada u Kaznionici L.) kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G., odvjetnici iz Z. i II. tuženika T. P. (OIB: ... ) iz D., (sada u Kaznionici L.) kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik iz O., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1166/2014-2 od 23. travnja 2015. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Daruvaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj P-773/13-19 od 24. ožujka 2014., u sjednici održanoj 10. lipnja 2020.

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1166/2014-2 od 23. travnja 2015. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je I. i II. tuženicima da tužiteljici solidarno isplate iznos od 880.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2012. u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Točkom II. presude naloženo je I. i II. tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 35.200,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Presudom suda drugog stupnja žalbe I. i II. tuženika su uvažene i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 880.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom od 11. prosinca 2012. Točkom II. naloženo je tužiteljici da I. tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.625,00 kn u roku od 15 dana. Točkom III. naloženo je tužiteljici da II. tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 44.000,00 kn u roku od 15 dana.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP-a) podnijela je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno podredno preinačiti drugostupanjsku presudu. Traži trošak za sastav revizije.

 

U odgovoru na reviziju II. tuženik osporava revizijske navode tužiteljice i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi članka 392. a stavka 1. ZPP-a ovaj sud je ispitivao pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za regresnom isplatom iznosa od 880.000,00 kn koja je isplaćena oštećenicima po sklopljenoj izvansudskoj nagodbi broj N-DO-86/12 od 10. rujna 2012.

 

Tužiteljica ističe revizijske razloge o bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. te članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 375. stavkom 1. ZPP-a, navodeći da obrazloženje drugostupanjske presude ne sadrži razloge zašto je drugostupanjski sud odlučivao o prigovoru prekluzije u odnosu na oba tuženika, iako je prigovor prekluzije istaknuo samo II. tuženik. Drugostupanjski sud nije počinio navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, već je zauzeo pogrešno pravno shvaćanje o tome da je rok od šest mjeseci prekluzivni rok, pa samim time pogrešan je i stav o tome da na taj rok sud pazi po službenoj dužnosti.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

 

- tuženici su presudom Županijskog suda u Osijeku broj Krž-48/10-244 od 13. lipnja 2011., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-802717-7 od 22. studenoga 2011. osuđeni su na kazne zatvora zbog počinjenja kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava-ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, jer su kao pripadnici Vojne policije, 76. samostalnog bataljuna Zbora narodne garde, u studenom 1991. izudarali metalnom šipkom, rukama i nogama po tijelu i glavi M. D., koji je uslijed batinjanja zadobio srčani udar i na stolici u podrumu baze je umro

 

- pok. M. D. iz B. je bio otac odnosno suprug oštećenika A. D. i M. D. iz B., te S. G. i M. B. iz B.

 

- na temelju izvansudske nagodbe broj N-DO-86/12 od 10. rujna 2012. sklopljene između tužiteljice te A. D. i M. D. iz B. i S. G. i M. B. iz B., tužitelj se obvezao na ime naknade štete isplatiti svakom oštećeniku iznos od 220.000,00 kn, odnosno ukupno 880.000,00 kn u roku od 30 dana

 

- u ovršnom postupku pred Općinskim sudom u Daruvaru poslovni broj Ovr-1444/12, 11. prosinca 2012. izvršen je prijenos novčanih sredstava u korist oštećenika u ukupnom iznosu od 908.801,97 kn, što čini naknadu štete sukladno nagodbi u iznosu od 880.000,00 kn, uz zatezne kamate i troškove postupka

 

Kraj ovakvog činjeničnog utvrđenja prvostupanjski sud je izveo zaključak, a temeljem pravomoćne kaznene presude da su upravo tuženici batinjanjem M. D. izazvali kod istog srčani udar zbog kojeg je on umro, dakle prouzročili su štetnu posljedicu s obzirom na koju je tužiteljica isplatila oštećenicima naknadu štete zbog smrti njihovog oca/bračnog druga te su tuženici kao pripadnici oružanih snaga Republike Hrvatske bili zaposlenici tužiteljice. Prvostupanjski sud je utvrdio da se radi o zastarnom roku od šest mjeseci od dana kada je šteta popravljena (članak 1061. stavak 4. ZOO), a taj rok u konkretnom slučaju nije protekao, jer od isplate oštećenicima 11. prosinca 2012. do podnošenja tužiteljevog zahtjeva za mirno rješenje spora od 29. svibnja 2013. nije proteklo šest mjeseci.

 

Drugostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da protekom roka od šest mjeseci nastaje gubitak prava na naknadu troškova popravljanja štete, odnosno radi se o prekluzivnom materijalnopravnom roku protekom kojeg dolazi do gubitka prava na isplatu, pa se na taj rok pazi po službenoj dužnosti. U konkretnom slučaju je, prema ocjeni drugostupanjskog suda došlo do prekluzije prava tužiteljice na isplatu iznosa od 880.000,00 kn. Iz tih razloga drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 880.000,00 kn sa zateznim kamatama.

 

Osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Odredbama članka 1061. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, dalje: ZOO) propisano je stavkom 1. da je za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika, stavkom 2. propisano je da oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika ako je štetu prouzročio namjerno, stavkom 3. propisano je da poslodavaca koji je oštećeniku popravio štetu ima pravo zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova popravljanja štete, ako je ovaj štetu prouzročio namjerno ili iz krajnje nepaženje, stavkom 4. propisano je da pravo iz stavka 3. ovoga članka zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana kada je šteta popravljena.

 

Pogrešno je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da je rok iz članka 1061. stavka 4. ZOO prekluzivan rok, što je protivno pravnom shvaćanju iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3209/2014-2 od 25. rujna 2018.

 

Naime, radi se o zastarnom roku.

 

U slučaju regresnog zahtjeva poslodavca navedenom odredbom propisan je zastarni rok od šest mjeseci, a podnošenjem zahtjeva iz članka 186. a. stavka 1. ZPP-a zastarijevanje zastaje i nastavlja teći nakon isteka roka od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva iz članka 186. a. stavka 1. ZPP-a.

 

Tužiteljica u reviziji ističe da je prigovor zastare istaknuo samo II. tuženik, ne i I. tuženik, pa je stoga potrebno utvrditi prilikom ocjene o prigovoru zastare u kakvom se odnosu suparničarstva I. i II. tuženici nalaze.

 

S obzirom da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je prihvatiti reviziju tužiteljice i ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, temeljem odredbe članka 395. stavka 2. ZPP-a.

 

U ponovnom postupku potrebno je ocijeniti istaknuti prigovor zastare, u smislu odredbe članka 1061. stavka 4. ZOO, članka 186 a stavka 1. i 3. ZPP-a, te članka 238. ZOO te sve navedeno ocijeniti s obzirom na to da je prigovor zastare istaknuo samo II. tuženik te nakon toga o predmetu spora ponovno odlučiti.

 

Za konačnu odluku ostavljaju se i troškovi podnesene revizije (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 10. lipnja 2020.