- 1 -              Rev 603/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 603/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja S. P., ..., D., OIB: ..., drugotužitelja V. A., ..., OIB: ..., D., trećetužitelja L. F., ..., D., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik C. R., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu C. R. i I. P., D., četvrtotužitelja I. R., ..., D., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica B. S.-R., odvjetnica u D., petotužiteljice A. P., ..., D., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik C. R., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu C. R. i I. P., D., i šestotužitelja I. d.o.o., ..., D., OIB: ..., kojeg kao punomoćnik zastupa punomoćnik C. R., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu C. R. i I. P., D., protiv tuženika V. R. d.d., ..., P., OIB: ..., kojeg kao punomoćnik zastupa B. A., odvjetnik u O. društvu A. & A. d.o.o., S., ..., radi utvrđenja, isplate i predaje, odlučujući o reviziji prvo do trećetužitelja i peto i šestotužitelja (dalje u tekstu: tužitelji) protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-7/2018-3 od 23. svibnja 2018., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1011/16 od 26. rujna 2017., u sjednici održanoj 10. lipnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I.              Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

Utvrđuje se da su raskinuti Kupoprodajni ugovor između tuženika kao prodavatelja i tužitelja pod 1-6 te T. M., J. K., M. F., N. S. i R. d.o.o. kao kupaca od 10. lipnja 1996.god., ovjeren u potpisu tuženika od javnog bilježnika N. V. istog dana pod OV.2971/96 i Dodatak (aneks) ugovora o prodaji sklopljen između stranaka 07. listopada 1999.g. ovjeren 13. listopada 1999. god. od javnog bilježnika L. C. pod OV.6610/99.'

 

II.              Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev koji glasi:

 

Dužan je tuženik u roku od 15 dana platiti tužiteljima i to:

 

- Tužiteljima pod 1-3 po 142.950,38 kn sa zateznim kamatama i to: po stopi od 22% godišnje na 13.574,73 kn od 25.04.1996, na 11.810,89 kn od 29.04.1996, sve do 7. svibnja 1996.; po stopi od 24 % od 8. svibnja 1996. na 25.385,62 kn, na 54.302,93 kn od 21.05.1996., na 56.067,78 kn od 29.05.1996, na 6.787.,87 kn od 06.08.1996, sve do 10.09.1996.; po stopi od 18% godišnje na 142.544,20 kn od 11.09.1996., a na 406,18 kn od 25.10.1996., sve do 30. 6. 2002.; po stopi od 15% godišnje na 142.950,38 od 01.07.2002. do 31.12. 2007, te od 01.01.2008 do. 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, po stopi od 14 % od 1. srpnja 2011. do 30. lipnja 2011. po stopi od 12 od. 1. 7. 2011. do 31. 7. 2015., po stopi od 8,14 od 1. 8. 2015. do 31. 12 2015., po stopi od 8,05 od 1.1 2016. do 30. 6. 2016.,po stopi od 7,88 od 1. 7. 2016. do. 31. 12. 2016., po stopi od 7,68 od 1. 1. 2017. do isplate, a u slučaju uvećanja po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve do isplate;

 

- Tužitelju pod 4. – 56.359,74 kn sa zateznim kamatama i to: po stopi od 22% godišnje na 5.347,79 kn od 25.04.1996, na 4.653,44 kn od 29.04.1996., sve do 7. svibnja 1996.; po stopi od 24 % od 8. svibnja 1996. na 10.001,23 kn, na 21.395,15 kn od 21.05.1996., na 22.090,50 kn od 29.05.1996, na 2.674,39 kn od 06.08.1996 sve do 10.09.1996.; po stopi od 18% godišnje, na 56.188,27 kn od 11.09.1996., a na 171,47 kn od 25.10.1996., sve do 30. 6. 2002.; po stopi od 15% godišnje, na 56.359,74 od 01.07.2002. do 31.12. 2007, te od 01.01.2008 do. 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, po stopi od 14 % od 1. srpnja 2011. do 30. lipnja 2011. po stopi od 12 od. 1. 7. 2011. do 31. 7. 2015., po stopi od 8,14 od 1. 8. 2015. do 31. 12 2015., po stopi od 8,05 od 1.1 2016. do 30. 6. 2016. , po stopi od 7,88 od 1. 7. 2016- do. 31. 12. 2016., po stopi od 7,68 od 1. 1. 2017. do isplate, a u slučaju uvećanja po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve do isplate;

 

- Tužiteljici pod 5. – 44.070,19 kn sa zateznim kamatama i to: po stopi od 22% godišnje na 4.201,61 kn od 25.04.1996, na 3.656,28 kn od 29.04.1996., sve do 7. svibnja 1996.;po stopi od 24 % od 8. svibnja 1996. na 7.857,89 kn, na 16.810,47 kn od 21.05.1996., na 17.356,82 kn od 29.05.1996, na 1.910,28 kn. a od 06.08.1996, sve do 10.09.1996.;po stopi od 18% godišnje, na 43.935,46 kn od 11.09.1996., a na 134,73 kn od 25.10.1996. sve do 30. 6. 2002.; po stopi od 15% godišnje, na 44.070,19 kn od 01.07.2002. do 31.12. 2007, te od 01.01.2008 do. 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, po stopi od 14 % od 1. srpnja 2011. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12 od. 1. 7. 2011. do 31. 7. 2015., po stopi od 8,14 od 1. 8. 2015. do 31. 12 2015., po stopi od 8,05 od 1.1 2016. do 30. 6. 2016., po stopi od 7,88 od 1. 7. 2016- do. 31. 12. 2016., po stopi od 7,68 od 1. 1. 2017. do isplate, a u slučaju uvećanja po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve do isplate;

 

- Tužitelju pod 6 – 164.171,62 kn sa zateznim kamatama i to po stopi od 22% godišnje na 15.586,90 kn od 25.04.1996, na 13. 561,47 kn od 29.04.1996. do 7. svibnja 1996.; po stopi od 24 % od 8. svibnja 1996. na 29.148,37 kn, na 62.351,58 kn od 21.05.1996., na 64.378,00 kn od 29.05.1996, na 7.793,95 kn od 06.08.1996 sve do 10.09.1996.; po stopi od 18% godišnje na 163.671,90 kn od 11.09.1996., a na 499,72 kn od 25.10.1996., sve do 30. 6. 2002., po stopi od 15% godišnje, na 164.171,62 kn od 01.07.2002. do 31.12. 2007, , te od 01.01.2008 do. 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, po stopi od 14 % od 1. srpnja 2011. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12 od. 1. 7. 2011. do 31. 7. 2015., po stopi od 8,14 od 1. 8. 2015. do 31. 12 2015., po stopi od 8,05 od 1.1 2016. do 30. 6. 2016., po stopi od 7,88 od 1. 7. 2016- do. 31. 12. 2016., po stopi od 7,68 od 1. 1. 2017. do isplate, a u slučaju uvećanja po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve do isplate.'

 

III.              Djelomično se odbija tužbeni zahtjev i to u dijelu u kojem se tuženiku nalaže tužiteljima ad. 1. – 3. isplatiti novčani iznos od po 20.461,26 kuna, tužitelju ad. 4. iznos od 216,64 kune, tužiteljici ad. 5. iznos od 382,42 kune, te tužitelju ad. 6. iznos od 17.661,05 kuna.

 

IV.              Prihvaća se protutužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Dužni su tužitelji u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tuženiku u posjed, slobodnu od svojih osoba i stvari nekretninu označenu kao čest. zem. 1065/112 k.o. G.".

 

V.              Naleže se tuženiku u naknaditi tužiteljima ad. 1- 3. te ad. 5. i ad. 6. troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 278.830,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

VI.              Odbija se zahtjev tužitelja ad. 1- 3. te ad. 5. i ad. 6. za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 388.257,50 kuna.

 

VII.              Naleže se tuženiku u naknaditi tužitelju ad.4. troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 27.161,78 kuna zajedno sa zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

VIII.              Odbija se zahtjev tužitelja ad. 1- 3. te ad. 5. i ad. 6. za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 185.338,22 kune."

 

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

 

"I. Djelomično se uvažavaju žalbe tužitelja: 1. S. P., 2. V. A., 3. L. F., 5. A. P. i 6. I. d.o.o., te tuženika, te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1011/16 od 26. rujna 2017. godine:

 

a)                   potvrđuje:

 

- u dijelu točke I. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje da su raskinuti kupoprodajni ugovor između prodavatelja i tužitelja: 1. S. P., 2. V. A., 3. L. F., 4. I. R., 5. A. P. i 6. I. d.o.o, kao kupaca od 10. lipnja 1996. godine, ovjeren u potpisu tuženika od javnog bilježnika N. V. istog dana pod OV-2971/96 i Dodatak (Aneks) ugovora o prodaji sklopljen između stranaka 7. listopada 1999. godine ovjeren 13. listopada 1999. godine od javnog bilježnika L. C. pod OV-6610/99;

 

- i u točki IV. izreke;

 

b) preinačuje u preostalom dijelu točke I. izreke na način da se odbija tužbeni zahtjev za utvrđenje da su raskinuti kupoprodajni ugovor između prodavatelja i T. M., J. K., M. F., N. S. i R. d.o.o. kao kupaca od 10. lipnja 1996. godine, ovjeren u potpisu tuženika od javnog bilježnika N. V. istog dana pod OV-2971/96 i Dodatak (Aneks) ugovora o prodaji sklopljen između stranaka 7. listopada 1999. godine ovjeren 13. listopada 1999. godine od javnog bilježnika L. C. pod OV-6610/99;

 

c) ukida u točkama II., III. (osim u dijelu koji se odnosi na četvrtotužitelja I. R.), V., VI., VII. i VIII. izreke, te u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak."

 

Protiv drugostupanjske presude i to u dijelu pod toč. I. a) u dijelu u kojem je potvrđena točka IV. izreke prvostupanjske kao i u dijelu pod toč I. b) izreke presude, tužitelji su podnijeli reviziju pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, navodeći da istu podnose zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući reviziju prihvatiti te preinačiti drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda.

 

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U revizijskom stupnju postupka je sporno imaju li tužitelji aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe na utvrđenje da je raskinut kupoprodajni ugovor što su ga 10. lipnja 1996. sklopili tuženik kao prodavatelj te (uz tužitelje kao kupce) T. M., J. K., M. F., N. S. i R. d.o.o. B. K. kao ostali kupci kao i Dodatak tom ugovoru. U revizijskom stupnju postupka predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženika na predaju u posjed nekretnine koja je bila predmetom kupoprodaje.

 

U postupku je utvrđeno:

 

- da su tužitelji: 1. S. P., 2. V. A., 3. L. F., 4. I. R., 5. A. P. i 6. I. d.o.o., te T. M., J. K., M. F., N. S. i R. d.o.o. D. s jedne strane kao kupci, te tuženik kao prodavatelj sklopili kupoprodajni ugovor od 10. listopada 1996. godine, te da je u tom ugovoru među inim navedeno da čest. zem. 1065/74 z. ul. 1120 k.o. G. uknjižena kao općenarodna imovina čiji je nositelj prava korištenja upisan B. K. HTC D., samostalna organizacija udruženog rada u sastavu M. export import D., zatim da je prodavatelj (tuženik) pravni slijednik istog, te da je to uključeno u procijenjenu vrijednost društvenog kapitala prodavatelja (tuženika), (članak 1. ugovora stavak 1. i 2. – list spisa 10), te da prodavatelj (tuženik) ujedno jamči kupcima posjed i vlasništvo prodane nekretnine, te im jamči i pružanje pravne zaštite za slučaj da ih treća osoba uznemirava u posjedu zemljišta ili da im osporava ili ograničava preneseno pravo (članak 6. Ugovora);

 

- da su T. M., J. K., M. F., N. S. i R. d.o.o. iz D. prodali svoje suvlasničke udjele tužiteljima: 1. S. P., 2. V. A., 3. L. F., i 6. I. d.o.o., kako je to navedeno u ugovoru kupoprodaje od 19. svibnja 1998. godine koji ugovor je potom Sporazumom od 5. listopada 2000. godine raskinut i ujedno zaključen tada i ugovor o ustupanju (cesiji) kojim je ugovoreno da T. M., J. K., M. F., N. S. i R. d.o.o., ustupaju i prenose na tužitelje: 1. S. P., 2. V. A., 3. L. F., i 6. I. d.o.o. sva svoja prava i tražbine spram prednika tuženika iz kupoprodajnog ugovora, uključivo i pravo na raskid kupoprodajnog ugovora, te tražbine po osnovi raskida tog ugovora zbog navedenog pravnog nedostatka;

 

- da tužitelji nisu izvršili uknjižbu svog prava vlasništva temeljem kupoprodajnog ugovora od 10. listopada 1996. godine i Dodatka (Aneksa) ugovora od 7. listopada 1999., jer prednik tuženika nije uknjiženi vlasnik predmetne nekretnine, iako je isti citiranim kupoprodajnim ugovorom tužiteljima jamčio svoje vlasništvo predmetne nekretnine;

 

- da su tužitelji dopisom od 17. srpnja 2000. pozvali pravnog prednika tuženika da otkloni pravne nedostatke na predmetnom zemljištu.

 

Na temelju gornjih utvrđenja, zaključak je drugostupanjskog suda da tužitelji nemaju aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe na utvrđenje da je sporni ugovor raskinut i u odnosu na ostale kupce iz spornog ugovora T. M., J. K., M. F., N. S. i R. d.o.o. te je stoga u navedenom dijelu preinačio i odbio tužbeni zahtjev.

 

Pri tom sud drugog stupnja obrazlaže kako u konkretnom slučaju treba razlikovati pojam ustupanja ugovora koji je reguliran odredbom članka 145. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - u daljnjem tekstu: ZOO), od ustupa tražbine (cesije), te da u konkretnom slučaju nije došlo do ustupanja ugovora u smislu odredbe članka 145. ZOO-a, jer nema pristanka prednika tuženika, kao druge ugovorne strane, pa nema niti prijenosa prava i obveza T. M. i ostalih kupaca, na tužitelje, pa tako niti prava na raskid ugovora. Isto tako, ocjena je suda drugog stupnja i da zaključenim ugovorom o ustupanju (cesiji) kupci iz prvotnog ugovora o kupoprodaji nisu mogli prenijeti pravo na raskid ugovora, jer predmet cesije mogu biti samo potraživanja, ali ne i subjektivno pravo na raskid ugovora, koje nije potraživanje.

 

Nadalje, u odnosu na protutužbeni zahtjev za predajom u posjed predmetne nekretnine, sud drugog stupnja potvrdio je prvostupanjsku oduku u navedenom dijelu ocjenjujući da je pravilno sud prvog stupnja prihvatio protutužbeni zahtjev tuženika za predajom u posjed, na temelju utvrđenja da su kupci u posjed predmetnog zemljišta stupili danom isplate kupoprodajne cijene, te smatrajući da je učinak raskida uzajamna restitucija odnosno da svaka ugovorna strana vrati ono što je primila po raskinutom ugovoru, temeljem odredbe članka 132. ZOO-a.

 

Pravilno je drugostupanjski sud preinačio i odbio tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu pozivom na odredbu čl. 145. ZOO-a, ocjenjujući da u konkretnom slučaju nije došlo do ustupanja ugovora u smislu odredbe članka 145. ZOO-a, pa posljedično tomu, nema niti prijenosa prava i obveza T. M. i ostalih kupaca, na tužitelje, pa tako niti prava na raskid ugovora.

 

Isto tako, pravilna je ocjena sudova u postupku u odnosu na osnovanost protutužbenog zahtjeva pozivom na odredbu čl. 132. ZOO.

 

Slijedom svega navedenog, ispitujući presudu u pobijanom dijelu u odnosu na istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud nalazi da je odbijanjem tužbenog zahtjeva u pobijanom dijelu kao i prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva, pravilno primijenjeno materijalno pravo i u tom pogledu u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude, pa se temeljem odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP-a revidenti upućuju na navedene razloge.

 

S obzirom na izloženo valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a, time da će se na internetskim stranicama ovoga suda uz ovu presudu objaviti i odluka drugostupanjskog suda (čl. 396.a st. 2. ZPP-a).

 

Zagreb, 10. lipnja 2020.