Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž-441/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Macure,
predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Katije Hrabrov, članice
vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja M. R., OIB: ….., drugotužitelja
V. R., OIB: …. i trećetužiteljice L. R., OIB: ….,
svi iz Z., koje zastupa punomoćnik M.
K., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. S..
S.-J.-W. eGen, R. A., S.. Stefan
im R., OIB:, koga zastupa predsjednik Uprave, a ovoga punomoćnici-
odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. i partneri, Z., radi
ništavosti ugovora, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru,
poslovni broj P-1160/17-55 od 27. veljače 2020. i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni
broj P-1160/17-59 od 27. travnja 2020., u sjednici održanoj 10. lipnja 2020.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba prvotužitelja M. R., drugotužitelja V. R. i
trećetužiteljice L. R. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru,
poslovni broj P-1160/17-55 od 27. veljače 2020. u toč. I. izreke i u toč. II. izreke u dijelu
kojim su dužni tužitelji naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 50.000,00 kn.

r i j e š i o j e

Odbija se žalba prvotužitelja M. R., drugotužitelja V. R. i
trećetužiteljice L. R. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru,
poslovni broj P-1160/17-59 od 27. travnja 2020.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suđeno je:

»I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Poslovni broj: 6 Gž-441/2020-2 2

"1. Utvrđuje se da su ništetni Ugovor o jednokratnom kreditu br. računa ……
sklopljen između zajmoprimca M. R., OIB: …, rođenog …..,
adresa Z., H., V. R., OIB:
….., rođenog . adresa J. J. S. 29 B, Z.,
H., L. R., OIB: …., rođene….., adresa J. J.
S. 29 B, Z., H. i vjerovnika R. S.. S.-J.-
W. eGen, na iznos od 55.000,00 E.-a, i Očitovanje kao javnobilježnički akt,
sastavljen po javnom bilježniku B. J. iz Z., dana 26.03.2009.
godine, posl. br. OU-244/09.

2. Nalaže se brisanje z.k. stanja nastalog na osnovi Ugovora o jednokratnom
kreditu br. računa 545.558 sklopljenog između zajmoprimcu M. R., OIB:
……, rođenog ......., adresa, Z.,
H., V. R., OIB: ……, rođenog …..., adresa J. J.
Strossmayera 29 B, Z., H., L. R., OIB: …, rođene

11.05.1957., adresa J. J. S. 29 B, Z., H. i vjerovnika
R. S.. S.-J.-W. eGen, na iznos od 55.000,00 E.-a, na iznos
od 55.000,00 EUR-a, i Očitovanje kao javnobilježnički akt, sastavljen po javnom bilježniku
B. J. iz Z., dana 26.03.2009. godine, posl. br. OU-244/09 i
uspostava zemljišno-knjižnog stanja na nekretnini upisanoj u Knjigu položenih ugovora
Općinskog suda u Zadru, zk. ul. 6388, poduložak 1212, KPU: Z., u naravi zgrada u Z., sagrađena na čest. 3605/2, povezano s vlasništvom posebnog dijela
nekretnine i to: dvoiposobnog stana na prvom katu, površine 59,48 m2, koji se sastoji od 2,5
sobe, kuhinje i blagovaone, kupaonice i hodnika, sa zajedničkim dijelovima i uređajima
zgrade i drvarnice, kakvo je bilo prije z.k. provedbe navedenog Ugovora o jednokratnom
kreditu br. računa ….. i Očitovanja kao javnobilježničkog akta, sastavljenog po javnom
bilježniku B. J. iz Z., dana 26.03.2009. godine, posl. br. OU-
244/09, tako da se briše založno pravo (hipoteka) na navedenoj nekretnini upisano u korist
R. S.. S.-J.-W. eGen, M. 23, A-8083 S.. S.
im R., A., OIB: …..".

II. Dužni su tužitelji naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 50.000,00 kn
dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, a do zatraženog iznosa od 85.502,00 kn
odbija tuženik sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim.«

Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Odbija se prigovor tužitelja od 1) do 3) kao neosnovan i potvrđuje rješenje za platež
sudske pristojbe na žalbu od dana 2. travnja 2020. godine."

Protiv citirane presude tužitelji su izjavili žalbu zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene
materijalnog prava. Tvrde da je izreka presude nerazumljiva i proturječna razlozima iste te da
u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Netočni su i činjenično nepotkrijepljeni
navodi suda kako su uvjeti konkretnog kredita dogovarani u R. A., jer su
cjelokupan postupak oko pregovaranja, prikupljanja dokumentacije, razgledavanja i procjene
nekretnine tužitelji vodili s gospodinom E. i to na području R. H..
Pitanje ništetnosti je vezano uz obavljanje djelatnosti tuženika koji je kao kreditno-financijska
institucija sa sjedištem u R. A., obavljao svoju djelatnost bez potrebnog

Poslovni broj: 6 Gž-441/2020-2 3

odobrenja Hrvatske narodne banke za obavljanje djelatnosti na području R. H..
Osnovni preduvjet za zakonito obavljanje financijskih usluga na strani tuženika je odobrenje
HNB-a ili osnivanje podružnice, a s obzirom da tuženik nije imao odobrenje HNB-a za
obavljanje djelatnosti na području R. H. svi pravni akti sklopljeni na temelju
obavljanja takvih djelatnosti su ništetni. Sud je pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije
primijenio odredbe Zakona o deviznom poslovanju, Zakona o kreditnim institucijama, Zakona
o trgovačkim društvima i čl. 2. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik je povrijedio načelo
savjesnosti i poštenja jer je u trenutku sklapanja ugovora znao da nema potrebno odobrenje
HNB-a za pružanje usluga na području RH, niti da je osnovao podružnicu. Predlaže usvojiti
žalbu te presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev uz dosudu tužiteljima troškova postupka,
odnosno ukinuti presudu u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno
suđenje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Protiv citiranog rješenja tužitelji su izjavili žalbu zbog bitne povrede postupka iz čl.

354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava.
Ističu da su u pobijanom rješenju izneseni nejasni, nepotpuni i proizvoljni zaključci, odnosno
rješenje proturječi razlozima zbog čega se ne može ispitati. Odredbama Zakona o sudskim
pristojbama nije izričito propisano da tužitelji ne bi mogli tražiti plaćanje sudske pristojbe u
manjem iznosu od onog utvrđenog odlukom suda zbog egzistencijalnih razloga. Slabijeg su
imovnog stanja i nisu u mogućnosti platiti sudsku pristojbu na žalbu bez da se to negativno
odrazi na njihovo redovno uzdržavanje. Predlažu preinačiti pobijano rješenje, a podredno ga
ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

Žalbe nisu osnovane.

O žalbi protiv presude

Suprotno žalbenim navodima, izreka pobijane presude je razumljiva i nije proturječna
razlozima navedenim u obrazloženju, u kojemu su navedeni jasni i neproturječni razlozi o
odlučnim činjenicama, dakle nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.

354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni
tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.).

Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

Stoga žalba tužitelja iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o jednokratnom
kreditu, broj računa …. sklopljenog između tužitelja kao zajmoprimaca i tuženika kao
zajmodavaca (dalje Ugovor o kreditu) i Očitovanja kao javnobilježničkog akta sastavljenog
po javnom bilježniku B. J. 26. ožujka 2009. (dalje Očitovanje) te da se naloži
brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog po provedbi Ugovora o kreditu i Očitovanja i
uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe pobijanih isprava,
brisanjem založnog prava upisanog u korist tuženika.

Poslovni broj: 6 Gž-441/2020-2 4

Iz Ugovora o kreditu slijedi da su tužitelji pozajmili od tuženika iznos od 55.000,00
EUR-a, da je ugovor o kreditu uredno potpisan 2. ožujka 2009. u R. A. (S..
S. i R.), dok iz Očitovanja slijedi da su tužitelji kao zajmoprimci u Zagrebu kod javnog
bilježnika B. J. istu ispravu, kojom je zasnovano založno pravo na nekretnini
upisanoj u k.o. Z., uredno potpisali.

Tužitelji se u činjeničnom supstratu tužbe pozivaju na činjenicu da tuženik u vrijeme
odobrenja kredita nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za obavljanje poslova
kreditiranja na teritoriju R. H., a što da je u suprotnosti s prisilnim propisima te
su stoga Ugovor o kreditu i Očitovanje ništetni pravni poslovi.

Prvostupanjski sud utvrđuje da iz Ugovora o kreditu slijedi da je sastavljen na
području R. A. gdje su i ispitani uvjeti za odobrenje kredita tužiteljima te gdje je
izvršena isplata novca.

Činjenica što je Očitovanje potpisano u Z., ne znači da je riječ o pravnom poslu
koji je zaključen na području R. H.. Naime, prema recentnoj sudskoj praksi,
solemnizacija ugovora u R. H. ne smatra se sklapanjem pravnog posla u
R. H. jer se navedenom solemnizacijom dodatno osnažuje pravni odnos između
dužnika i vjerovnika u R. H., kojim se omogućuje poduzimanje pravnih radnji
vjerovniku radi zaštite njegovih prava u vezi eventualnog neispunjenja osnovnog pravnog
posla.

Tužitelji su fizičke osobe i državljani R. H. i glede njih u zakonskim ili
podzakonskim aktima nema nikakve zabrane ili nekih posebnih uvjeta za zaključenje
predmetnog ugovora na području R. H.. To što je tuženik (eventualno) pružao
financijske usluge neposredno na području R. H. može za njega imati stanovite
posljedice o kojima odlučuje HNB, ali na temelju čl. 322. st. 2. Zakona o obveznim odnosima
("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.; dalje ZOO) ne povlači ništetnost
predmetnog ugovora.

Prema odredbi čl. 322. st. 1. i 2. ZOO, ugovor koji je protivan Ustavu Republike
Hrvatske prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila
ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje
što drugo. Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani ugovor je
valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila
zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.

U konkretnom slučaju to što bi zaključenje predmetnog Ugovora o kreditu
(eventualno) bilo zabranjeno tuženiku ne znači da je predmetni Ugovor ništetan.

Prvostupanjski sud zaključuje i da je Ugovor o kreditu zaključen u R. A.,
pa se na njega ne može primijeniti Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim
obilježjima sklopljenih u RH s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine", broj 72/17.;
dalje Zakon o ništetnosti), jer se isti odnosio na ugovore o kreditu s međunarodnim
obilježjima koji su zaključeni u R. H.. Osim toga, presudom suda Europske
unije poslovni broj C-630/17 od 14. veljače 2019. presuđeno je da čl. 56. Ugovora o
funkcioniranju Europske unije treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice
poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku (Zakon o ništetnosti) učinak kojega je,

Poslovni broj: 6 Gž-441/2020-2 5

među ostalim, to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi sklopljeni na
državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika s poslovnim nastanom u
drugoj državi članici koji ne raspolažu odobrenjem koje nadležna tijela prve države članice
izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinom državnom području ništetnim od dana
svojih sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa. Kako
iz navedene presude proizlazi da je Zakon o ništetnosti protivan odredbi čl. 56. Ugovora o
funkcioniranju Europske unije, a pravo Europske unije utemeljeno na međunarodnim
ugovorima se primjenjuje u R. H. izravno i nadređeno je nacionalnom
(domaćem) pravu, to se odredbe tog Zakona više ne mogu primjenjivati, pa ni u konkretnom
slučaju, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen.

Po stajalištu ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je Ugovor o
jednokratnom kreditu od 2. ožujka 2009. zaključen u R. A..

Naime, iz priloženog Ugovora o jednokratnom kreditu, a čiji je tekst sastavljen na
njemačkom i hrvatskom jeziku, proizlazi da je isti potpisan na području R. A. u
mjestu S.. S. i R., 2. ožujka 2009. i to od strane tužitelja osobno, kao i zastupnika
tuženika.

Kraj takvog stanja stvari, činjenica što je Očitovanje o zasnivanju založnog prava od

26. ožujka 2009. potpisano u Z., ne znači da je riječ o pravnom poslu koji je zaključen
na području R. H..

Kako je osnovni pravni posao zaključen i realiziran u Republici Austriji, a to
nedvojbeno proizlazi iz sadržaja tog pravnog posla, neosnovani su navodi tužitelja da je
Ugovor o kreditu zaključen u Republici Hrvatskoj.

U tom kontekstu, neosnovane su i tvrdnje drugotužitelja i trećetužiteljice da nisu
sudjelovali u sastavljanju Ugovora o kreditu, već da su sve potpisali pred javnim bilježnikom
u Z., a da su u A. išli samo jedanput, i to po novac kada su potpisali potvrdu da je
novac preuzet, jer su tužitelji javnom bilježniku predočili Ugovor o jednokratnom kreditu od

2. ožujka 2009. i izvadak iz knjige položenih ugovora, a nije izvršena ovjera potpisa ili
solemnizacija Ugovora o kreditu od strane tog javnog bilježnika.

Iz točke B12. Ugovora o jednokratnom kreditu od 2. ožujka 2009. proizlazi da
zajmoprimac potvrđuje primitak kopije Ugovora. U toč. C istog navedeno je da vrijedi
trenutna važeća verzija Općih uvjeta poslovanja; posebno se upućuje na brojeve 2, 9, 11, 19,
20, 21, 38 i 59 čije tumačenje potvrđuje zajmoprimac.

Tužitelji ne tvrde da nisu potpisnici navedenog Ugovora, svojim potpisom potvrdili su
primitak kopije Ugovora (toč. B12.), kao i da su sukladno toč. C Ugovora upoznati s
činjenicom da je važeća verzija Općih uvjeta poslovanja, kao i da su upućeni na određene
članke Općih uvjeta tuženika i da su tumačenje tuženika primili na znanje.

Prema odredbi čl. Z 20. Općih uvjeta poslovanja tuženika, na sve pravne odnose
između klijenata i kreditne ustanove primjenjuje se austrijsko pravo.

Odredbom čl. 19. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 88/01. i 101/17.) propisano je da je za

Poslovni broj: 6 Gž-441/2020-2 6

ugovor mjerodavno pravo što su ga izabrale ugovorne strane, ako tim Zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

U konkretnom slučaju ugovorne strane su kao mjerodavno pravo izabrale pravo R. A..

Prema paragrafu 100. st. 1. Zakona o bankarstvu R. A., onaj tko obavlja
bankovne poslove, bez za to potrebnog ovlaštenja, nema pravo na potraživanje svih naknada
koje su povezane s ovim poslovima, a naročito na kamate i provizije. Pravna valjanost
ugovora koji su povezani s ovim poslovima ne povlači za sobom pravnu nevaljanost
bankovnog posla.

U odnosu na solemnizirano Očitovanje od 26. ožujka 2009., na temelju kojega je
upisano založno pravo na nekretnini prvotužitelja, koja je bila predmet osiguranja prema
Ugovoru o kreditu, isto je sastavljeno u R. H. kod javnog bilježnika B.
J. u Z., 26. ožujka 2009. i ispunjava sve zakonom propisane pretpostavke za
valjanost iz odredbi članka 54. i čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj
78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09. – u daljnjem tekstu: ZJB).

Pri tome je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako prilikom sastavljanja toga
javnobilježničkog akta, a što proizlazi iz samog Očitovanja nije bio prisutan nitko od
tuženika, ali da to nije bilo ni potrebno jer je to Očitovanje jednostrani pravni akt koji sadrži
samo izjave volje tužitelja i da za njegovu valjanost nije potrebno sudjelovanje tuženika, dok
su potpisom potvrdili da taj akt odgovara njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji i da su u cijelosti
suglasni s njegovim odredbama.

Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je Očitovanje kojeg je sastavio javni
bilježnik B. J. iz Z. pod poslovnim broj OU-244/09 od 26. ožujka 2009.
sastavljeno u skladu s odredbama ZJB i da predstavlja javnobilježničku ispravu koja je ujedno
i ovršna isprava, to je pravilno zaključio da su neosnovane tvrdnje tužitelja da je ovaj akt
ništetan, zbog čega je pravilno primijenio materijalno pravo odbijajući tužbeni zahtjev kojim
tužitelji traže da se utvrdi njegova ništetnost.

Kako je dakle, prvostupanjski sud utvrdio da je na temelju toga Očitovanja, kao
valjane pravne osnove, u skladu s odredbom čl. 54. st. 2. ZJB na nekretnini upisanoj u Knjigu
položenih ugovora Općinskog suda u Zadru, zk. ul. 6388, poduložak 1212, KPU: Z., u
naravi zgrada u Z., J.J. S. 329B, sagrađena na čest. 3605/2, povezano s
vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to: dvoiposobnog stana na prvom katu, površine
59,48 m2, koji se sastoji od 2,5 sobe, kuhinje i blagovaone, kupaonice i hodnika, sa
zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i drvarnice, zakonito zasnovano založno pravo
(hipoteka) u korist tuženika, pravilno je zaključio i da je neosnovan zahtjev tužitelja da se
naloži brisanja te hipoteke, zbog čega je pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev
tužitelja i u tome dijelu.

Dodatno se ističe da je sud Europske unije u presudi u predmetu C-630/17, A.
M. protiv R. S.. S.-J.-W. eGen od 14. veljače 2019.,
zaključio da članak 24. točka 1. prvi podstavak Uredbe br. 1215/2012 treba tumačiti na način
da postupak radi brisanja hipoteke na nekretnini zemljišnih knjiga predstavlja postupak "čiji
su predmet stvarna prava na nekretninama" u smislu te odredbe, ali da tim pojmom nije

Poslovni broj: 6 Gž-441/2020-2 7

obuhvaćen postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu i založne izjave koja je
sastavljena po javnom bilježniku kao hipotekarno osiguranje tražbine nastale iz tog ugovora,
slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud zaključio da Očitovanje nije ništetno.

Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i kod odluke o troškovima
postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP), kada je tužiteljima naložio da tuženiku naknade
parnični trošak u iznosu od 50.000,00 kn.

Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao
neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke i toč. II. izreke u dijelu kojim
su dužni tužitelji naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 50.000,00 kn, tj. odlučiti kao
u izreci ove presude.

Ista presuda ostaje neizmijenjena u toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen tuženikov
zahtjev za naknadu troška preko dosuđenog iznosa od 50.000,00 kn do zatraženog iznosa od

82.502,00 kn.

O žalbi protiv rješenja

Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja i potvrđeno rješenje o plaćanju
sudske pristojbe na žalbu od 2. travnja 2020. u iznosu od 9.068,00 kn, uz obrazloženje da je
prema označenoj vrijednosti predmeta spora od 418.420,53 kn pravilno obračunata visina
sudske pristojbe za žalbu protiv presude.

Prema Tar. br. 3. st. 1. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19.; dalje
Tarifa), za žalbu i reviziju protiv presude te žalbu protiv rješenja u sporovima zbog smetanja
posjeda plaća se iznos pristojbe iz stavka 1. Tar. br. 1. uvećan za 100%.

Kod označene vrijednosti predmeta spora od 418.420,53 kn, pristojba iz Tar. br. 1. st.

1. Tarife (pristojba za tužbu) iznosila bi 4.534,00 kn, koja uvećana za 100% daje pristojbu za
žalbu protiv presude u iznosu od 9.068,00 kn, koliko je tužiteljima i naloženo u rješenju od 2.
travnja 2020.

Stoga je njihov prigovor protiv toga rješenja neosnovan, pa je prvostupanjski sud odbijanjem prigovora, pravilno primijenio materijalno pravo.

Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao
neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, tj. odlučiti kao u izreci ovog
rješenja.

U Zadru 10. lipnja 2020.

Predsjednica vijeća

Mirjana Macura

Broj zapisa: 17897-0907d

Kontrolni broj: 00e0c-3c37f-347a4

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MIRJANA MACURA, L=ZADAR, O=ŽUPANIJSKI SUD, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.