Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1922/20-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice S. S. iz Z., koju zastupa opunomoćenik M. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva turizma Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe D. M. iz Z., radi obnove postupka, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv točke III. izreke presude (rješenja o troškovima) Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 19 UsI-235/19-12 od 24. prosinca 2019., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2020.
Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj 19 UsI-235/19-12 od 24. prosinca 2019. u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 440,00 kn i sudi:
Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 440,00 kn u roku od 15 dana od primitka presude.
Obrazloženje
Presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 19 UsI-235/19-12 od 24. prosinca 2019. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva turizma Republike Hrvatske klasa: UP/II-034-02/19—13/34, urbroj: 529-06-01-02/12-19-2 od 15. travnja 2019. i rješenja Ureda državne uprave u D.-n. županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave K. klasa: UP/I-335-03718-01/571, urbroj. 2117-03-17/6-19-4 od 1. ožujka 2019. (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova upravnog spora (točka III. izreke).
Protiv točke III. izreke presude žalbu je podnio tuženik temeljem članka 66. Zakona o upravnim sporovima. U bitnom ističe da s obzirom da je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom sukladno odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima snosi troškove upravnog spora u cijelosti. Navodi da troškove upravnog spora potražuje temeljem odredaba Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima (Narodne novine broj 8/1988) koji se odnose na naknadu troškova punomoćnicima koji nisu odvjetnici. Predmetnom je presudom odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova u iznosu od 1.006,00 kn kao neosnovan uz obrazloženje da je „tuženik kao javopravno tijelo sa nadležnošću na području cijele Republike Hrvatske mogao ovlastiti drugu službenu osobu za zastupanje pa da je tuženik postupio na takav način zatraženi troškovi ne bi ni nastali.“. Ističe da bez obzira na nadležnost tuženika na teritoriju cijele Republike Hrvatske za područje turizma nema svoje zaposlenike na teritoriju cijele Republike Hrvatske, s obzirom da se poslovi obavljaju sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva turizma. Ukazuje da ga je u predmetnom upravom sporu zastupala službena osoba odnosno njegova zaposlenica temeljem generalne punomoći za zastupanje Ministarstva turizma na Upravnom sudu u Splitu u svim upravnim sporovima iz nadležnosti Ministarstva turizma. Navodi da sukladno odredbi članka 63. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva turizma (Narodne novine broj 96/17) poduzimanje radnji u upravnim sporovima pred upravnim sudovima i Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u upravnim stvarima iz djelokruga Ministarstva turizma u području ugostiteljske djelatnosti i pružanja usluga turizma u nadležnosti Uprave za pravne poslove i standarde čiji službenici rade u sjedištu tuženika u Z., tako i opunomoćenica tuženika u predmetnom upravnom sporu. Napominje i da državni službenici prvostupanjskih tijela ureda državne uprave u županijama odnosno upravnog tijela Grada Zagreba nadležnog za poslove ugostiteljstva i turizma, nisu njegovi zaposlenici. Stoga smatra da prvostupanjski sud nije pravilno odlučio kada ga je odbio sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora. Ukazuje i da nije obaviješten niti mu je moglo biti poznato da će ročište koje je zakazano za 19. studenog 2019. biti odgođeno zbog ne postojanja procesnih uvjeta te je za odgodu ročišta opunomoćenica saznala tek kada e pristupila na ročište pa smatra da se opravdano uredno odazvala na poziv suda te d sud pogrešno ocjenjuje da bi navedeni trošak bio neopravdan. Predlaže da se poništi točka III. izreke presude i odluči o naknadi troškova upravnog spora sukladno postavljenom zahtjevu.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba je djelomično osnovana.
Ispitujući presudu prvostupanjskog upravnog suda u dijelu u kojem ju tuženik osporava žalbom u smislu odredbe članka 73. stavak 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17.; dalje: ZUS), ovaj sud je utvrdio da je djelomično utemeljena na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Naime, osnovan je žalbeni razlog tuženika o pogrešnoj primjeni odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a time što je prvostupanjski upravni sud odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora s obrazloženjem da je u predmetnom upravnom sporu za zastupanje pred sudom mogao ovlastiti drugu službenu osobu Ministarstva turizma Republike Hrvatske budući se radi o javnopravnom tijelu sa nadležnošću na području cijele Republike Hrvatske te neopravdanosti naknade troškovi za pristup na ročište koje je bez krivnje tuženika odgođeno.
Ovaj sud nalazi da tuženik pravilno ukazuje da Ministarstvo turizma Republike Hrvatske nema zaposlenih osoba izvan sjedišta Ministarstva za zastupanje u upravnim stvarima iz djelokruga tuženika u području ugostiteljske djelatnosti i pružanja usluga u turizmu, te da je sukladno odredbi članka 63. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva turizma (Narode novine broj 96/17) poduzimanje radnji u upravnim sporovima pred upravnim sudovima i Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u području ugostiteljske djelatnosti i pružanja usluga u turizmu u nadležnosti Uprave za pravne poslove i standarde čiji službenici rade u sjedištu tuženika u Z. pa tako i opunomoćenica tuženika u predmetnom upravnom sporu. Stoga čelnik tuženika nije niti mogao u predmetnoj upravnoj stvari vezano uz obavljanje ugostiteljske djelatnosti i pružanja usluga u turizmu ovlastiti drugu službenu osobu za zastupanje osim službene osobe iz sjedišta tuženika u Z. Isto tako, pravilno navodi tuženik da nije prihvatljivo stajalište suda da zatraženi trošak pristupa na ročište koje je odgođeno, bez njegove krivnje, nije opravdan.
Prema odredbi članka 79. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora (stavak 1.), stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano (stavak 4.).
Kako slijedom navedenih zakonskih odredaba tuženik ima pravo na naknadu opravdanih troškova, to mu je za pristup na ročište 19. studenog 2019. priznat trošak povratne autobusne karte u iznosu od 240,00 kn prema priloženoj voznoj karti za relaciju prijevoza Z. – S. – Z. i trošak dnevnice u iznosu od 200,00 kn. Zato je tužitelju naloženo naknaditi iznos od 440,00 kn kao opravdani trošak koji je tuženik imao tijekom spora, dok je u preostalom dijelu za iznos od 566,00 kn zahtjev za naknadu troškova pravilno odbijen kao neosnovan jer u konkretnom slučaju zatraženi troškovi noćenja, dnevnice i kolodvorske usluge nisu bili ni opravdani ni nužni izdatak.
Stoga je na temelju članka 74. stavka 1. i 2. ZUS-a vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 10. lipnja 2020.
Predsjednik vijeća
Boris Marković, v.r.