- 1 -              Rev-x 51/2014-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 51/2014-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine, člana vijeća i Goranke Barać-Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. R., iz S., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., protiv tuženika H. c. d.o.o. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžp-906/11 od 14. lipnja 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-209/11 od 30. lipnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tužitelja V. R., preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžp-906/11 od 14. lipnja 2013. i sudi:

 

1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-209/11 od 30. lipnja 2011. u toč. I. njene izreke,

 

2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 98.133,52 kn (devedestosamtisućastotridesttrikune i pedsetdvije lipe), u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju s naslova naknade nematerijalne štete iznos od 72.000,00 kuna, uvećano za zakonske zatezne kamate od presuđenja (30. lipnja 2011.) do isplate, a obračunate prema stopi od 14 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, sve do isplate, dok je za više zatraženi tijek zateznih kamata tužbeni zahtjev odbijen. Odlukom o parničnom trošku naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak u iznosu od 155.515,00 kuna.

 

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžp-906/11 od 14. lipnja 2013. suđeno je:

 

              "I. Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-209/11 od 30. lipnja 2011. godine, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, na način da se odbija tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

 

              "Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju s naslova naknade nematerijalne štete iznos od 72.000,00 kuna, uvećano za zakonske zatezne kamate od presuđenja (30. lipnja 2011. godine) do isplate, a obračunate prema stopi od 14 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, sve do isplate."

 

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju parnični trošak u svoti od 83.529,77 kuna, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg troška u svoti od 210.203,98 kuna."

 

Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 43/13 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se drugostupanjska odluka preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka i revizije, podredno da se ukine drugostupanjska odluka i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

U reviziji iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (odredba st. 3. istog članka).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete koja je nastala uslijed ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći koja se dogodila 12. prosinca 2000., kada je tužitelj upravljajući teretnim vozilom marke "Volvo", s priključnim vozilom, a nakon vožnje preko rotora B., državne ceste …, pri izlasku iz rotora i ulasku u desni zavoj, izgubio kontrolu nad vozilom te se prevrnuo na lijevu bočnu stranu. S obzirom na to da je ranijom presudom prvostupanjskog suda (P-1865/03 od 9. lipnja 2009.) odlučeno o dijelu zahtjeva tužitelja za naknadu materijalne i nematerijalne štete, predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti u iznosu od 72.000,00 kuna.

 

Tijekom postupka utvrđeno je:

 

- da je tužitelj upravljajući teretnim vozilom marke "Volvo", s priključnim vozilom, a nakon vožnje preko rotora B., državne ceste …, pri izlasku iz rotora i ulasku u desni zavoj, izgubio kontrolu nad vozilom te se prevrnuo na lijevu bočnu stranu

 

- da je tužitelju presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 1865/03 od 9. lipnja 2009. pravomoćno dosuđena naknada materijalne i nematerijalne štete osim naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti

 

- da je C. h. d.d. K. S. - prije D. (poslodavac tužitelja) zaključio sa C. o. d.d. policu kombiniranog kolektivnog osiguranja No …, - osiguranje od posljedica nesretnog slučaja

 

- da je tužitelju po navedenoj polici osiguranja isplaćeno za 41,30% invaliditeta 123.900,00 kuna, a za 35 dana bolničkog liječenja 4.900,00 kuna, odnosno ukupno 128.800,00 kuna.

 

Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da nema mjesta uračunavanju isplaćenog iznosa po polici kombiniranog kolektivnog osiguranja oznake: No …, kao polici osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), jer da se ne radi o iznosu koji je isplaćen na temelju police osiguranja od odgovornosti kao ugovornom odnosu dok je predmet spora izvanugovorni zahtjev za naknadu štete.

 

Suprotno tome, polazeći od okolnosti da je policu kombiniranog kolektivnog osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) broj … zaključio poslodavac tužitelja i da je premiju za istu plaćao iz vlastitih sredstava, drugostupanjski sud je ocijenio da se radi osiguranju od odgovornosti (čl. 948. st. 3. ZOO), pa tužitelj nema pravo kumuliranja odštetnog zahtjeva pa preinačava prvostupanjsku odluku i odbija tužbeni zahtjev.

 

Tužitelj u reviziji postavlja pravna pitanja:

 

„1. Da li je pravno dopušteno kod tužbenog zahtjeva tužitelja s naslova izvanugovorne odgovornosti za štetu protiv treće osobe radi naknade nematerijalne štete na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti vršiti " uračunavanje" novčanog iznosa koju je isti primio po naslovu osigurane svote na ime trajnog invaliditeta s osnova ugovorne odgovornosti prema polici osiguranja ugovorene od strane poslodavca od posljedica nesretnog slučaja pozivajući se na odredbu čl. 948. st. 3. Zakon obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) ili pak tužitelj ima pravo na kumuliranje naknade i osigurane svote sukladno odredbi čl. 948. st. 2. ZOO?

 

2. Da li je osigurana svota po osnovi posljedica invaliditeta po svojoj prirodi jednaka obliku nematerijalne štete na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti ili se pak radi o dva različita pravna pojma, čija visina se, u konačnici, i na različiti način/metodologijom odrađuje?‟

 

Navodeći razloge važnosti postavljenih pitanja tužitelj se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2792/1998 od 13. veljače 2002. i Rev-2433/1998. od 17. srpnja 2001. te ističe kako je pobijana presuda suprotna već zauzetom pravnom shvaćanju u citiranim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

Pravno pitanje koje se odnosi na pravni karakter kumuliranja naknade štete i osigurane svote, važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je shvaćanje drugostupanjskog suda u suprotnosti sa pravnim shvaćanjima iznesenima u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, između ostalog, u suprotnosti s odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koju se tužitelj poziva ali i sa odlukama ovog suda Revr-371/17 od 17. listopada 2018., Revr-1563/16 od 1. veljače 2017., Rev-1259/07 od 15. siječnja 2008. i dr.

 

Pitanje kumuliranja naknade štete i osigurane svote uređeno je odredbama čl. 948. ZOO. Prema odredbi čl. 948. st. 2. ZOO pravo na naknadu od treće osobe odgovorne za nastupanje osiguranog slučaja pripada osiguraniku odnosno korisniku nezavisno od njegova prava na osiguranu svotu. Prema odredbi st. 3. istog članka odredba prethodnog stavka ne odnosi se na slučaj kad je osiguranje od posljedica nesretnog slučaja ugovoreno kao osiguranje od odgovornosti.

 

Iz navedenih odredbi proizlazi da za pitanje mogućnosti kumuliranja naknade štete i osigurane svote odlučno o kakvom se osiguranju radi, odnosno na temelju kojeg je osiguranja je oštećeniku isplaćena naknada. Ako se radi o ugovoru o osiguranju od nesretnog slučaja, dopuštena je kumulacija zahtjeva prema štetniku i osiguratelju. Međutim, kumulacija zahtjeva nije dopuštena kad je osiguranje od posljedica nesretnog slučaja ugovoreno kao osiguranje od odgovornosti.

 

Polica kombiniranog kolektivnog osiguranja No … nije zaključena kao ugovorno osiguranje od odgovornosti poslodavca kojim bi poslodavac osigurao svoju odgovornost za posljedice nesretnih slučajeva u kojima bi nastradali njegovi radnici. Kod takvog osiguranja bi poslodavac bio osiguranik i tada bi valjalo primijeniti odredbu čl. 948. st. 3. ZOO.

 

U konkretnom slučaju je riječ o ugovoru o osiguranju kojim je poslodavac za sve svoje radnike ugovorio isplatu ugovorene svote za posljedice nesretnog slučaja bez obzira gdje se i kada se takav slučaj dogodi. U takvoj situaciji nema osnove da se tužitelju uračunava isplaćeni iznos po osnovi kolektivnog osiguranja od posljedica nesretnog slučaja u pripadajuću mu naknadu štete.

 

Nakon svega izloženog treba zaključiti da se drugostupanjska odluka temelji na shvaćanju koje je suprotno shvaćanju revizijskog suda te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, pa je valjalo (čl. 395. st. 1. ZPP) reviziju tužitelja uvažiti i preinačiti drugostupanjsku odluku na način kako je to učinjeno u izreci ove presude.

              Kad se povodom pravnog lijeka preinačuju nižestupanjske odluke, potrebno je odlučiti o ukupnim troškovima spora (čl. 166. st. 2. ZPP).

 

              Trošak tužitelja, obračunat je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 69/93, 87/93, 16/94 i 11/96), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 91/04, 37/05 i 59/07) i Tarifi o i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 148/09), a uz primjenu odredbe članka 155. ZPP te vrijednost predmeta spora od 364.944,44 kuna.

 

              Tužitelju su kao opravdani priznati troškovi: 395 bodova za sastav tužbe (Tbr 8/1 tarife), po 50 bodova za sastav tri podneska (od 28. rujna 2009., 11. ožujka 2009. i 2. travnja 2009.- Tbr 8/3 Tarife) te za zastupanje na dva ročišta (16. ožujka 2005. i 13. svibnja 2011.- Tbr 9/1 Tarife), po 500 bodova za sastav deset podnesaka (od 11. travnja 2005., 19. ožujka 2007., 8. lipnja 2007., 12. studenog 2007., 31. siječnja 2008., 5. svibnja 2008., 19. svibnja 2008., 22. kolovoza 2008., 17. rujna 2008. i 2. veljače 2009. (Tbr 8/1 Tarife) te za zastupanje na deset ročišta (19. rujna 2005., 27. rujna 2007., 7. studenog 2007., 18. travnja 2008., 19. svibnja 2008., 29. kolovoza 2008., 17. listopada 2008., 21. studenog 2008., 28. siječnja 2009. i 25. svibnja 2009.), zatim po 250 bodova za zastupanje na jedanaest ročišta (13. lipnja 2005., 3. svibnja 2007., 4. lipnja 2007., 13. srpnja 2007., 5. rujna 2007., 10. siječnja 2008., 1. veljače 2008., 26. lipnja 2008., 18. rujna 2008., 19. ožujka 2009. i 28. travnja 2009.), zatim 100 bodova za zastupanje na ročištu 16. lipnja 2011., 312,5 bodova za sastav žalbe od 7. rujna 2009. i 25 bodova za sastav podneska do 14. travnja 2011. Dakle, tužitelju je ukupno priznato 13832,5 bodova. Kada se navedeni broj bodova pomnoži s vrijednošću boda od 10,00 kuna, dobije se iznos od 138.325,00 kuna. Na navedeni iznos tužitelju pripada i PDV od 31.814,75 kuna (Tbr 42 Tarife) pa je ukupno priznat trošak tužitelju od 170.139,75 kuna. Tome valja pridodati trošak uplaćenih predujmova za provedena vještačenja u iznosu od 6.252,00 kuna kao i trošak revizije (Tbr 10/4 Tarife) uz pripadajući PDV u iznosu od 1.875,00 kuna.

 

Tuženiku su kao opravdani priznati troškovi uplaćenog predujma za provedena vještačenja u iznosu od 7.934,40 kuna.

 

              Kako je tužitelju ovom postupku ukupno dosuđen iznos od 202.346,66 kuna (130.346,66 + 72.000,00 kuna) od zatraženih 364.944,44 kuna, to mu je u omjeru od 55% i dosuđen parnični trošak.

 

              Razmjerno uspjehu stranaka u ovoj parnici, tužitelju je od ukupnog troška od 170.139,75 kuna trebalo priznati 93.577,00 kuna, time da se navedenom iznosu treba pribrojiti trošak vještačenja u cijelosti kao i trošak revizije u cijelosti. Dakle, ukupno je priznat trošak tužitelja od 101.704,00 kuna dok je uvažavajući uspjeh tuženika u parnici istome trebalo priznati trošak u iznosu od 3.570,48 kuna.

 

              Prebijanjem priznatih troškova stranaka proizlazi da je tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 98.133,52 kuna pa je odlučeno kao u izreci pod toč. 2.

 

Zagreb, 10. lipnja 2020.

 

              Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.