- 1 -              Rev 576/2019-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 576/2019-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. R. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica J. N., odvjetnica u Z., protiv tuženika M. G. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. Đ., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6963/16-3 od 28. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-582/15-26 od 1. srpnja 2016., u sjednici održanoj 10. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja R. R. iz Z., koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da su ništetni:

 

Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 11. travnja 1997. godine sklopljen između D. L. rođ. F., JMBG: … iz …i M. G., JMBG: … iz Z., broj ovjere R2-91/97 kod Općinskog suda u Karlovcu i Aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju od 8. prosinca 2000. godine sklopljen između D. L. rođ. F., JMBG: … iz P. J., i M. G., JMBG: … iz Z., broj ovjere R2-41/00 kod Općinskog suda u Korenici.

 

II. Nalaže se nadležnom zemljišnoknjižnim sudu brisanje prava vlasništva upisanog za korist M. G. na temelju rješenja Z-146/00 i Z-513/11 i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini opisanoj kao zk.č.br. 723/1 k.o. P. J., u naravi kućište, oranica površine 783 hvati i zk.č.br. 723/3 k.o. P. J. u naravi kućište, kuća i dvorište površine 159 hvati, upisano u zk.ul.br. 895 k.o. P. j. u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, zemljišnoknjižni odjel K., u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, u roku od 15 dana.", u cijelosti kao neosnovan.

 

II. Nalaže se tužitelju R. R. da isplati tuženiku M. G. prouzročeni parnični trošak u iznosu od 25.000, kuna u roku od 15 dana.

 

U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.250,00 kuna odbija se kao neosnovan.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti, a podredno ukinuti pobijane presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odgovoru na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja je neosnovana.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju od 11. travnja 1997. i Aneksa ugovora o doživotnom uzdržavanju od 8. prosinca 2000. sklopljenog između D. L. i tuženika, te brisanje upisanog prava vlasništva na i uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja na nekretninama z.k. č.br. 723/1 k.o. P. j. i z.k. č.br. 723/3 k.o. P. j.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

 

- da su D. L. kao primateljica uzdržavanja i tuženik kao davatelj uzdržavanja dana 11. travnja 1997. sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju, ovjeren pred Općinskim sudom u Karlovcu, kojim je davatelj uzdržavanja, tuženik, preuzeo svu skrb o primateljici uzdržavanja, a primateljica uzdržavanja navedenim ugovorom daje tuženiku svu svoju nepokretnu imovinu (koja se odnosi i na kuću koja će biti izgrađena u obnovi), a naročito upisanu u z.k. ul. br. 38 k.o. P. i to cijeli svoj suvlasnički dio koji se sastoji od 33,48 dijela k.č. br. 723/1 3j, 60 čhv 732/2, 1006 čhv, 723/3 kuća (zapaljena) s 150 čhv i 724/1 s 1029 čhv,

 

- da su ugovorne strane, dana 8. prosinca 2000. sklopile aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju, kojim su točno označile nekretnine koje primateljica uzdržavanja ostavlja na ime doživotnog uzdržavanja davatelju uzdržavanja u cijelosti i to nekretnine upisane u z.k. ul. 895 k.o. P. j. i to k.č. br. 723/1 u naravi kućište oranica površine 2 j i 783 čhv i k.č. br. 723/3 u naravi kućište, kuća i dvorište površine 159 čhv, te je navedeno da primateljica uzdržavanja ostavlja davatelju uzdržavanja svoju obnovljenu kuću u …, kao i sve pokretnine koje se nađu u kući,

 

- da je navedeni ugovor o doživotnom uzdržavanju kao i njegov aneks sastavljen sukladno odredbama čl. 122. ovdje mjerodavnog Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 52/71, 47/78 i 56/00 – dalje ZON) odnosno u pisanoj formi i ovjeren pred sucem općinskog suda,

 

- da je tuženik ispunio svoje obveze kao davatelj uzdržavanja sukladno odredbama ugovora.

 

Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da su predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju od 11. travnja 1997. kao i njegov aneks od 8. prosinca 2000. valjano sastavljeni i savjesno ispunjavani od strane tuženika te da tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki za ništavost toga ugovora kao niti njegovoga aneksa, u smislu odredbe čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 - dalje: ZOO), slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev.

 

Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tužitelja, potvrdio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 368. st. 2. ZPP, pritom ocijenivši da je tužbeni zahtjev neosnovan iz drugih razloga, ali ne onih koje navodi sud prvoga stupnja. Prema stavu drugostupanjskoga suda tužitelj nije aktivno legitimiran zahtijevati utvrđenje ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju od 11. travnja 1997. i aneksa toga ugovora od 8. prosinca 2000. sklopljenog između M. G. kao davatelja uzdržavanja i sada pokojne D. L. kao primateljice uzdržavanja, budući da nije dokazao da ima pravni interes za utvrđenje ništavosti predmetnog ugovora i njegova aneksa, već u tužbi navodi kako ima "moralnu i građansku dužnost podnijeti tužbu.

 

U reviziji tužitelj ističe kako drugostupanjski sud nije imao ovlast izvan zahtjeva i dispozicija stranaka odlučivati o aktivnoj legitimaciji tužitelja, koju u postupku tuženik nije osporio.

 

Suprotno navodima revidenta, drugostupanjski sud nije prekoračio svoje ovlasti kada je odlučivao o aktivnoj legitimaciji tužitelja, budući da je tuženik navedeni prigovor istaknuo još u tijeku prvostupanjskog postupka u podnesku od 16. studenog 2015. (listovi 177 - 182 spisa).

 

U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj osporava pravilnost primjene odredbe čl. 109. st. 1. ZOO.

 

Odredbom čl. 109. st. 1. ZOO propisano je da na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Prema stavku 2. istog članka pravo zahtijevati utvrđenje ništavosti ima i državni odvjetnik.

 

Sukladno tome, tužitelj je morao dokazati da je zainteresirana osoba, u smislu citirane odredbe. U konkretnom slučaju tužitelj osporava valjanost ugovora sklopljenog između dviju fizičkih osoba, kojima se uređuju njihovi međusobni odnosi privatnopravne naravi. S obzirom da navedeni ugovorni odnos ni na koji način ne utječe na interese tužitelja, niti se dotiče javnih interesa, pozivanje na moralnu i građansku dužnost, nije dostatno da bi se tužitelja moglo smatrati zainteresiranom osobom u konkretnom slučaju. Prema tome, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 109. st. 1. ZOO.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 10. lipnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.