- 1 -              Rev 1518/2015-2

Broj: Rev 1518/2015-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. N. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Republika Hrvatska – Ministarstvo pravosuđa, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko – upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž - 3232/14-2 od 3. travnja 2015., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda, te preinačeno rješenje Općinskog suda u Zadru broj P - 1453/06 od 29. rujna 2014., u sjednici održanoj 10. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se drugostupanjska presuda i rješenje, te predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete (po osnovu pretrpljenog straha 30.000,00 kuna, duševnih bolova zbog povrede ugleda i časti 80.000,00 kuna, te duševnih bolova zbog povrede slobode 10.000,00 kuna, sve s pripadajućom zateznom kamatom), dok je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja (za iznos od 170.000,00 kuna po osnovu duševnih bolova zbog povrede ugleda i časti i 70.000,00 kuna po osnovu duševnih bolova zbog povrede slobode, sve s pripadajućom zateznom kamatom). Odlukom o troškovima postupka (drugostupanjskim rješenjem) preinačeno je prvostupanjsko rješenje na način kojim je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku 4.000,00 kuna.

Protiv drugostupanjske odluke reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud istu preinači shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Neosnovano se tužitelj poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 365. st. 1. ZPP-a u dijelu kojim je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu za iznos od 80.000,00 kuna po osnovu pretrpljenih duševnih bolova. Naime, iako se tuženik u svojoj žalbi posebno izjasnio o visini pravične novčane naknade prema svim vidovima dosuđene neimovinske štete (pa tako obzirom na visinu pravične novčane naknade dosuđene po osnovu duševnih bolova zbog povrede ugleda i časti), u uvodnom dijelu žalbe ustraje u prigovoru zastare kojeg je istakao u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, pri kojem prigovoru posebno ne izdvaja pojedine oblike štete. Iz navedenog, kao i iz sadržaja uvodnog dijela žalbe, drugostupanjski sud je pravilno cijenio da tuženik prvostupanjsku presudu pobija u dijelu u kojem stranka nije uspjela u sporu (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koju trpi u uzročnoposljedičnoj vezi s neopravdanom osudom i neutemeljenim uhićenjem u smislu odredbe čl. 476. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04, 115/06, 158/08, 76/09 i 86/11 – dalje: ZKP).

Pobijanom presudom prihvaćen je prigovor zastare i tako odbijen zahtjev tužitelja na činjeničnom utvrđenju da je presuda kojom se tužitelj oslobađa optužbe (presuda Županijskog suda u Zadru broj Kž – 7/01 od 12. lipnja 2001.) dostavljena odvjetniku koji je u tom postupku bio branitelj tužitelja 26. lipnja 2001. godine, dok je tužitelj prekinuo zastaru tek odštetnim zahtjevom podnijetim 29. lipnja 2004. u smislu odredbe čl. 477. st. 2. ZKP-a. Navedenim se prema ocjeni drugostupanjskog suda tužitelj odštetnim zahtjevom obratio tuženiku nakon proteka zastarnog roka od tri godine predviđenog odredbom čl. 477. st. 1. ZKP-a.

Prema odredbi čl. 477. st. 1. ZKP-a, pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud – od dana primitka odluke višeg suda. Iako navedenom odredbom nije izrijekom regulirano je li riječ o danu u kojem je odluku višeg suda primio branitelj ili okrivljenik, navedenu odredbu prema shvaćanju ovog suda treba tumačiti na način da se rok računa od kasnijeg dana analogno odredbama ZKP-a koje reguliraju pravo na podnošenje žalbe (čl. 362. st. 2. ZKP-a). Kod ovog pravnog shvaćanja ovaj sud je imao u vidu i da je riječ o posebnom pravnom uređenju vremena potrebnog za zastaru, koje za razliku od općih pravila obveznog prava u kojima su za tražbine nastale iz građanskog delikta predviđena dva roka zastarijevanja (subjektivni i objektivni - čl. 230. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18/), predviđa trogodišnji rok koji se u konkretnom slučaju računa od dana primitka odluke višeg suda.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa u pobijanoj odluci nije utvrđeno kada je tužitelj zaprimio odluku kaznenog suda. Kako zbog pogrešne primijene materijalnog prava drugostupanjski sud nije cijenio navedene okolnosti činjeničnog stanja odlučnog za odluku o postavljenom zahtjevu tužitelja u ovoj pravnoj stvari, to ne postoje uvjeti za preinačenje odluke. Zbog navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku odluku i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci, a kako to nalaže odredba čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 10. lipnja 2020.