- 1 -              Rev 2967/2015-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2967/2015-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstva poljoprivrede, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u O., protiv tuženika 1. N. Đ. iz T., OIB: ..., 2. P. B. iz G., OIB: ..., 3. A. B. iz G., OIB: ..., 4. V. K. iz T., OIB: ... i 5. I. Č. iz D., OIB: ..., svi zastupani po punomoćniku J. F., odvjetniku iz O., radi isplate, rješavajući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3074/14-2 od 10. rujna 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-75/2013-27 od 26. svibnja 2014., u sjednici održanoj 10. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3074/14-2 od 10. rujna 2015. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim se od tuženika traži da solidarno isplate tužiteljici iznos od 1.665.142,20 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, te da joj naknade parnični trošak u iznosu od 117.690,08 kuna (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljici da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 160.686,23 kune sa zateznim kamatama od 27. svibnja 2014. do isplate (točka II. izreke).

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je podnijela reviziju iz članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači presudu suda drugog stupnja i presudu suda prvog stupnja na način da prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka i troškova sastava revizije.

 

Tuženici u odgovoru na reviziju osporavaju revizijske navode tužiteljice i predlažu istu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Revizija tužiteljice je osnovana.

 

Sukladno odredbi članka 392.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U odnosu na navode revidentice kojima ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka valja odgovoriti da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

Valja napomenuti da pogrešan pravni pristup u rješenju spora ne znači sam po sebi ujedno počinjenje apsolutno bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, ako je unatoč pogrešnoj primjeni odredaba materijalnog prava moguće ispitati zakonitost pobijane presude.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženicima, članovima Poljoprivredne zadruge M., radi isplate iznosa od 1.665.142,20 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, s naslova isplaćenih poticaja zadrugarima za proizvodnju kravljeg mlijeka.

 

U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja:

 

- da su tuženici bili članovi Poljoprivredne zadruge M., s time da je ukupno bilo 106 zadrugara,

 

- da je tužiteljica navedenoj zadruzi na ime poticaja zadrugarima za proizvodnju kravljeg mlijeka u razdoblju od siječnja 2003. do listopada 2003. isplatila iznos od 1.998.170,64 kuna, s time da je Poljoprivredna zadruga M. 30. siječnja 2004. izvršila povrat dijela poticaja u iznosu od 333.028,44 kuna,

 

- da je rješenjem Ureda državne uprave Osječko-baranjske županije, Službe za gospodarstvo od 16. veljače 2004. naloženo Poljoprivrednoj zadruzi M. da isplati tužiteljici iznos od 1.665.142,00 kuna, prema kojem rješenju navedena zadruga nije postupila,

 

- da je na temelju navedenog rješenja kao ovršne isprave pokrenut ovršni postupak pod brojem Ovr-659/04, te je određena ovrha pljenidbom novčanih sredstava sa računa Poljoprivredne zadruge M., nakon čega je na prijedlog ovrhovoditelja određena promjena predmeta odnosno sredstva ovrhe pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina Poljoprivredne zadruge M., da bi sud rješenjem od 15. ožujka 2007. obustavio ovršni postupak jer kod ovršenika nisu pronađene stvari koje mogu biti predmet ovrhe,

 

- da je odredbom članka 28. Ugovora o osnivanju Poljoprivredne zadruge M. propisano da zadruga u pravnom prometu odgovara za svoje obveze svojom imovinom, a za obveze koje se ne mogu namiriti iz sredstava zadruge odgovaraju zadrugari do visine članskog uloga koji imaju u zadruzi,

 

- da je odredbom članka 29. navedenog Ugovora propisano da imovinu zadruge čine ulozi zadrugara i imovina stečena poslovanjem zadruge, dok je odredbom članka 12. Ugovora određeno da su ulozi zadrugara jednaki i iznose 200,00 kuna,

 

- da je u sudskom registru nadležnog trgovačkog suda navedeno da za obveze zadruge koje se ne mogu namiriti iz imovine zadruge, odgovaraju zadrugari supsidijarno, i to do visine članskog uloga kojeg imaju u zadruzi.

 

S obzirom na utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je zaključio da ni zakonom o zadrugama, niti Ugovorom o osnivanju zadruge nije bila propisana odgovornost zadrugara za obveze zadruge privatnom imovinom koja nije unesena kao vlasništvo u zadrugu, već je Ugovorom propisana supsidijarna odgovornost zadrugara do visine članskog uloga kojeg imaju u zadruzi, te odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Pored navedenog, sud prvog stupnja je našao osnovanim i prigovor zastare kojeg su tuženici istaknuli u odgovoru na tužbu, s obzirom da je odredbom članka 1019. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) propisano da obveza jamca u slučaju kad je rok zastarijevanja obveze glavnog dužnika dulji od dvije godine, zastarijeva nakon isteka roka dvije godine od dospjelosti obveze glavnog dužnika, izuzev kad jamac odgovara solidarno s dužnikom. Kako se u konkretnom slučaju, prema ocjeni suda prvog stupnja, ne radi o solidarnom već supsidijarnom jamstvu, a od dana obustave ovršnog postupka koji je vođen protiv glavnog dužnika Poljoprivredne zadruge M., a kojim je zastarijevanje prekinuto (15. ožujka 2007.), pa do 21. kolovoza 2009., kad je pokrenut predmetni postupak, je protekao rok od dvije godine, to je potraživanje tužiteljice prema tuženicima zastarjelo.

 

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužiteljice i potvrdio presudu suda prvog stupnja prihvaćajući stav suda prvog stupnja da niti zakonom, a niti Ugovorom o osnivanju zadruge, nije propisana odgovornost zadrugara za obveze zadruge privatnom imovinom, nego je navedenim Ugovorom propisana supsidijarna odgovornost zadrugara do visine članskog uloga (200,00 kuna).

 

Osnovan je istaknuti prigovor pogrešne primjene materijalnog prava iz sljedećih razloga.

 

Naime, odredbom članka 28. Ugovora o osnivanju Poljoprivredne zadruge određeno je da zadruga u pravnom prometu odgovara za svoje obveze svojom imovinom, te da se za obveze koje se ne mogu namiriti iz sredstava zadruge odgovaraju i zadrugari do visine članskog uloga koji imaju u zadruzi. Odredbom članka 22. Zakona o zadrugama („Narodne novine“ broj 53/91, 36/95 i 12/02) propisano je da zadruga u pravnom prometu odgovara za svoje obveze svojom imovinom, s time da za obveze koje se ne mogu namiriti iz sredstava zadruge odgovaraju zadrugari, u skladu sa zakonom i pravilima zadruge.

 

Nadalje, članak 2. Zakona o zadrugama upućuje na primjenu pravila o ortakluku, a upravo navedena pravila ukazuju da kad svoje obveze zadruga ne može ispuniti, da tada njezine obveze postaju zajedničke obveze svih zadrugara koji za njih odgovaraju razmjerno svojim ulozima i cijelom svojom imovinom (članak 647.u - članak 647.ž ZOO).

 

Stoga je pogrešno shvaćanje nižestupanjskih sudova da zadrugari za obveze zadruge odgovaraju samo članskim ulogom.

 

Iz navedenih razloga, zbog pogrešnog pravnog pristupa da članovi zadruge odgovaraju samo članskim ulogom, na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP valjalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Ovo stoga što je tužiteljica kao jedan od žalbenih razloga isticala da je sud prvog stupnja pogrešno odlučio o istaknutom prigovoru zastare od strane tuženika, a sud drugog stupnja je propustio ocijeniti navedeni žalbeni prigovor tužiteljice, zbog čega nisu postojali uvjeti za preinačenje presuda.

 

Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP).

 

O troškovima nastalim u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

 

Zagreb, 10. lipnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Mirjana Magud, v.r.