Broj: Rev-x 184/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz F., SAD, zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku iz Z., protiv tuženika S. A. iz D., zastupanog po punomoćniku Ž. V., odvjetniku iz D., radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-102/09 od 5. svibnja 2011., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-43/01 od 16. rujna 2008., u sjednici održanoj 3. srpnja 2013.,

p r e s u d i o   j e

              Revizija tužitelja M. K. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

              "Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

              Dužan je tuženik S. A. osloboditi od osoba i stvari stanove u prizemlju i na prvom katu stambene zgrade izgrađene na čest. zem. 550/25 z.ul. 905 k.o. G. (sada čest. zgr. 2396, izgrađena na čest. zem. 550/154 z.ul. 904 k.o. G.) te ih predati u posjed i vlasništvo tužitelju M. K., koje obveze se može osloboditi isplatom tužitelju protuvrijednosti iznosa od 170.000 $ (stosedamdesetisuća američkih dolara) prema središnjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznom kamatom po stopi koju OTP banka d.d. plaća na USD depozite po viđenju od dana podnošenja tužbe do 31.12.2005.g. po stopi od 15% godišnje od 1.1.2006. do 31.12.2007. g. te po stopi određenoj u čl. 29. Zakona o obveznim odnosima od 01.01.2008.g. do isplate, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

              Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 206.180,00 kn u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Žalba se djelomično uvažuje a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P.43/01 od 16. rujna 2008.;

a) potvrđuje u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev;

b) preinačuje u odluci o parničnim troškovima te se tužitelju nalaže naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 105.164 kn, a odbija tuženikov zahtjev preko tog iznosa."

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz nalaganje da tuženik naknadi parnični trošak.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i  84/08 – dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom, u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

U reviziji tužitelj ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. ZPP koja je učinjena pred sudom prvog stupnja. Revident navodi kako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev jer je sud odlučio o dijelu zahtjeva koji predstavlja građanskopravnu ponudu (alternativno ovlaštenje u smislu odredbe čl. 327. ZPP-a). Ovaj revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka sud nije ispitivao s obzirom da revident nije u žalbi kojom je pobijao prvostupanjsku presudu naveo počinjenje navedene bitne povrede, a ne radi se o bitnoj povredi koja je učinjena tek pred drugostupanjskim sudom (čl. 385. st. 3. ZPP-a).

Nadalje, drugostupanjska presuda posjeduje sve razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u međusobnom proturječju, a ujedno je drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene navode koji su od bitnoj značaja. Stoga nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP-a.

Ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju sud pazi po službenoj dužnosti.

Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik oslobodi od osoba i stvari stanove u prizemlju i na prvom katu koji se nalaze u stambenoj zgradi u k. o. G. te da mu je preda u posjed. Svoj zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je on vlasnik stvarnih stanova, da ih tuženik posjeduje bez valjane pravne osnove jer po tužiteljevoj ocjeni isti je stupio u posjed navedenih stanova na temelju ništetnog kupoprodajnog ugovora od 29. ožujka 1989. i Aneksa tog ugovora. Razlog ništetnosti tužitelj smatra da je nevaljana punomoć punomoćnice M. Ć. koja je kao punomoćnik tužitelja sklopila navedene ugovore.

U tijeku postupku pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice da su:

- M. Ć. kao punomoćnik tužitelja i tuženik su dana 29. ožujka 1989. sklopili kupoprodajni ugovor te dana 9. lipnja 1989. Aneks tom ugovoru; da su predmet tog ugovora bili stanovi na prizemlju i prvom katu zgrade izgrađene na kat. čest. br. 550/25 k.o. G., te da je kupoprodajna cijena iznosila 250.000.000 ondašnjih dinara,

- da je M. Ć. imala punomoć za prodaju navedenih nekretnina koja nije sadržavala odredbu o cijeni;

- da je kupoprodajni ugovor realiziran te da isti nije raskinut zbog neispunjenja;

- da je tuženiku predana u posjed nekretnina koja je predmet kupoprodaje;

- da se isti na temelju ugovora o kupoprodaji uknjižio kao zemljišno-knjižni vlasnik i da se nalazi u posjedu navedene nekretnine.

Na temelju tako utvrđenih činjenica sudovi su odbili tužbeni zahtjev  na predaju u posjed nekretnine tužitelju.

Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 – dalje: ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu  ona preda svoj posjed te stvari.

Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZV da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

U konkretnom slučaju pravilno su sudovi zaključili da su stanovi u vlasništvu tuženika, a ne u vlasništvu tužitelja i da je tuženik temeljem valjane pravne osnove u posjedu navedenih stanova.

Suprotno tužiteljevim tvrdnjama kupoprodajni ugovor od 29. ožujka 1989. s Aneksom od 9. lipnja 1989. nije ništav zbog toga što punomoć nije sadržavala odredbu o kupoprodajnoj cijeni (čl. 87. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO)). U punomoći je punomoćnica M. Ć. imala ovlaštenje da u ime tužitelja sklopi kupoprodajni ugovor za predmetne nekretnine što je ista i učinila i primila kupoprodajnu cijenu.

S obzirom da je punomoćnica sklopila valjani pravni posao te da isti nije raskinut i da je na temelju istog proveden upis vlasništva tuženika u zemljišne knjige, valjana je ocjena sudova kako tužitelj nije dokazao da su predmetne nekretnine njegovo vlasništvo te stoga je valjanom primjenom odredbe čl. 162. ZV-a odbio tužbeni zahtjev u cijelosti. Sudovi su također utvrdili da u tijeku sklapanja ugovora punomoćnica nije prekoračila ovlasti iz punomoći (čl. 87. ZOO-a).

Ujedno u reviziji revident navodi ocjenu provedenih dokaza i tim ističe revizijski razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja zbog kojeg revizijski sud nije ispitivao odluku (čl. 385. ZPP-a).

Kako se nisu ostvarili revizijski razlozi, a ne postoje ni povrede zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju i presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 3. srpnja 2013.