1                              Poslovni broj: 6 UsImio-370/19-8

Poslovni broj: 6 UsImio-370/19-8

             

 

 

 

       REPUBLIKA  HRVATSKA

       UPRAVNI SUD U SPLITU

            Split, Put Supavla 1

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Lidije Kraljević, u upravnom sporu tužitelja I. S. iz M., zastupan po opunomoćeniku H. K., odvjetniku u D., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, zastupanog po generalnom opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u S., radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, nakon javne rasprave zaključene 9. lipnja 2020. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, objavljene 10. lipnja 2020.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I    Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/19-01/700, Urbroj: 522-05/1-1-2-19-4 od 28. listopada 2019.

II      Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

 

 

Obrazloženje 

 

Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-562-02/19-01/700, Urbroj: 522-05/1-1-2-19-4 od 28. listopada 2019. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Odjela za hrvatske branitelje, D., Klasa: UP/I-562-02/18-02/95, Urbroj: 2117-05-02/2-19-18 od 6. lipnja 2019., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata uslijed bolesti PTSP. 

              Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi kako iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da tužitelj ima manifestiran i evidentiran PTSP, ali da PTSP nije posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Tvrdi kako iz nalaza i mišljenja kliničkog psihologa prof. V. R. S. od 15. listopada 2019. proizlazi da ispitivanje PTSP-a ukazuje na postojanje istog poremećaja i zaključuje da nalazi govore o posttraumatskom stresnom poremećaju (F43.1.) sa strukturalnim pomakom (F62.0) s depresivnim poremećajem (F33) s psihosomatskim pomakom (F54). Smatra da se zaključak o nepostojanju uzročne veze iz obrazloženja pobijanog rješenja i nalaza i mišljenja revizijskog vijeća, Evidencijski broj vještačenja: …, Klasa: 561-01/18-02/1006 od 16. svibnja 2019., te nalaza i mišljenja Evidencijski broj vještačenja br. … od 19. listopada 2019. ne može opravdati činjenicom što se poremećaj evidentirao tek prvim nalazom o liječenju oboljenja PTSP od 25. srpnja 2018., dakle 24 godine po razvojačenju. Navodi da ako postoji PTSP, a po mišljenju Komisije ne postoji uzročna veza, radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja te pravilne primjene materijalnog prava bi trebalo dati odgovor koji je događaj uzrokovao PTSP, ako nije sudjelovanje u Domovinskom ratu. Budući ne postoji takav događaj, a stoga ni odgovor na pitanje uzročnosti pojave PTSP-a, zaključak o nepostojanju uzročne veze je preuranjen i ne može se ispitati, zbog čega je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.

              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je drugostupanjsko rješenje u cijelosti pravilno i zakonito te u bitnom ponavlja navode iz obrazloženja istog.  Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

              U sporu je održana rasprava 9. lipnja 2020., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

              Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.             

              Predmetni upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 17. kolovoza 2018. za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata po osnovi oboljenja PTSP-a, u smislu odredbe članka 173. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., dalje u tekstu ZOHBDR-a).

Odredbom članka 12. stavka 1. ZOHBDR-a propisano je da hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog: a) rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, b) zatočeništva u neprijateljskom zatvoru, logoru ili drugom neprijateljskom objektu tijekom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ili c) bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

Odredbom članka 179. f) ZOHBDR-a propisano je da se status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, utvrđuje se u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nakon nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz članka 181. stavka 1. ovoga Zakona.

              Odredbom članka 181. stavka 1. ZOHBDR-a propisano je da činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, činjenica o uzroku smrti hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata radi ostvarivanja statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, činjenica postojanja oštećenja organizma radi priznavanja prava na doplatak za njegu i pomoć druge osobe, činjenica postojanja oštećenja organizma radi priznavanja prava na ortopedski doplatak, činjenica postojanja oštećenja organizma radi priznavanja prava na doplatak za pripomoć u kući, činjenica oštećenja organizma radi ostvarivanja prava na naknadu troška prilagodbe osobnog automobila i činjenica nesposobnosti za privređivanje utvrđuje se na temelju nalaza i mišljenja koje daje posebna organizacijska jedinica Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom koja provodi medicinska vještačenja u postupcima ostvarivanja statusa i prava iz ovoga Zakona sukladno posebnom propisu.

              Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je u upravnom postupku utvrđeno da je tužitelj kao hrvatski branitelj sudjelovao u obrani suvereniteta RH u Domovinskom ratu u razdoblju od 12. kolovoza 1993. do 22. siječnja 1994., kako proizlazi iz Potvrde MORH, Područnog odsjeka za poslove obrane D. od 26. ožujka 2018.

              Utvrđeno je kako je tužitelj evidentiran u Evidenciji hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata sa 164 dana borbenog sektora, kako proizlazi iz Potvrde Ministarstva hrvatskih branitelja od 27. studenoga 2018.

              Utvrđeno je kako je tužitelj kao pripadnik ... inženjerijsko-pontonirske bojne postrojbe u razdoblju od 12. kolovoza 1993. do 22. siječnja 1994. provodio zadaće inženjerijskog uređenja i razminiranja prostora na J. bojištu (ratni put, HRM-a, Zapovjedništva od 30. kolovoza 2018.).

              U postupku je pribavljena stručna procjena OB D., u skladu sa odredbom članka 181. stavka 2. ZOHBDR-a, radi stručne procjene o postojanju/nepostojanju uzročno-posljedične veze između bolesti i sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta RH, u skladu sa Pravilnikom o načinu provedbe stručne procjene u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida („Narodne novine“ 27/18.), te je doneseno mišljenje od 2. siječnja 2019. prema kojem je tijelo stručne procjene utvrdilo kako ne postoji uzročno-posljedična veza između pojave bolesti PTSP-a i sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

              Pribavljen je nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u S., Klasa: 561-01/19-02/1006, Urbroj: 426-04-06-01/4-19-3 od 26. veljače 2019., kojim je utvrđeno kako prvi nalaz psihijatra od 25. srpnja 2018. dr. J., pod slikom elementi PTSP-a i depresivni poremećaj, što je potvrdila i psihologijska obrada 30. srpnja 2018. - prof. R. S.. Utvrđeno je kako se opisani simptomi ne mogu dovesti u vezu sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta RH te uvažavajući stručnu procjenu ovlaštene zdravstvene ustanove bolesti PTSP-a stavlja pod točku 3. nalaza i mišljenja.

              Navedeni nalaz i mišljenje, u skladu sa odredbom članka 182. ZOHBDR-a, dostavljen je revizijskom vijeću koje je u svom nalazu i mišljenju, Klasa: 561-01/19-02/1006, Urbroj: 426-04-03/13-19-4 od 16. svibnja 2019. navelo kako je suglasno s ocjenom vijeća vještaka u prvom stupnju, te utvrdilo kako je prvi nalaz psihijatra od 25. srpnja 2018., potom nalaz psihologa, te kako sukladno tome smatraju da se bolest PTSP ne može dovesti u svezu sa sudjelovanjem branitelja u obrani suvereniteta RH.

              Prvostupanjsko upravno tijelo rješenjem od 6. lipnja 2019. odbilo je zahtjev tužitelja kao neosnovan, temeljem nalaza i mišljenja od 26. veljače 2019., koji nalaz je potvrđen revizijskim nalazom i mišljenjem od 16. svibnja 2019., a sve u skladu sa  odredbom članka 12. stavka 1. točke c) ZOHBDR-a.

              Odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv spomenutog prvostupanjskog rješenja, drugostupanjsko upravno tijelo pribavilo je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, Klasa: 561-01/19-02/1006, Urbroj: 426-04-03/16-19-8, evidencijski broj: 312978 od 19. listopada 2019.

              Vijeće viših vještaka je utvrdilo kako je tužitelj sudionik Domovinskog rata od 8. mjeseca 1993. do 1. mjeseca 1994. ukupno 164 dana u ... inžinjersko - pontonirska bojna; te kako je 22. prosinca 1993. proglašen nesposobnim za vojnu službu radi psihoze.

              Utvrdili su kako se tužitelj liječi zbog povišenog krvnog tlaka, bolesti štitnjače i prostate; u medicinskom kartonu je razvidno da se još 1983. liječio radi sindroma borderline (MKB-9 295.9), te se 1988. liječio radi neurotskih smetnji (MKB-9 šifra 300), a isto je upisano i 26. lipnja 1991.

              Utvrdili su kako tužitelj gotovo 24 godine po razvojačenju nije imao smetnji koje bi bile u dovoljnoj mjeri klinički značajne da bi zatražio liječničku pomoć, a prvi nalaz o liječenju oboljenja PTSP potječe od 25. srpnja 2018.

              Nadalje, vijeće viših vještaka je utvrdilo kako je stručnom procjenom koja je provedena u OB D. 2. siječnja 2019. Povjerenstvo donijelo odluku da se bolest PTSP kod tužitelja ne može dovesti u svezu sa njegovim sudjelovanjem u obrani suvereniteta RH.

              Također, utvrđuju kako je vijeće vještaka od 26. veljače 2019. ocijenilo da se opisani simptomi ne mogu dovesti u svezu sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta RH.

              Zaključno, utvrđuju kako su pozorno proučili navode iz žalbe tužitelja te na osnovu osobnog pregleda, priloženog ratnog puta i dokumentacije u spisu te procjene vrste terapije, dinamike liječenja i opisane kliničke slike, utvrdili kako ne nalaze uporišta procjeni o postojanju oštećenja organizma.

              Tuženo je tijelo u cijelosti prihvatilo opisani nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka  i na temelju istog osporenim rješenjem odbilo žalbu tužitelja.

              Prema ocjeni ovog Suda, nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka je potpun i valjano obrazložen te je utemeljen na medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu, stoga, tuženo tijelo nije povrijedio zakon na štetu tužitelja kada je na citiranom nalazu i mišljenju utemeljio svoje rješenje.

              Imajući u vidu da se radi o primjeni stručno-medicinskog znanja kojim raspolažu vijeće vještaka, revizijsko vijeće i vijeće viših vještak te da su ovlašteni vještaci suglasno ocijenili da tužitelj gotovo 24 godine po razvojačenju nije imao smetnji koje bi bile u dovoljnoj mjeri klinički značajne da bi zatražio liječničku pomoć, a prvi nalaz o liječenju oboljenja PTSP potječe od 25. srpnja 2018., te utvrdili kako se bolest PTSP kod tužitelja ne može dovesti u svezu sa njegovim sudjelovanjem u obrani suvereniteta RH, to Sud nema osnove zaključiti da je ocjena nepravilna.

Sud cijeni kako navodima tužbe pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava. Obzirom kako tužitelj predmetnom tužbom u bitnom prigovara pravilnosti nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka pribavljenih u upravnom postupku u pogledu uzročno-posljedične veze između bolesti PTSP-a i sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, te obzirom da se radi o primjeni stručno-medicinskog znanja, prema ocjeni ovog Suda, tužitelj je pravilnost nalaz i mišljenje ovlaštenih vještaka mogao pobijati samo vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku, koji dokaz tužitelj nije predložio, a Sud prema odredbama Zakona o upravnim sporovima i Zakona o parničnom postupku ne provodi dokaze po službenoj dužnosti, nego isključivo po prijedlogu stranaka.

              Slijedom utvrđenog, Sud je stajališta da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni prigovori nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

              Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim.

Stoga, trebalo je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te odlučiti kao točki I izreke presude.

              Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i  odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

 

 

                                                                      U Splitu, 10. lipnja 2020.

 

                                                                                                                                S U T K I N J A

 

                                                                                                             Nela Mešin, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

 

 

                                                                                                               

za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Lidija Kraljević