- 1 -              Revd 1246/2020-2

Broj: Revd 1246/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović – Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. Š. iz O., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. & P., O., protiv I. tuženika P. b. d.d. Z., OIB: … i II. tuženika M. Š. iz K.,OIB: …, radi utvrđenja ništetnosti, brisanja zemljišnoknjižnog upisa i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj: Gž-827/17-2 od 25. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku, poslovni broj: P-1816/2016-25 od 20. ožujka 2017., na sjednici održanoj 10. lipnja 2020.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužiteljice odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

Tužiteljica je prijedlogom za dopuštenje revizije predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj: Gž - 827/17-2 od 25. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, stalne službe u Krku, poslovni broj: P-1816/2016-25 od 20. ožujka 2017. zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

              Na prijedlog tuženici nisu odgovorili.

              Prijedlog nije dopušten.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačeno pitanje u prijedlogu tužiteljice nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

Naime, pitanje polazi od bitno drugačije činjenične osnove od one koja je utvrđena pobijanom presudom. Konkretno, presuda se temelji na utvrđenju da je prava volja i stvarna namjera obiju ugovornih stranaka bila da se osigura potraživanje I. tuženice fiducijarnim prijenosom prava vlasništva posebnog dijela nekretnine, i to upravo posebnog dijela - stana, u vlasništvu II. tuženika opisanog u ispravi o pravnom poslu, a koji je posebni dio nekretnine, tek zbog pogreške prilikom upisa u zemljišne knjige (samo u pogledu kata na kojem se stan nalazi) koje je pogreška naknadno ispravljena pravomoćnim rješenjem zemljišnoknjižnog suda, i u ispravi o pravnom poslu bila pogrešno označena (također, samo u pogledu oznake kata). Dakle, u pobijanoj presudi nije utvrđeno da je postojala volja i saznanje ugovornih stranaka da se izvrši fiducijarni prijenos prava vlasništva na kojem drugom posebnom dijelu nekretnine, u odnosu na onog na kojem je taj prijenos i upisan u zemljišnoj knjizi, kako to pitanjem sugerira tužiteljica, pa odgovor na postavljeno pitanje nije odlučan za rješenje ovog spora.

Na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, a imajući na umu sve izneseno, valjalo kao nedopušten odbaciti prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

Zagreb, 10. lipnja 2020.

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović - Ivanišević, v. r.