Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 1199/2020-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1199/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. d.o.o. Z., OIB: , kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. i P. sa sjedištem u Z., protiv tuženika N. M. iz S., OIB: , kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj - 1948/2019-2 od 9. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Povrv - 615/2017 od 19. lipnja 2019., u sjednici održanoj 10. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj - 1948/2019-2 od 9. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Povrv - 615/2017 od 19. lipnja 2019.

 

Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer odgovor na postavljena pitanja ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja i koje su prema razlozima navedenim u pobijanoj odluci različite od onih navedenih u prijedlogu za dopuštenje revizije. Naime, tužiteljevo pitanje odnosi se na prekid zastare prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova: - da je ovršni postupak koji je pokrenut protiv u ovom postupku tuženika prethodno pravomoćno obustavljen, dok – do obustave postupka nije došlo zbog okolnosti koje se mogu tuženiku staviti na teret, jer je – do obustave došlo zbog okolnosti na koje tuženik nije imao utjecaja. Dakle, u konkretnom slučaju, za razliku od odluka (Rev – 943/17) na koje se tužitelj u prijedlogu poziva (različite činjenične okolnosti konkretnog slučaja), utvrđene su činjenice prema kojima se smatra da nije bilo prekida u skladu s odredbom čl. 389. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

 

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 10. lipnja 2020.

 

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu