Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex. Vojarna Sv. Križ, Dračevac
21 000 Split
P-846/19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Jasenki Pavlović, u pravnoj stvari
tužitelja A. o. d.d. OIB…, kojeg zastupa
punomoćnica B. I., odvjetnica u odvjetničkom društvu G. i p.,
P. S., protiv tuženika L. A., OIB …iz,
kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u S, radi regresa, nakon glavne i
javne rasprave, održane dana 4. ožujka 2020., u prisutnosti punomoćnice tužitelja,
tuženika i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu održanom 9. lipnja 2020.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja:
„I. Dužan je tuženik L. A. iz (OIB… na
ime regresa iplatiti tužitelju A. o. d.d., ,
(OIB…) iznos od 34.820,84 kune sa zateznom kamatom koja na iznos od
27.383.34 teče od 19.4.2016. godine sve do isplate, na iznos od 7.437,50 kuna teče od
17.12.2016. godine do isplate, po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvečanjem
eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate
po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena
(ZID ZOO 78/15),
II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zateznom
kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa
do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena (ZID ZOO 78/15)",
II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu
od 5.324,00 kuna, dok se više traženi trošak u iznosu od 625,00 kuna odbija kao
neosnovan.
Obrazloženje
Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom dana 27. veljače 2019. tužitelj je ustao
zahtjevom naspram tuženika, a radi isplate na ime regresa.
Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 34.820,84 kune sa
zateznom kamatom koja teče na iznos od 27.383.34 teče od 19. travnja 2016. godine sve
do isplate, na iznos od 7.437,50 kuna koja teče od 17. prosinca 2016. godine do isplate na
ime štete naslale na osobnom automobilu marke C. reg. oznake … kojim je
upravljala J. G. koje je oštećeno u prometnoj nezgodi 27. prosinca 2015., koju
je uzrokovao tuženik, na temelju police obveznog osiguranja.
Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, navodeći kako
je odredba čl.3.st.1.t.2.b Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti
tužitelja ništetna jer da je u suprotnosti sa člankom 24. stavak 1. točka 4. Zakonom o
obveznim osiguranjima u prometu. Još je naveo kako su djelatnici policije sat vremena
nakon prometne nezgode došli do vozila tuženika, ali kako njega nisu kontaktirali, pa da je
tužbeni zahtjev neosnovan.
U dokaznom postupku sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja te izveo
dokaz pregledom Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 6-7
spisa), zapisnika o očevidu (list 8-12 spisa), zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola na
ime J. G. (list 14 spisa), kopije police osiguranja od automobilske odgovornosti
broj … (list 15 spisa), spisa P. s. u S. broj … izvida
štete (list 28 spisa), popisa dijelova od 25. siječnja 2016. (list 29-39 spisa), sporazuma o
izvansudskoj nagodbi (list 41 spisa), te saslušanjem tuženika.
Nakon tako provedenoga dokaznog postupka stranke nisu imale daljnjih dokaznih
prijedloga pa je ovaj sud upravo po prijedlogu stranaka zaključio raspravljanje u ovoj
pravnoj stvari.
Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 117/03), više nije ovlašten i obvezan
potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, to je sud po
prijedlogu stranaka i zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od
1. prosinca 2003. godine, a sukladno odredbi članka 282. Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o parničnom postupku, stranke dužne iznijeti činjenice na kojima
temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u
postupku, sukladno odredbi članka 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“,
broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje: ZPP) (načelo materijalne istine), a stranke su dužne
iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice
potvrđuju.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Među stankama nije sporan nastanak štetnog događaja, niti pasivna legitimacija tuženika.
Sporno je između parničnih stranaka je li ništetna odredba članka 3. stavak 1. točka
2.b Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja, te je li tuženik
napustio mjesto događaja i tako ostvario uvjete propisane člankom 24. stavkom 1. točka 4.
Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i pripada li tužitelju pravo na isplatu ugovorene svote temeljem police obvezno osiguranja.
Odredba članka 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne
novine" broj 151/05,36/09,75/09,76/13,152/14) propisuje kako osigurana osoba gubi prava
iz osiguranja u sljedećim slučajevima:
1. ako vozač nije koristio vozilo u svrhu kojoj je namijenjeno,
2. ako vozač nije imao važeću vozačku dozvolu odgovarajuće vrste ili kategorije, osim
ako je za vrijeme poduke iz vožnje vozilom upravljao kandidat za vozača motornog
vozila, uz poštivanje svih propisa kojima se ta poduka uređuje,
3. ako je vozaču oduzeta vozačka dozvola ili je isključen iz prometa ili ako mu je izrečena
zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom određene vrste ili kategorije ili mjera prestanka
važenja vozačke dozvole odnosno zaštitna mjera zabrane uporabe inozemne vozačke
dozvole na teritoriju Republike Hrvatske,
4. ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari,
5. ako je vozač štetu prouzročio namjerno,
6. ako je šteta nastala zbog toga što je vozilo bilo tehnički neispravno, a ta je okolnost
vozaču vozila bila poznata,
7. ako je šteta prouzročena kaznenim djelom obijesne vožnje u cestovnom prometu za koje je donesena pravomoćna sudska presuda.
(2) Gubitak prava iz osiguranja na temelju stavka 1. točke 1. do 7. ovoga članka nema
utjecaja na pravo oštećene osobe na naknadu štete te oštećena osoba može podnijeti
odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju.
(3) Društvo za osiguranje koje je temeljem stavka 1. točke 5. i 7. ovoga članka oštećenoj
osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno
isplaćenog iznosa štete, na kamatu i troškove, a u slučaju iz stavka 1. točke 1., 2., 3., 4. i 6.
ovoga članka najviše do iznosa 12 prosječnih neto-plaća prema zadnjem službenom
izvješću Državnog zavoda za statistiku.
Odredba članka 3. stavka 1. točke 2.b Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske
odgovornosti tužitelja propisuje kako osiguranik gubi prava iz osiguranja u slučajevima iz
članka 24.stavaka 1. točka 1.do 6. Zakona ako se vozač nakon prometne nezgode odbije
podvrći ispitivanju alkoholiziranosti ili utjecaja opojnih droga te drugih opojnih sredstava.
Saslušani tuženik L. A. u svom iskazu je naveo kako se 27. prosinca 2015. u
S. dogodila prometna nezgoda koju je prouzrokovao jer da je izgubio kontrolu nad
vozilom i prešao na suprotni kolnički trak i udario u vozilo marke P.. On da je odmah
nakon udarca izašao iz svog vozila, došao do vozačice koja je upravljala vozilom marke
P. i pitao je je li dobro. Ona da mu je rekla da je dobro, da nije bilo nikakvih vidljivih
povreda, a automobil da je bio udaren. Vozačica da je odmah nekog nazvala na mobitel i
diktirala broj njegove registarske oznake, a on da je u bio u strahu od reakcije svojih
roditelja. Kako vozačica nije htjela s njim razgovarati, on da je svoje vozilo parkirao 100
metara dalje na javnom parkingu, a tu da se odmah nalazi i njegova kuća te da je otišao
kući. Ujutro da je rekao svojima što se dogodilo i kada je otišao do auta da je našao
poruku da se javi u policijsku postaju što da je i učinio, a to da je bilo sutradan oko 14,00
sati. Tamo da ga nisu testirali na alkohol. Naveo je kako on nije bio niti svjestan da je
napustio mjesto događaja, jer da se obratio vozačici, a zapravo da ga je bilo strah i zato da
je otišao bez razmjene daljnjih podataka. On da je prethodno prije same nezgode bio vani
s prijateljima u kvartu te da su jeli u fast foodu na Z. i s njim da je u vozilu bio
njegov prijatelj. Naveo je kako nije konzumirao alkohol prije prometne nezgode.
Pregledom spisa P. s.u S. broj … ovaj sud je utvrdio
kako je 9. svibnja 2016. donesena presuda kojom je tuženik proglašen krivim zbog
prometne nezgode od dana 27. prosinca 2015. jer nije prilagodio brzinu kretanja
osobinama vozila i stanju kolnika zbog čega je prešao na istočnu kolničku traku
namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera i prednjim dijelom vozila udario u
prednji dio osobnog vozila marke ... s kojim je upravljala J. G., te što je
te prigode i na tom mjestu nakon počinjene prometne nezgode napustio mjesto događaja a
da prije toga nije popunio europsko izviješće ili na drugi način razmijenio podatke o
vozilu i osobne podatke nije vozačici oštećenog vozila ostavio podatke o sebi i vozilu
kojim je počinio prometnu nezgodu, te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od
2.500,00 kuna.
Pregledom zapisnika o očevidu broj 511-12-36-03-1472/2015 od 28. prosinca
2015. sud je utvrdio kako je sastavljen dana 28. prosinca 2015. povodom prometne
nesreće koja se dogodila dana 27. prosinca 2015 oko 23,20 u S., u ulici Z. p.
Pod točkom IV. Opis mjesta događaja, tragova, položaja vozila i nastradalih, vidljivo je
kako je mjesto događaja zatečeno izmijenjeno jer je vozač L. A. napustio mjesto
događaja a da nije popunio i potpisao Europsko izvješće ili na drugi način razmijenio
osobne podatke i podatke o vozilu nije je vlasnici oštećenog vozila ostavio podatke o sebi
i vozilu kojim je uzrokovao prometnu nesreću.
Pregledom police osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068000952972
proizlazi kako je automobil reg. oznake … marke ….. osiguran od
7. listopada 2015. do 7. listopada 2016. kod tužitelja.
Iz iskaza tuženika proizlazi kako je nakon prometne nezgode pristupio vozačici
J. G. i utvrdio kako nema ozljeda, a da je automobil bio oštećen, da se prepao
kada je vidio da ona nekoga zove na mobitel i da se udaljio i parkirao vozilo na javni
parking koji je udaljen od mjesta događaja stotinjak metara i da je otišao kući, te da se
prepao reakcije roditelja jer da je imao samo 18 godina a da je oštetio i svoje vozile. Da je
sutra dan na vozilu našao obavijest da se javi u policijsku postaju, što da je i napravio.
Dakle, ovaj sud je utvrdio kako je tuženik L. A. nakon prometne nezgode
koju je uzrokovao napustio mjesto događaja, kako to proizlazi iz njegovog iskaza i
zapisnika o očevidu, a zbog čega je presudom P. s. u S., od dana 9.
svibnja 2016. proglašen krivim te mu je izrečena novčana kazna.
Međutim, sud drži da se takvim postupanjem tuženika nisu ostvarili uvjeti za
regresni zahtjev tužitelja. Naime, odredbom članka 24. Zakona o obveznim osiguranjima
propisani su taksativno razlozi kada osigurana osoba gubi pravo iz osiguranja. Odlazak s
mjesta događaja tom odredbom nije propisan kao razlog gubitka prava iz osiguranja.
Odredbom članka 24. stavka 1. točke 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu
propisano je kako će osiguranik izgubiti pravo iz osiguranja ako je kao vozač upravljao
vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, droga te psihoaktivnih lijekova
ili drugih psihoaktivnih tvari.
Odredbama članka 3. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti
propisani su slučajevi kada osiguranik gubi svoja prava i također nije taksativno popisan
kao razlog gubitka osiguranja odlazak s mjesta događaja, ali tužitelj smatra kako je
tuženik svojim ponašanjem ostvario obilježja članka 3. stavka 1. točke 2.b koji propisuje
ako se vozač nakon prometne nezgode odbije podvrći ispitivanju alkoholiziranosti ili
utjecaja opojnih droga te drugih opojnih sredstava da gubi svoja prava iz osiguranja.
U konkretnom slučaju tužitelj nije tijekom postupka dokazao da je tuženik
odlaskom s mjesta nezgode, zapravo odbio ispitivanje alkoholiziranosti. Tuženik je u
svom iskazu to negirao navodeći samo da se prepao reakcije roditelja čije je automobil
oštetio i kako je tada imao samo 18 godina i kako nije bio svjestan da zapravo odlazi s
mjesta nezgode. Tužitelj tijekom postupka nije dostavio nikakve dokaze koji bi upućivali
da je tuženik otišao s mjesta nezgode baš zato što je bio alkoholiziran ili pod utjecajem
droga. Zbog odlaska s mjesta nezgode, Zakonom o sigurnosti prometa na cestama
propisana je novčana kazna koja je tuženiku i izrečena, ali odlazak s mjesta nezgode ne
može se smatrati odbijanjem podvrgavanju ispitivanja alkoholiziranosti ili droga i da bi po
toj osnovi došlo do gubitka prava iz osiguranja.
Odredba članka 942. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj
35/05,41/08,125/11) propisuje kako su ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak
prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku
od pripisanih ili ugovorenih obveza. Navedena odredba odnosi se i na opće uvjete kao
odredbe ugovora, tako da nije pravno dopušteno propisati gubitak prava na naknadu štete
za slučaj propuštanja određenih dužnosti.
Ugovoreni članak 3. stavak 1. točka 2.b Općih uvjeta tužitelja nije ništetna odredba
jer nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a niti prouzrokuje očiglednu
neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tuženika kao ugovaratelja i ne ugrožava
postizanje svrhe sklopljenog ugovora, pa je neosnovan prigovor tuženika o ništetnosti
navedene odredbe.
Kod tako utvrđenoga činjeničnog stanja, a kod činjenice da ovaj sud nije utvrdio da
je tuženik počinio neko od taksativno propisanih razloga Zakonom o obveznom osiguranju
niti Općim uvjetima za obvezno osiguranje tužitelja, ovaj sud je u cijelosti odbio tužbeno
potraživanje kao neosnovano na način kako je to navedeno pod točkom I. izreke ove
presude.
Odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 2., 155. i 164. ZPP-a i
odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine"
broj 142/12). Sud je tuženiku kao opravdani trošak priznao trošak sastava odgovora na
tužbu, zastupanje na ročištu 4. prosinca 2019., 4. ožujka 2020, sastava jednog
obrazloženog podneska od 10. prosinca 2019. od po 1.000,00 kuna, ukupno 4.000.00
kuna, uvećano za 25% PDV-a, sveukupno 5.000,00 kuna, te trošak sudske pristojbe
odgovora na tužbu u iznosu od 324,00 kune, sveukupno 5.324,00 kuna iznos obistinjen
pod točkom II. izreke presude. Više traženi trošak u iznosu od 625,00 kuna sud nije
priznao jer se ne radi o trošku koji je neophodan za ovaj parnični postupak.
Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Split, 9. lipnja 2020.
Sutkinja
Jasenka Pavlović
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u
roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a
putem ovog suda u tri primjerka.
Dostaviti:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika