1              Poslovni broj: Gž R-13/2020-2

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-13/2020-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenog od sudaca Luke Grgata kao predsjednika vijeća, te Denis Pancirov Parcen kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Andree Boras Ivanišević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. R. iz K. Š., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku R. P., odvjetniku u S., protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, OIB: ..., zastupanog po predsjedniku uprave K. J., a on po punomoćniku I. K., dipl. iur. i I. M. dipl. ing., radi utvrđenja, diskriminacije i uznemiravanja, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-429/17 od 15. studenog 2019. u sjednici vijeća održanoj dana 09. lipnja 2020.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-429/17 od 15. studenog 2019. u točki I. njene izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

 

II. Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-429/17 od 15. studenog 2019. u točki II./1.B njene izreke.

 

III. Djelomično se prihvaća žalba tuženika kao osnovana i preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-429/17 od 15. studenog 2019. u točki III. njene izreke i sudi:

 

Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana na ime pravične naknade radi povrede prava osobnosti tužitelju isplati naknadu u iznosu od 20.000,00 kn sa zakonskom kamatom koja teče od podnošenja tužbe 9. lipnja 2017. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena dok se za više traženo tužitelj odbija.

 

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak odmjeren sa 2.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja 15. studenog 2019. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

 

„1.A Utvrđuje se da je tužitelj diskriminiran temeljem političkog uvjerenja na svojem radnom mjestu dovođenjem u ponižavajući položaj omalovažavanjem na način da mu je ovlaštena osoba tuženika, voditelj Uprave šuma Podružnice Split, I. M. od ožujka do lipnja 2017.god., u njegovoj nazočnosti višekratno izjavljivao „da mu zamjera i drži odgovornim što je kao član Radne skupine za šumarstvo S.-a, H. sudjelovao u njezinom radu“ i drži ga odgovornim što je, kao pomoćnik ministra poljoprivrede utjecao na njegovo smjenjivanje sa radnog mjesta voditelja UŠP Split te utjecao na izbor drugog voditelja UŠP-e Split sa kojim je zajedno, prema njegovim navodima „uništio Upravu šuma Podružnicu Split“, te što je zahtijevao da ga se smjeni sa radnog mjesta na kojemu se nalazi, odnosno upućivanjem zahtjeva za prihvaćanje premještaja na drugo radno mjesto, a nakon njegova odbijanja da isto prihvati sa upućenom prijetnjom o posljedičnoj „ljutnji i razočarenju nekih ljudi u Ministarstvu poljoprivrede“, te što je tuženik uputio pisani zahtjev Upravi HŠ d.o.o. za ukidanjem njegova radnog mjesta, čime je usmena prijetnja i provedena u pisanom obliku.

 

1.B Utvrđuje se da je Tužitelj posebno diskriminiran na način da je djelatnik tuženika voditelj UŠP-a Split zabranio ostalim djelatnicima tuženika da mu se dostavlja zatražena službena dokumentacija sa svrhom obavljanja redovitih radnih zadataka tužitelja, te što je isti djelatnik tuženika dozvolio nedopuštenu i neovlaštenu dostavu njegova Ugovora o radu s namjerom stavljanja u neprijateljsko okruženje u odnosu na radne kolege, čime je tužitelj držan u ponižavajućem i uvredljivom okruženju na temelju razlike u političkom uvjerenju.

 

1.C. Zabranjuje se tuženiku diskriminirati tužitelja na temelju političkog uvjerenja na opisani i svaki drugi način, te je dužan u roku od 8 dana ukloniti sve posljedice takve diskriminacije, time što će prema tužitelju postupati na način utvrđen važećim Ugovorom o radu, Zakonom o radu i odredbama internih akata H. Š. d.o.o.".

 

II. Prihvaća se tužbeni zahtjev u djelu koji glasi:

 

„1.B. Utvrđuje se da je djelatnik tuženika voditelj UŠP-a Split zabranio ostalim djelatnicima tuženika da se tužitelju dostavlja zatražena službena dokumentacija sa svrhom obavljanja redovitih radnih zadataka tužitelja, i da je isti djelatnik tuženika dozvolio nedopuštenu i neovlaštenu dostavu tužiteljeva Ugovora o radu, a čime je povrijeđeno dostojanstvo tužitelja, ugled te narušeno tjelesno i duševno zdravlje tužitelja.

1.C. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana osigura uvjete rada u kojima tužitelj neće biti izložen uznemiravanju na radnom mjestu na opisani i svaki drugi način.“.

 

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana na ime pravične naknade radi povrede prava osobnosti tužitelju isplati naknadu u iznosu od 30.000,00 kn sa zakonskom kamatom koja teče od podnošenja tužbe 9.6.2017. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, dok se odbija zahtjev tužitelja u dijelu više zatražene stope zakonske zatezne kamate.

 

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.250,00 kn sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja 15. studenog 2019. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, dok se odbija zahtjev tužitelja u dijelu više zatražene stope zakonske zatezne kamate.".

 

Pravovremeno podnesenim žalbama tu presudu pobijaju:

 

a) tužitelj u dijelu pod točkom I./1.A, 1.B i 1.C zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže da se žalbom preinači prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu i prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja,

 

b) tuženik u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev u točkama II., III. i IV. izreke zbog netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog odluke suda o troškovima postupka, predlaže da se žalba prihvati, prvostupanjska presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti odnosno ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.

 

U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj poriče navode žalbe i predlaže da se ista odbije, a podredno odbaci zbog činjenice što je ista izjavljena po neovlaštenoj osobi I. M. koji nije zastupao tuženika u konkretnoj pravnoj stvari, a u trenutku podnošenja žalbe nije imao ovlaštenje za podnošenje žalbe.

 

U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik poriče navode žalbe i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

 

Glede ovlaštenja za zastupanje tuženika u konkretnoj pravnoj stvari u tijeku prvostupanjskog postupka do zaključenja glavne rasprave tuženika je zastupao dipl. iur. I. K., zastupnik tuženika, a žalba u konkretnoj pravnoj stvari potpisana je od I. M. dipl. ing. šumarstva kao voditelja Uprave šuma, Podružnica Split.

 

Nakon prigovora tužitelja da isti nije ovlašten za zastupanje u konkretnoj pravnoj stvari, u žalbenom postupku tuženik je dostavio odluku kojom Uprava društva Hrvatske šume d.o.o. odobrava i prihvaća sve radnje (podneske, žalbe, odgovore na žalbu i druge radnje koje je I. M. kao voditelj Uprave šuma, Podružnica Split, H. Š. d.o.o. Zagreb poduzeo u konkretnoj pravnoj stvari koja se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-429/17. Punomoć je potpisana po predsjedniku Uprave Hrvatskih šuma d.o.o. koji su prema priloženom izvatku iz registra Trgovačkog suda ovlašteni za zastupanje tuženika, pa dakle u tom kontekstu isti mogu izdati punomoć.

 

Iz izvoda Trgovačkog suda proizlazi da tvrtku Hrvatske šume d.o.o. zastupa K. J. predsjednik Uprave zajedno sa još jednim članom društva i A. S. koji zastupa društvo sa predsjednikom Uprave. Prema tome, u konkretnoj pravnoj stvari punomoć kojom su isti opunomoćili I. M. za podnošenje žalbe u konkretnoj pravnoj stvari je pravo valjana.

 

Odredbom članka 89.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) normirano je da stranku kao punomoćnik može zastupati osoba koja je s njom u radnom odnosu ako je potpuno poslovno sposobna.

 

Zastupanje u postupku je valjano i kada ga se odobri naknadno sve do donošenja odluke u konkretnoj pravnoj stvari.

 

Tužbenim zahtjevom tužitelj traži da se utvrdi da je tuženik povrijedio njegovo pravo na jednako postupanje na osnovi političkog uvjerenja, odnosno, da je radnjama koje je poduzela ovlaštena osoba tuženika diskriminiran na osnovi političkog uvjerenja te da je tim radnjama uznemiravan na radnom mjestu, da se tužitelju naloži kao poslodavcu da izvrši radnje kojim se uklanja diskriminacija, odnosno osigura uvjete rada u kojima neće biti izložen uznemiravanju na radnom mjestu te konačnu naknadu štete radi povrede prava osobnosti.

 

Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je kod tuženika radio od 1995. na različitim poslovima u većem broju organizacijskih jedinica, odnosno sastavnica poduzeća, a od 2013. radi na radnom mjestu Stručnog suradnika za unutarnji nadzor u Sektoru za intenzivnu reviziju i kontrolu odnosno, Službi za unutarnji nadzor pri Direkciji Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb, te da je član S. Hrvatske od 2013. (dalje: S.) u čijoj radnoj skupini za područje šumarstva i šumarske politike S.-a, svojim aktivnostima tijekom 2011. dao doprinos izgradnji strateških dokumenta sektora, a rješenjem Vlade Republike Hrvatske tužitelj je 26. siječnja 2000. imenovan, a 28. ožujka 2013. na vlastiti zahtjev razriješen dužnosti pomoćnika Ministra poljoprivrede za sektor šumarstva, lovstva i drvne industrije, nakon čega nastavlja radni odnos kod tuženika sklapanjem ugovora o radu te se od 03. travnja 2013. nalazi na radnom mjestu Stručnog suradnika za unutarnji razvoj na kojem se nalazi i s danom podnošenja tužbenog zahtjeva. Nadalje, navodi da kroz cijelo vrijeme obavljanja poslova svog radnog mjesta nije od strane poslodavca bilo zamjerki na njegov rad odnosno da su svi zadaci obavljani učinkovito i na vrijeme, međutim, da je tužitelj dana 23. ožujka 2017. nakon višekratnih bezuspješnih pokušaja za razgovor sa imenovanim voditeljem Uprave Hrvatskih šuma, Podružnica Split I. M. dipl. ing. šumarstva radi dogovora o nastavku obavljanja radnih zadataka na operativnom planu i provođenja kontrole za prvi kvartal 2017. i po dotadašnjom proceduri na poziv tajnice došao u njegov ured i tom prilikom mu je rekao da posao neće obavljati do daljnjega nakon čega je isti optužen da je osobno odgovaran što je sudjelovao u radu radne skupine za šumarstvo S.-a, a što je kao pomoćnik Ministra poljoprivrede utjecalo na njegovu smjenu sa dosadašnjeg mjesta voditelja Uprave šuma, Podružnica Split odnosno imenovanjem mr. sc. Z. Đ. dipl. ing. šumarstva voditelja iste, a što je prethodno navedenim uništio Upravu Hrvatskih šuma, Podružnica Split, zatim da su upućene prijetnje, odnosno da radi nepotrebnog ponavljanja upravitelj I. M. je zabranio ostalim djelatnicima da mu dostavljaju zatraženu službenu dokumentaciju sa svrhom obavljanja redovitih radnih zadataka tužitelja, što je isti djelatnik tuženika dozvolio dopuštenu i neovlaštenu dostavu njegovog ugovora o radu s namjerom stavljanja u neprijateljsko okruženje na radne kolege čime je tužitelj držan u ponižavajućem i uvrjedljivom okruženju radi razlike u političkom uvjerenju, te da je zabranio ostalim djelatnicima tuženika da se tužitelju dostavlja zatražena službena dokumentacija sa svrhom obavljanja redovitih radnih zadataka tužitelja i da je isti djelatnik tuženika dozvolio nedopuštenu i neovlaštenu dostavu tužiteljeva ugovora o radu čime je povrijedio dostojanstvo tužitelja, ugled te narušeno tjelesno i društveno zdravlje.

 

S druge stranke tuženik poriče navode iznesene u tijeku postupka te ističe da je tužitelj čitav svoj radni vijek bio podržavan i na pozitivan način protežiran od strane I. M. koji mu je veći dio vremena od 1995. bio nadređen i upravo na prijedlog I. M. tužitelj je raspoređen na bolje radno mjesto Odjela za uređenje ŠT Split iako je bilo više osoba zainteresirano za te poslove, za pripadnost tužitelja nekoj stranci tuženik nije imao nikakvih saznanja do podnošenja tužbe, a tuženik o stranačkoj pripadnosti radnika da ne vodi nikakvu evidenciju, niti o pripadnosti strankama ovise prava i obveze radnika, te da nikada nisu stvarali neprijateljsko okruženje oko tužitelja, da je to plod njegove mašte, da je možda posljedica njegovog psihofizičkog stanja jer da je ugovor o radu dostavljen kolegama ne s namjerom omalovažavanja, vrijeđanja i neprijateljskog okruženja tj. nije dostavljen na takav način već da je to učinjeno samo s jednim razlogom, a to je da kolegama izravno ide kako tužitelj ima ugovor o radu na radno mjesto stručnog suradnika za unutarnji razvoj ???? 7 godina, da bi mu plaća bila po visini odmah iza rukovoditelja odjela, što tužitelj nije prihvatio i na temelju te "konstrukcije" pokrenuo spor.

 

Među strankama je sporno da li je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti iz članka 19. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO), u svezi sa člankom 7. stavkom 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19 – u daljnjem tekstu ZR) pa ako je, da li težina povrede toga prava i okolnosti slučaja, jačina i trajanje povrede eventualno izazvanih duševnih boli opravdavaju određivanje pravične novčane naknade i cilju kojem služi ta naknada kao i tom da se tom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a.

 

Odredbom članka 7. stavka 4. ZR-a propisano je da je zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada u skladu sa ZR-om i posebnim zakonom, dok je člankom 7. stavkom 5. ZR-a propisano da je poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla kod postupanja nadređenih, radnika ili osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti sa posebnim zakonom, te da citirane odredbe ZR-a upućuju na primjenu posebnog zakona radi zaštite radnika od diskriminacije i zaštite na radu (mobbinga), a što znači da za slučaj diskriminacija primjenjuje Zakon o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08 i 112/12), a kod mobbinga ZOO.

 

Člankom 1. stavkom 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisana (dalje ZSDA) je zaštita od diskriminacije na osnovi: rasne ili etičke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Dakle, diskriminacije pravljene razlike po nekoj od osnovi diskriminacije taksativno navedenih u članku 1. stavku 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Prema odredbi članka 20. ZSDA ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njeno pravo na jednako postupanje prema odredbama tog Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci. Dakle, radniku (tužitelju) treba učiniti vjerojatnim da su se ponašanja (radnje) temeljem kojih traži sudsku zaštitu dogodila, a nakon toga poslodavac mora dokazati da se to uopće nije dogodilo ili da je radnik pogrešno okarakterizirao to što se dogodilo.

 

Prema utvrđenju prvostupanjskog suda tužitelj nije dokazao da je od strane tuženika bio diskriminiran na način opisan u točki I. izreke prvostupanjske presude, a to je da je diskriminiran na temelju političkog uvjerenja da bi na svom radnom mjestu bio doveden u ponižavajući ili omalovažavajući položaj, zatim da je zabranio ostalim djelatnicima da mu se dostavlja službena dokumentacija u svrhu obavljanja njegovih redovitih radnih zadataka te da se zabranjuje tuženiku tužitelja diskriminirati na temelju njegovog političkog uvjerenja, dok je s druge strane prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu kojim se tvrdi da je djelatnik tuženika voditelj Uprave šuma Split ranije ostalim djelatnicima tuženika da se tužitelju dostavlja zatražena službena dokumentacija sa svrhom obavljanja redovitih radnih zadataka tužitelja i da je isti djelatnik tuženika dozvolio nedopuštenu i neovlaštenu dostavu ugovora o radu čime je povrijeđen tužiteljev ugled te narušeno tjelesno i duševno zdravlje tužitelja te naložio da mu se osiguraju uvjeti da neće biti izložen takvom uznemiravanju te dosudio naknadu štete.

 

Iz postupka proizlazi da je tužitelju nuđena na potpis izjava za promjenu radnog mjesta, te kada je I. M. došao na mjesto voditelja Uprava šuma Split da je kao odgovorna osoba napravio financijsku analizu 2016. i utvrdio da odjel posluje u minusu pa je odlučio u tom odjelu zaposliti 7 samostalnih taksatora, te da je tužitelj imao sve potrebne parametre, a i 2011. je uspješno vodio taj odjel, stoga je tužitelju ponuđeno da u tom odjelu radi poslove samostalnog taksatora, a koje poslove su mogli raditi samo osobe koje imaju posebno ovlaštenje tj. koje imaju položen stručni ispit u Komori inženjera šumarstva i da je to mjesto slabije plaćeno od radnog mjesta tužitelja (radno mjesto stručnog suradnika) ali da je radno mjesto samostalnog taksatora bilo drugo najbolje plaćeno u tom odjelu i da nije to radno mjesto ponuđeno samo tužitelju već je ono ponuđeno i drugim radnicima iz Podružnice Split koji su to prihvatili, te da je 10 osoba prešlo na druga radna mjesta i da su oni to prihvatili. Nisu mogli udovoljiti zahtjevu tužitelja da ga se premjesti na radno mjesto ekolog u Odjelu za uređivanje šuma jer to mjesto prema sistematizaciji u Podružnici Split nije postojalo, nakon čega je tužitelj odbio potpisati izjavu o pristanku na promjenu radnog mjesta, te da više nema predmeta za egzistenciju radnog mjesta na koje je tužitelj radio, stoga je zato i zatraženo njegovo ukidanje.

 

Iz postupka, dakle proizlazi da se na radno mjesto tužitelja ne dolazi po političkoj funkciji već to radno mjesto bira Uprava šuma na prijedlog voditelja Podružnice uprave šuma i da je uobičajeno da voditelj podružnice bira tim suradnika i da se rotacije na radnim mjestima uglavnom događaju prilikom izmjena članova društva i da to nije ništa neobično za jedno društveno poduzeće.

 

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da što se tiče tvrdnje tužitelja da mu je ovlaštena osoba I. M. više puta zamjerao i da ga drži odgovornim da je bio član radne skupine za šumarstvo S.-a Hrvatske, da je utjecao na njegovo smjenjivanje, nema dokaza što se dogodilo između njih dvoje, odnosno nema dokaza da se ponašanje temeljem kojeg se traži sudska zaštita dogodilo. Isto tako, pravilno je utvrdio da iz činjenice što se tražilo da se tužitelj premjesti na drugo radno mjesto, da za odlučivanje i ukidanje određenog radnog mjesta Uprava šuma se ne rukovodi političkim uvjerenjem radnika već kompetencijom radnika i realnom potrebom očuvanja određenog radnog mjesta. Isto tako, dostavljanjem dokumentacije za potrebe redovitih radnih zadataka, ne predstavlja diskriminatorno ponašanje ovlaštene osobe tuženika glede tužitelja te je iz toga pravilno prvostupanjski sud utvrdio da dio tužbenog zahtjeva kojim se traži diskriminacija po političkom uvjerenju nije osnovan.

 

Međutim, što se tiče usvojenog dijela tužbenog zahtjeva na koje je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 134. ZR-a kojim je propisano da se postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja određuju posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu, a stavkom 2. da poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan je imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika, a stavkom 3. da poslodavac ili osoba iz stavka 2. istog članka, dužna je u roku utvrđenim kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu, a najkasnije u roku od 8 dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbe i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ako utvrdio da ono postoji.

 

Prvostupanjski sud zaključuje da je ponašanje voditelja podružnice kada je zabranio ostalim djelatnicima tuženika da tužitelju dostavi zatraženu dokumentaciju u svrhu obavljanja redovitih zadataka, kada je dozvolio nedopuštenu i neovlaštenu dostavu tužiteljevog ugovora o radu mora se smatrati nepoželjnim ponašanjem jer se njime stvara neprijateljsko i uvrjedljivo okruženje za tužitelja i u tom dijelu je smatrao osnovanim tužbeni zahtjev u kojem traži da se opisanim radnjama tužitelj uznemiravao na radnom mjestu u dijelu u kojem traži uvjete rada u kojima neće biti izložen uznemiravanju na radnom mjestu na opisani način. Pogrešno žalitelj u tužbi smatra da je prvostupanjski sud pogrešno prekoračio tužbeni zahtjev. Naime, tužitelj je podnio tužbeni zahtjev za utvrđivanje diskriminacije uznemiravanja kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud. Nije sporno, da je tužitelj uputio pritužbu poslodavcu na postupanje voditelja Uprave šuma Split radi zaštite dostojanstva i uznemiravanja u smislu članka 134. stavka 2. ZR-a te da je predsjednik Uprave dopisom od 08. lipnja 2017. odgovorio tužitelju na pritužbu, navodeći da je uočena loša poslovna komunikacija između tužitelja i voditelja koja šteti urednom obavljanju poslova u UŠP Split. Stoga je određeno da mu se od strane voditelja UŠP Split omogući nesmetano obavljanje radnih naloga povjerenih mu od strane Sektora za unutarnju reviziju i nadzor, a tužitelj je obavezan da obavijesti voditelja o potrebni za prikupljanjem podataka koje treba u svrhu obavljanja radnih naloga, a nadalje je pozvan ukoliko bude daljnjih problema u poslovnoj komunikaciji da se o navedenom obavijesti uprava društva. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelj u svojstvu parnične stranke navodio da je unatoč naputku predsjednika uprave tužitelju i dalje nije dostavljena službena dokumentacija za obavljanje radnih naloga, a tuženik nije dokazao drugačije.

 

I prema utvrđenju ovog suda i rješenja AZOP-e i presude Upravnog suda u Splitu i Visokog upravnog suda u Zagrebu kojim se potvrđuje povreda prava na zaštitu osobnih podataka tužitelja ukazuju da je uznemiravan što u skladu s izvedenim dokazima je učinjeno ??? spram tužitelja.

 

Radi utvrđenja težine povrede prava osobnosti prvostupanjski su je utvrdio da je tužiteljevo psihičko stanje u uzročno-posljedičnoj vezi sa stresnom situacijom na poslu te zaključuje da je do zdravstvenih tegoba tužitelja došlo zbog protupravnog postupanja tuženika te da se radi o anksiozno-depresivnim smetnjama F 41.2 i poremećaja prilagodbe šifra 143.2 prema MKB klasifikaciji uz potrebu uzimanja lijekova, te da je tužitelju umanjena životna aktivnost zbog povrede duševnog integriteta u visini od 10% jer je isti preopterećen mislima vezano uz stresnu situaciju koja otežava usredotočenost na životne situacije, uzrokuju napetost, neopuštenost i loše se odražava na ukupno zdravstveno stanje.

 

Međutim, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 1100. ZOO-a, budući da ovaj sud utvrđuje da tužitelju s obzirom na povredu prava osobnosti treba dosuditi iznos od 20.000,00 kn.

 

Zbog iznesenog, žalba tužitelja je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena u točki I. njene izreke temeljem odredbe članka 368. ZPP-a, a žalba tuženika odbijena u točki II./1B izreke temeljem odredbe članka 368. ZPP-a dok je djelomično žala uvažena temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

Nakon donošenja odluke u konkretnoj pravnoj stvari trebalo je donijeti i novu odluku o troškovima postupka.

 

Što se tiče odluke o troškovima postupka za istaći je da u ovom slučaju tužitelju zastupanom po punomoćniku, odvjetniku pripada na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a u svezi sa Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rada odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14) jednokratna naknada za cijeli prvostupanjski postupak, bez obzira koliko je radnji poduzeto. Ovo stoga jer se prvenstveno radi o postupku iz radnog odnosa radi utvrđenja povrede dostojanstva, časti i ugleda, odnosno uznemiravanja za vrijeme radnog odnosa, a ne procjenjivom predmetu iz Tbr. 7. točka 1. Tarife bez obzira što je zatražena i naknada štete. Navedeno u ovom slučaju ne može biti osnova obračuna troškova kao da bi se radi o procjenjivom predmetu, jer se u ovom slučaju radi o zahtjevu radi utvrđenja uznemiravanja i diskriminacije, što se ponovno ističe te su se u odnosu na te zahtjeve prvenstveno izvodili dokazi u postupku, zbog toga je tužitelju valjalo dosuditi na ime prvostupanjskog postupka iznos od 2.000,00 kn uvećano za PDV dakle, 2.500,00 kn.

 

Zbog iznesenog, odluka o trošku preinačena je na temelju odredbe članka 380. točke 3. u svezi sa člankom 166. stavka 2. ZPP-a.

 

U Splitu 9. lipnja 2020.