- 1 -                                           Broj:Jž-730/2020

 

 

 

 

                                           

 

Broj: Jž-730/2020

 

 

                                                   U  IME  REPUBLIKE HRVATSKE

 

                                                                 P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. D.F., kojeg brani odvjetnik iz odvjetničkog društva „xx „zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj: 117/03, 71/06, 43/09, 34/11 i 68/12), rješavajući o žalbi okr. D.F., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu,Stalna služba u Solinu broj: 10. Pp J-1228/19 od 14. veljače 2020. , na sjednici vijeća održanoj dana 9. lipnja 2020.

 

                                                             p r e s u d i o   j e  :

 

1.                 Odbija se kao neosnovana žalba okr. D.F. i prvostupanjska presuda se potvrđuje .

 

2.               Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona okr. D.F. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna u roku 30 dana od primitka ove presude. 

 

                                                                          Obrazloženje  

 

              Prvostupanjskom presudom okr. D.F. je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 kn zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 3. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima, činjenično pobliže opisanog u izreci te presude.

 

                            Na temelju čl. 138. st. 1. i st. 2. toč. 3.a i čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka s naslova paušala u iznosu od 500,00 kuna.

 

              Protiv te presude okr. D.F. je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede postupka,pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava te odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

             

              Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13 ,110/15,17/70 i 118/18) ovaj Sud je ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je utvrdio kako nisu počinjene bitne povrede prekršajnog postupka iz čl. 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9., i 10. ovog Zakona, niti su počinjene povrede materijalnog prava na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

           U odnosu na bitnu povredu postupka.

 

            Utvrđeno je da su neutemeljeni i proizvoljni navodi žalitelja kada tvrdi da je izreka presude u proturječju s obrazloženjem,te da prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

Izreka presude je razumljiva, razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i logično iskazani i nema proturječnosti. Obrazloženi zaključak prvostupanjskog suda o odgovornosti žalitelja u potpunosti prihvaća i ovaj Sud.                

            

           Jednako tako činjenično stanje je u potpunosti i pravilno utvrđeno. Suprotno tvrdnjama žalbe o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju,ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. Naime, prvostupanjski sud je pravilno cijenio obranu okrivljenika i iskaz svjedoka policijskog službenika M.G., a iz čijeg je iskaza nedvojbeno utvrđeno kako je okr. postupio suprotno odredbi čl. 39. st.1. t. 3. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima. Činjenice koje žalitelj iznosi u svojoj žalbi ,nisu od utjecaja na zakonitost odluke, s obzirom je temeljem iskaza policijskog službenika M.G. te uvida zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika serijski broj 01481484 od 20. travnja 2019., nedvojbeno utvrđeno kako je okrivljenik zatečen kako dolazi na nogometnu utakmicu ,iako je bio u alkoholiziranom stanju, što u potpunosti čini biće prekršajnog djela koje mu se stavlja na teret.

 

            Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud je pravilno poklonio vjeru iskazu svjedoka policijskog službenika jer je njegov iskaz detaljan, okolnosan, jasan i uvjerljiv. Njegov iskaz je sukladan s Zapisnikom o ispitivanju prisutnosti alkohola koji se u smislu odredbe čl. 158. stavka 5.Prekršajnog zakona smatra pravovaljanim dokazom.        

 

            S obzirom na navedeno,po ocjeni ovog Suda,nema osnove za daljnjim izvođenjem dokaza koji se predlažu u žalbi,budući su sve odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri razjašnjene i utvrđene, te stoga nije odlučna činjenica niti utvrđivanje educiranosti svjedoka za rukovanjem alkotestom, kako to žalitelj ističe u žalbi, s obzirom je žalitelj u smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona mogao ovu činjenicu iznositi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao.

 

              Iz navedenih razloga ,po ocjeni ovog Suda,nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okr. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

              Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj Sud je zaključio da ista nije previsoka.

 

Za počinjeni prekršaj prvostupanjski sud je izrekao minimalnu propisanu novčanu kaznu za počinjeni prekršaj, te dakle prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri prekršajne sankcije u postupku njezine individualizacije okrivljeniku prilikom izbora vrste i mjere prekršajne sankcije odlučio se za novčanu kaznu i istu okrivljeniku utvrdio  u minimumu zakonom propisane kazne cijeneći sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu koja nije previsoka, srazmjerna je težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru novčane kazne, odnosno cijenjene su sve olakotne okolnosti tako da se nisu stekli uvjeti za preinaku izrečene novčane kazne na blažu.

 

              Nadalje, ovaj Sud je na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, troškovi žalbenog postupka od 200,00 kuna o mišljenju ovog Sud su primjereni s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka. 

 

Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 9. lipnja 2020.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinski prekršajni sud u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.