Broj: Rev 101/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. P. o. d.d. Z., zastupanog po punomoćniku S. P.-B., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. d.o.o.o., K., zastupanog po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu V. K., Z. M. i E. B. iz R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3924/10-2 od 5. travnja 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4334/06-24 od 5. veljače 2010., u sjednici održanoj 23. srpnja 2013.,

p r e s u d i o   j e

Revizija se prihvaća, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3924/10-2 od 5. travnja 2011. i sudi:

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 15 dana iznos 12.688,00 kn na ime parničnih troškova.

Obrazloženje

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4334/06-24 od 5. veljače 2010. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 68.264,16 kn s pripadajućom zateznom kamatom, kao i isplatiti tužitelju iznos 11.305,00 kn na ime parničnih  troškova.

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3924/10-2 od 5. travnja 2011. a povodom žalbe tuženika preinačena je prvostupanjska presuda te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, te mu je naloženo isplatiti tuženiku iznos 7.380,00 kn na ime parničnih troškova.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći određeno pravno pitanje: „je li upravitelj ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju?“, smatrajući ga važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, jer da o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske još nije izrazio pravno shvaćanje, a o njemu postoji različita praksa županijskih sudova, a koja pak da je suprotna pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom o tome u odluci U-III-3671/2003.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je osnovana.

Postupajući s revizijom tužitelja podnesenom na temelju i u skladu s odredbom čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 392. a) st. 2. ZPP-a samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao upravitelja zgrade – poslovnog tornja Z., …, Z., upravljen prema tuženiku kao suvlasniku posebnog dijela te zgrade, za isplatu utuženog iznosa s osnova neplaćene pričuve.

Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev ocijenivši ga osnovanim uz ostalo izražavajući pravno shvaćanje da tužitelj – upravitelj ove zgrade kao zastupnik svih njezinih suvlasnika je aktivno legitimiran na poduzimanje radnji radi naplate zajedničke pričuve, pa time i podnošenja ove tužbe.

Drugostupanjski sud preinačujući prvostupanjsku presudu odbio je tužbeni zahtjev smatrajući da upravitelj, a koji upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika, a u granicama ovlasti utvrđenim ugovorom o upravljanju i održavanju poslovnog tornja Z., te odredbe čl. 378. st. 5. Zakona o vlasništvu nema aktivnu legitimaciju u ovom postupku.

Dovodeći u pitanje pravilnost takvog pravnog shvaćanja iz pobijane presude, tužitelj je u reviziji određeno naznačio prethodno citirano pravno pitanje, a koje jest važno sa stajališta jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pošto je pravno stajalište iz pobijane presude suprotno kako pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo o istom u brojnim svojim odlukama (npr. Rev-x 325/10 od 3. ožujka 2011., Rev-x 369/10 od 16. studenoga 2011., Rev-x 30/12 od 6. lipnja 2012. itd.), tako i pravnog shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci U-III-3671/2003 od 28. lipnja 2006.

Iz rezultata provedenog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da je tužitelj sa suvlasnicima posebnih dijelova ove zgrade sklopio ugovor o upravljanju i održavanju poslovnog tornja Z. broj 1328/98 od 29. srpnja 1998., a koji je pak sklopljen na temelju međuvlasničkog ugovora od 18. prosinca 1997. sklopljenog između suvlasnika i odnosi se na svih njih.

Prema odredbi čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/04 i 141/06 – dalje: ZV) zajednička pričuva je zajednička namjenski vezana imovina svih suvlasnika nekretnine, koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici odnosno upravitelj zgrade (kojeg suvlasnici imenuju međuvlasničkim ugovorom ili ga imenuje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave ukoliko suvlasnici u roku ne sklope međuvlasnički ugovor) kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg od suvlasnika.

Prema odredbi čl. 378. st. 5. ZV-a upravitelj zastupa suvlasnike u vezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima osim ako međuvlasničkim ugovorom nije drugačije određena uprava.

Smislenim tumačenjem citiranih zakonskih odredbi, pod pojmom zastupanja iz čl. 378. st. 5. ZV-a ima se podrazumijevati ovlasti u poduzimanju svih onih radnji pa i pokretanje sudskih postupaka kako bi se ostvarili i zaštitili interesi suvlasnika zgrade u njezinom održavanju. Uz ostalo to podrazumijeva dobivenu i zakonom propisanu ovlast upravitelja da kao stranka u postupku utužuje onog suvlasnika koji ne podmiruje svoje zakonske obveze plaćanja pričuve, a koja se polažu na posebni račun u tu svrhu i otvoren, a što je imovina odvojena od one svakog pojedinog suvlasnika, a i od te imovine upravitelja zgrade.

U skladu s navedenim, odgovor na pitanje postavljeno u reviziji glasi: upravitelj zgrade ovlašten je pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade po sili zakona, a radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju.

Slijedom navedenog, a kako se revizija ukazuje osnovanom, trebalo je pobijanu presudu preinačiti odbijanjem žalbe tuženika, te potvrđivanjem prvostupanjske presude.

Stoga je odlučeno kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 23. srpnja 2013.