Poslovni broj: 89 Pž-5804/2019-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

Poslovni broj: 89 Pž-5804/2019-3

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Josip Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja B. F., vlasnika građevinskog obrta H., OIB ..., K., kojeg zastupa punomoćnik Ž. V., odvjetnik u R., protiv tuženika R. – ...d.o.o., OIB ..., R., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u R.,  radi isplate iznosa od 96.000,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-494/2018-48 od 19. srpnja 2019., 9. lipnja 2020.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se žalba tuženika R. – ... d.o.o. R. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-494/2018-48 od 19. srpnja 2019. u točkama I., II. i IV. njene izreke.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu u zatraženom iznosu od 1.250,00 kn.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. L. L. iz R. poslovni broj Ovrv-39/13-1 od 30. siječnja 2013. za iznos glavne tražbine od 40.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 7.210,06 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 51.158,97 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke), odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.841,03 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka III. izreke), te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 15.841,21 kn (točka IV. izreke).

 

Protiv dijela ove presude pod točkama I., II. i IV. njene izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti podredno ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od

2.824,50 kn.

 

Tužitelj u odgovoru na žalbu poriče žalbene navode, te predlaže tuženikovu žalbu odbiti. Traži trošak odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn.

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je isplata iznosa od 96.000,00 kn i to: 40.000,00 kn s osnove neplaćenih građevinskih radova na sanaciji ravnog krova stambene zgrade u R., J. P. K. 85, te 56.000,00 kn na ime zateznih kamata za zakašnjele uplate glavne tražbine od dospijeća pa do isplate za izvedene građevinske radove na sanaciji fasade zgrade u R., (a za koju zgradu je u cijelosti isplaćena ugovorena naknada) i za zakašnjele uplate za izvedene građevinske radove za stambenu zgradu u R., J. P. K. 85.

 

Tuženik u žalbi izlaže zbog čega je prema njegovom stajalištu bio osnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, te ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

Svojim činjeničnim navodima tuženik u žalbi ne osporava valjano i potpuno utvrđeno činjenično stanje, osim u dijelu osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije.

 

Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, ne postoji proturječnost između danih razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu u pobijanom dijelu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka

2. točke 11. ZPP-a.

 

Nisu počinjene niti ostale bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a) propisane odredbom članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,

13. i 14. ZPP-a.

 

Pogrešno je tuženikovo stajalište da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, jer ne samo što tuženikova pasivna legitimacija proizlazi iz ustavno sudske prakse već i iz tuženikovog postupanja, jer se tuženik ugovorima obvezao na isplatu ugovorene cijene, a iz prigovora protiv rješenja o ovrsi je vidljivo da je tuženik taj koji je odbio isplatit ugovorenu cijenu navodeći da će istu isplatiti sa zakašnjenjem od najmanje dvije godine kako bi kaznio tužitelja za njegova kašnjenja.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja da je tuženik u obvezi isplatiti iznos od 40.000,00 kn na ime djela neplaćenog računa broj 4/10 (str. 27. i 28. spisa), da tuženik nije dokazao nedostatke u izvedenim radovima, da je dospjela zatezna kamata na zakašnjele isplate za izvedene građevinske radove od dana dospijeća pa do dana plaćanja 51.158,97 kn pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 590. i odredbu članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) kada je tuženiku naložio isplatu žalbom pobijanog iznosa.

 

Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i visini.

 

Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer je isti bio nepotreban (članak 155. stavak 1. ZPP-a) pa je stoga odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

 

U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 9. lipnja 2020.

 

Sudac

Josip Turkalj, v.r.